Strijelke / Foto DAVIDE SACCO
Neki ribolovci uspješno love strijelke, na moru provode čitave noći, za njihov lov armaju posebne predveze na tunjama. Postale su prava napast i zlo za život u moru
povezane vijesti
Masovno su se pojavile strijelke. Naprosto harače, uništavaju i plaše ostalu ribu. Došle su na sjever i sve me strah da ih se više nećemo riješiti.
Slušam pažljivo sugovornika, iskusan rekreacijski ribolovac, ne spada u one koji sve uveličavaju, vlastiti ulov, ribu koja mu se otkinula s udice, ili ju je vidio dolje, duboko, a nije htjela zagristi… Priča mi nadalje kako ih neki uspješno love, da provode na moru čitave noći, da za njihov lov armaju posebne predveze na tunjama. S njim u društvu bio je jedan mlađi i strastveniji ribolovac, taj se upravo spremao za strijelke, objašnjavao je kakvu sajlu će staviti, pokazivao udice što ih je nabavio. Jedini je problem, ne mali, što danju mora raditi, ne može gubiti noći na moru. Iako, noć provedena u ribolovu za njega nije nikada izgubljena, bez obzira na ulov. Kaže, morat će se zadovoljiti petkom i subotom navečer, što nije dovoljno. Druge mu nema… Znam dvojicu, nekoliko dana zaredom prve sunčeve zrake ispratile su ih na spavanje.
Priča iz Slovenije
Vezano uz strijelke zanimljivu informaciju dobio sam ovih dana iz Pirana, iz susjedne Slovenije. Informator je pouzdan, i on se bavi ribolovom. Kaže da su strijelke – slovenski skakavica, a lokalno pesce sera – već dugo prisutne u njihovu akvatoriju. Minule zime pojavile su se masovno, u nevjerojatnim količinama. Ušle su u Dragonju, lovili su ih s obje obale, ali i alatima gospodarskog ribolova. Događalo se da dnevno ulove više od 100 kilograma. Jasno, ulovi su nuđeni u ribarnicama. Isti informator rekao mi je da su se u svibnju u velikim količinama strijelke pojavile s talijanske strane, u kanalima oko Monfalconea i Grada. Prema njegovim riječima, radile su paniku među ciplima. Talijan, stručnjak za tune, rekao mu je da strijelka bježi jedino pred tom ribom – velikom i snažnom tunom! |
Zasad bez problema
Raspitivao sam se kod podvodnih ribolovaca, i oni love strijelke, ali baš nisu previše zainteresirani. Ulove je ako naiđe, neće je posebno tražiti. Upitao sam jednog od njih koliko ih lovi, koliko ih viđa u moru. Ovog ljeta još je nije vidio, ali osjeća da ih ima u moru. »Mali lubeni i ciplići su prestrašeni, bježe u kraj«, govori on i dodaje: »Nije strijelka baš neka gastronomska atrakcija!«
Nije, ali bi ih trebalo što više izlovljavati. Postale su prava napast i zlo za život u moru. Strijelka ne spada u »uvezene« vrste koje su se u naše more doselile unatrag desetak, dvadeset godina, ona je stalni stanovnik Jadrana. Samo, nekad je bila rijetko naseljena, i to uglavnom u njegovu južnom dijelu. Mi na sjeveru gotovo da je nismo poznavali. Ali u prirodi se mnogo toga promijenilo, pa i u moru. Jadran je »bogatiji« za mnoge neželjene vrste, more se zagrijava, ribe migriraju. Pa nam je strijelka postala svakodnevna riba. Ponekad se može i kupiti na našim ribarnicama.
– Pojavljuju se među ribom kad svijetlimo, ali ne u velikim količinama, po nekoliko primjeraka, i ne rastjeruju ribu, rekao nam je zapovjednik velikog broda plivaričara. Zasad sa strijelkama nemamo problema. Samo bi im one još trebale, kao da bez njih nemaju dovoljno problema. Ovdje nećemo otvarati i tu temu, ionako nam je često u žarištu.
Slika iz Mrtvog kanala
Jednog od vrelih riječkih dana, kada je na asfaltu među visokim zgradama naprosto nepodnošljivo, prolazio sam uz Mrtvi kanal i mostom preko Rječine, kod Kontinentala. Kao i uvijek, pažnju su mi okupirale barke. Povremeno sam zagledao i u vodu. Vodu, ne more, iako je ono tog dana obilno zalazilo u korito rijeke i kanala. Slika što sam je vidio naprosto me zaprepastila. Mnoštvo cipala, stotine njih, pliva na površini otvorenih usta. Nije prvi put, viđao sam takvu sliku. Djelovali su kao da im nedostaje zraka. Znam, ne mora me nitko podsjećati, ribe imaju drukčiji sustav opskrbe zrakom, nemaju pluća, niti udišu zrak iz atmosfere. Iako imaju zračni mjehur! Ti cipli iz Mrtvog kanala djelovali su kao da dišu na usta. Veliki i ugojeni privlačili su pažnju prolaznika. Ne šetača, njih u to vrijeme nije bilo. I ribe osjećaju posljedice velikih vrućina i dugog razdoblja bez poštenih padavina. Voda se previše zagrijala, svježeg dotoka nema, vodostaj je dosta niži, kisik je potrošen. Sjećamo se, neki televizijski kanali nedavno su emitirali ružne i tužne slike velikih količina uginule slatkovodne ribe. Što se toga tiče, u moru je lakše opstati. Pred utjecajima klime riba migrira, pa nam u Jadran dolaze vrste iz toplijeg Crvenog mora. |
Ubija bez povoda
Strijelka je veliki morski predator. Puno jede, proždrljiva je i grabežljiva, stječe se dojam da je vječito gladna. Strijelka je pelagijska riba, što govori da nema stalnog boravišta, niti se može odrediti karakteristična vrsta dna iznad kojeg se zadržava. Boravi u području dugih pješčanih oceanskih plaža, ali i iznad kamenita dna, svugdje gdje nalazi velike količine hrane. U stalnoj jurnjavi za hranom, jako je pokretljiva i brza, tako da se na određenom području neće duže zadržavati. Također, mijenja dubinu, pa ju je moguće sresti gotovo od površine do velikih dubina, od 2 do 200 metara, s time što hranu ponekad traži na samom dnu, poput nekih pridnenih vrsta. A hrana joj je zdrava, prirodna iz mora – najviše se hrani ribom i glavonošcima, a kad je na dnu grabežljivo poseže za rakovima.
Ali za razliku od većine riba, kada se najela, ona se ne smiruje. Strijelka je, bez sumnje, najagresivnija jadranska riba. Neki će dodati – krvoločna, ali joj taj epitet ipak ne bih pripisao. Prije bi joj odgovaralo – ubojica bez povoda. Strijelka ubija drugu ribu ne samo zbog hrane, nego naprosto iz obijesti. Kad nije gladna, ubija i – ostavlja. Bilo je slučajeva da je na farmi ušla u kavez s lubenima ili podlanicama i napravila pravi pokolj. I kako joj stati na kraj..?
Možda bi trebalo primijeniti recept s Floride. Tamo organiziraju sportska natjecanja u lovu na agresivnu vrstu koja se također namnožila. Ako je strijelki tako puno, napravimo nešto slično. Neka natjecanje traje do ponoći, pa i duže. U ljetnim mjesecima sve je podnošljivo!
Tako je to u prirodi, za nekim ribama i ostalim morskim organizmima žalimo da su pred izumiranjem a drugih, koje ne želimo, ne možemo se riješiti.
