Photo: Srecko Niketic/PIXSELL
Morske struje u Jadranu kreću se u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. U naše more ulaze kroz Otrantska vrata i kreću se uz istočnu obalu prema sjeveru, do Tršćanskog zaljeva, gdje mijenjaju smjer, skreću na zapad i uz talijansku obalu idu prema jugu.
povezane vijesti
Zanimljiv tekst pročitao sam nedavno na jednom inozemnom portalu. Tema su morske struje u Jadranskom moru, kretanje mora. Znam nešto o tome, s vremena na vrijeme pročitam kakav stručno-popularni tekst. U cjelini, međutim, nije to tema što bi izazvala široku medijsku pažnju. A trebalo bi nam barem osnovno poznavanje kretanja mora, nama koji živimo na njegovim obalama. More je u stalnom kretanju, ono ne miruje, toliko znamo. Nije ono voda stajaćica, još manje bara, kako su ga prije stotinjak godina prikazivali neki srpski političari.
Ne namjeravam ovdje iznositi srednjoškolsku lekciju iz fizike mora, nisam za to kvalificiran, niti su novinske stranice mjesto za takve tekstove. Ali, dobro je nešto znati, ako ništa drugo da nam postanu razumljive ružne scene što ih povremeno, obično u jesenskim mjesecima, gledamo na televizijskim ekranima. Obale dubrovačkog primorja i naših južnijih otoka tada bivaju zatrpane gomilama smeća, prvenstveno plastike. »Pošiljatelj« je davno identificiran – to je Albanija. Više puta čuo sam pitanje: zašto smeće dolazi samo na našu obalu? Upravo zbog morskih struja.
Brzina se mijenja
Poznavanje morskih struja korisno je i onima koji se bave ribolovom. Onima koji ne znaju, recimo – morske struje u Jadranu kreću se u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Jasno, u naše more ulaze kroz Otrantska vrata i kreću se uz istočnu obalu, a to su obale Albanije, Crne Gore, Hrvatske i Slovenije. Komadić mora ima Bosna i Hercegovina, ali do njega glavna jadranska struja ne dopire. Uz istočnu obalu more se kreće prema sjeveru, do Tršćanskog zaljeva, gdje mijenja smjer i skreće na zapad i uz talijansku obalu ide prema jugu. Struje nam u Jadran ulaze iz Sredozemnog mora, gdje imaju isti smjer kretanja. Te struje što se kreću suprotno kazaljkama na satu nazivaju se ciklonskim strujama.
Vrtlog u Jabučkoj kotliniInozemni autor teksta, baziranog na stručnim hidrografskim izvorima, spominje i vrtloge što se u Jadranu pojavljuju na raznim lokacijama. Oni nastaju zbog različitih topografskih karakteristika na određenom području. Posebno ističe jaki vrtlog u južnom Jadranu u, kako ga on naziva, Jabučkom bazenu. Zanimljiv je u svakom slučaju akvatorij oko tog vulkanskog grebena. Sigurno je i to jedan od razloga ribolovnom bogatstvu. Čim se more miješa, tu ima i puno hrane, planktona za ribu i njenu mlađ. Ribarima koćarima s obje obale omiljeno je lovište. Jasno, onima koji imaju brodove za rad na otvorenom moru. Zna se oduvijek da je područje Jabučke kotline glavno mrijestilište gospodarski najvažnijih vrsta ribe i ostalih morskih organizama. Zabrana koćarenja u tom dijelu mora rezultirala je znatno bogatijim ulovima u širem području. |
To je ono osnovno i na prvu djeluje jednostavno. Još dodajmo da je brzina struje između 0,2 i 0,4 čvora. To je nekakav prosjek, jer ona nije stalna i na svim mjestima jednaka. Na nju utječu mnogi čimbenici i znatno varira. Neki od njih su temperatura i salinitet mora, njegova gustoća, vjetrovi, plima i oseka, dubina mora, reljefne karakteristike dna i obale. Također, struja nema jednaku brzinu u površinskom i dubinskom sloju mora. Nije to baš jednostavno, poput kretanja vode u cjevovodu. Posebno ne uz našu obalu, ispred koje se naslagalo tisuću i više otoka, otočića, hridi i grebena. Zbog toga struja ponegdje usporava, drugdje dobiva veću brzinu, pa se grana, dobiva odvojke… Posve drukčije nego uz ravnu talijansku obalu.
Umjetni brak uz obalu CresaU tekstu objavljenom prije sedam dana ostao sam dužan iznijeti važan detalj. Pisao sam o umjetnim brakovima, odnosno postavljanju umjetnih grebena u našem moru. Povod je bio prvi greben položen u Zadarskom kanalu. Nisam, međutim, spomenuo drugi takav greben, a on se nalazi u podmorju naše, Primorsko -goranske županije. Položen je u akvatoriju otoka Cresa, u uvali Sveti Petar blizu Valuna. U njegovu postavljanju, recimo i to, doprinos je dala i Primorsko-goranska županija. |
Nakon prolaska kroz Otrant, u hrvatskom Jadranu strujanju prvu zapreku predstavljaju otoci Vis i Korčula. U sudaru s njihovim obalama dolazi do prvog odvajanja manjih struja koje skreću prema zapadnoj, talijanskoj obali. Novo razdvajanje nastaje pred vrhom istarskog poluotoka. Jedan manji krak ide uz obalu Istre prema Kvarneru i Riječkom zaljevu, a drugi, veći i jači, prema suprotnoj obali Italije. Glavnina struje – količina morske vode nastavlja kretanje uz zapadnu obalu Istre prema Tršćanskom zaljevu.
Sigurnost plovidbe
U najsjevernijem dijelu Jadrana struja se još jednom dijeli, i to ispred Savudrijskog poluotoka. Jedan krak ide odmah prema suprotnoj, talijanskoj obali, a drugi nastavlja uz obalu prema sjeveroistoku, do krajnjih granica zaljeva. U taj akvatorij ulijevaju se velike količine slatke, ali i hladne vode, što značajno utječe na ubrzanje struje. Hladna voda s manje saliniteta brža je od toplije i slanije. Uz talijansku obalu brzina struje mjestimično je 1,5 čvorova. Uz našu obalu struja je najbrža u Istri, gdje dostiže jedan čvor.
Uz južne obale rijetko je brža od pola čvora. Brža je samo ponegdje u kanalima.
Previše komplicirano da bismo se upuštali u daljnje detalje i raščlambu kretanja mora u Jadranu. Jer ima još dosta toga, posebno u našem moru. Struje ne prolaze samo otvorenim morem, zalaze one i u kanale, nigdje more ne miruje. Važno je, međutim, znati da struje nemaju značajnijeg utjecaja na sigurnost plovidbe, posebno kod nas na sjevernom Jadranu.
Te površinske struje nisu tako jake. Brže su pod utjecajem jakih vjetrova, i oni su opasni, a ne samo kretanje mora. Koliko su struje jake u normalnim okolnostima, zacijelo se uvjerio svaki vlasnik barke. U ljetnim mjesecima, kada većina nas najviše plovi, sigurno smo se koji put zaustavili bez obaranja sidra. Rijetko se dogodilo da je barka ostala na mjestu. Uvijek se malo gibala, čak i onda kad nije bilo daška vjetra.
