S kamika i mora

Piše Slavica Mrkić Modrić: Krmača ale veprica, morda i prasac na prođajnomu

Slavica Mrkić Modrić

Foto Marko Mrkonjic/PIXSELL

Foto Marko Mrkonjic/PIXSELL

Ne moren dokončat ni zač je nekomu ki j’ šal čitat tekst važneje je veprica, krmača, diva prasica ale to ča se nebogomu čoviku dogodilo



Ne znan kako vi, ma ja san i nema i zbunjena, ne moren reć i normalna, okol cele ove situacije z pandemijun va svitu. Zač? Evo, recimo Ingleži da će se meri hitit ća, da nete morat zaraženi ni va izolaciju, a kamo oni okolo njih i da će, valjda z onen »sistemom krda« dobit utaknicu z koronun. Z druge bandi, Dolnji dom austrijskoga parlamenta donesal je befel da se si odrasli stanovnici Austrije moraju cepit od korone. Ki se ne, morat će platit kaznu od 600 do 3.600 euri. Pa se ti ne cepi. I doklen je Austrija prva zemlja va Evropskoj unije ka uvodi obavezno cepljenje – ča mi? Mi smo konstanta, dosljedni onomu ča govorimo od prvoga dana, a govorimo da moramo bit odgovorni, preporučamo sakomu da se gre cepit, još vavek su nan dva tjedna ključna, stožeri preporučuju, ne naređuju, a ljudi se kod i va celomu svitu dele na vaksere i antivaksere. Omikron nemi po zemaljskoj kugle i bit će ča bude. Moja bi mat rekla – smak svita, ma po njeju, od kada se ja spametin sako malo je smak svita, tako da ju ni ne abadan. To da ću ja bit kriva ako do njega dojde, to van je valjda već sen ćaro.
Ono ča san abadala je da su ljudi va ovoj korone postali još huji leh su prvo nje bili. Na sakomu koraku neki se z neken kara, i ne mislin sada tu na već poznat par predsjednik – premijer, ni na ostali političari aš njimin to dojde va opis dela, mislin na obični ljudi. Na, ki’vo dan gren va jedan trgovački centar po špežu i naletin na čovika od kakoveh šeždeset let ki va koliceh od butigi pelje pasa. O Majko Božja od sedan žalosti! I da ću mu reć kako to ni lipo i ni va redu aš ljudi va teh isteh koliceh pelju kruh i čuda toga drugoga za jido, kad čujen neki ženski glas ki mu govori »gospodine, ovo što vi radite nije u redu, uz sve uvažavanje i vas i vašeg psa«. Obrnen se i vidin – gospa let približno kod i taj z pason va koliceh ki njoj šćeto-neto odgovara »ne blebeći babo, moj pas se češće pere nego ti«. Ženska j’ ostala koda ju je neki oćepal, a ja san va prolazu onoga istoga koga pokle ovakoveh besed ne moren zazvat gospodinom, pogljedala spod oka, promrmljala – nesnago grda, tvoj zajik je blatan. Niš mi ni odgovoril, bit će da me ni razumel. O, kako j’ lipo va vlastitomu gradu govorit »strani jezik«.



To j’ bila štorija o ljudskoj zločestoće z života, a ča su ljudi zločesti na društveneh mrežah, to j’ prestrašno. Ki’vo dan se j’ va redakciju javil čovik koga j’ napala diva prasica i fanj ga šundrala i vranić me j’ natiral da gren čitat komentari spod teksta ča inače nikada ne delan. Ne bin ni ov put da jih ni bilo veli broj pa j’ kurijoža baba tj. ja morala poć videt ča j’ tu se napisano. Avah je mane, ča bin dala da nisan. Srhi su me pasali od te količine, kako bi se po modernu reklo – hejteri. Nikako ne moren dokončat zač neki mrzi nekoga koga nikada va životu ni ni videl ni čul. Ma, općenito zač mrzet kad moreš volet, a ako već ne volet onput ignorirat. Ne moren dokončat ni zač je nekomu ki j’ šal čitat tekst važneje je veprica, krmača, diva prasica ale to ča se nebogomu čoviku dogodilo. Intanto, da razrešimo – znan da lovci reču krmača, znan da obični ljudi reču diva prasica i veprica, a znan i to da njoj pod rep nisan gljedala ni ja, ni on koga j’ napala. A ča ako j’ to bil divi prasac ki j’ namesto supruge zel porodiljno?. Eko, da j’ to neki napisal još bin se i nasmela, ovako mi j’ muka od sega toga. Ljudi, ča j’ tuliko teško va ovomu vrimenu bit čovik?



Najbolje j’ se hitit na valcer pa ću za kraj još malo o pustu. Slobodno moren reć »moj Meštar«, aš skupa smo va tomu maškaranomu svitu još od osandeseteh let pasanoga stoljeća kada san kod studentica nosila onu tabelicu z imenon grupi i kada me j’ Halubajski zvončar hitil preko ramena i donesal do kraja aš je tabelica bila teža leh san bila ja pa već ni imel ki ni nosit, ni hodit. Toni još onda ni bil meštar ma je bil va organizacije. Žal mi je ča j’ odlučil »poć va mir«, ma nekako mu ne verujen. Drago mi je da su z novin Meštron si kuntenti i želin mu su maškaranu sriću ovoga svita. A drago mi je i ča su va Saboru maski pale pa zastupnica kluba SDP-a govori da j’ zastupnica kluba HDZ-a, aš van sad moren reć – na, san van govorila da van je se to isto.