RIJEKA Ivan Tomečak, svojevrsni zaštitni znak HNK Rijeka, unatoč svemu što nosi pandemijski život, sa zadovoljstvom se može osvrnuti na godinu na zalasku. Osim konstantnosti i velike minutaže gdje kao jedan od najstarijih, uz Andreja Prskala, suvereno vodi Rijeku u sezoni iznad očekivanja, Tomečak obara i rekorde. U rujnu je protiv Slaven Belupa prestigao Darija Kneževića i postao igrač s najviše pobjeda u dresu Rijeke od hrvatske samostalnosti, u studenom je opet protiv Farmaceuta taj doseg samo garnirao stotom pobjedom u dresu Bijelih.

A nešto ranije, u kolovozu u uzvratu Konferencijske lige protiv PAOK-a upisao je 38. nastup u dresu Rijeke u europskim natjecanjima i izjednačio se sa Zoranom Kvržićem, vlasnikom ovog rekorda. Ivan, rođeni Zagrepčanin, 7. prosinca napunio je 32 godine. S obzirom na formu i spremu, ali i način na koji živi nogomet, daleko je od oproštaja od aktivnog igranja.

Utakmicom s Istrom 1961 zaključili ste jednu uspješnu jesen, bila je to teško izborena, ali posebno slatka i zaslužena pobjeda?

– Posljednja utakmica u godini i na kraju polusezone uvijek je ona opasna. I to za sve. Nitko se ne želi povrijediti, neki su mislima na odmoru, a svi je opet žele završiti na najbolji mogući na način. No, bili smo odgovorni i čvrsti i odradili smo je na najbolji mogući način. Čak sam i očekivao takvu utakmicu te da će je odlučiti jedna prava šansa. Zasluženo smo pobijedili, izgleda teško, ali meni su te pobjede i nekako najdraže. Tu se gradi karakter i pobjednički mentalitet momčadi.

Jeste li uoči sezone vjerovali da ćete generalno biti tako dobri ili vas je ponijela unutrašnja kemija i želja da dokazivanjem?

– Moram postaviti protupitanje. Jeste li vi koji nas pratite vjerovali? Kažete, niste. To je iskreno. Kada smo došli prvi dan na pripreme i pogledali se, vidjeli smo da nemamo niti jednog pravog napadača u momčadi. Nismo znali na što ćemo sličiti. No, uspjeli smo se posložiti i dobro ući u polusezonu. Mislim da smo čak mogli na kraju jeseni imati i neku bodovnu prednost. Negdje smo možda malo spustili gard gdje nismo trebali. Ostaje žal za nekim bodovima, kao u utakmicama protiv Dinama i Hajduka na Rujevici. Bitno je da smo iz toga nešto naučili i da pogreške svedemo na minimum.

Ivan Tomečak sa suprugom Anom i sinom Lukom

Djelujemo iz sjene

Jurili ste na tri kolosijeka, ostali na dva na kojima čvrsto stojite. Postavili ste visoke standarde i od Rijeke se puno očekuje i na proljeće, navijači potajno priželjkuju i trofej?

– Izbacili smo Dinamo iz Kupa i tu smo u dobroj poziciji. A i momčad smo koja jako dobro reagira u Kupu. U prvenstvu smo tri momčadi izjednačene u bod i tu također imamo veliku šansu ako opet nastavimo u dosadašnjem tonu. Uz to, imamo kvalitetu, neki mir u kući, a nemamo veliki imperativ. Nekako radimo iz sjene, neki možda na nas ne računaju ozbiljno, što meni čak niti ne smeta.

Je li pobjeda nad Dinamom u Kupu i prolazak u polufinale vaša najbolja utakmica, a poraz od Gorice ona najlošija?

– To je naša bitna, ali ne najbolja utakmica. U Kupu je najvažnije proći, što smo i učinili, mada mi u toj utakmici nismo izgledali baš najbolje. Puno toga smo preživjeli. Puno bolje smo izgledali u prvenstvenoj utakmici kad smo vodili 3:0. Gorica? Teško je igrati protiv bilo koje momčadi s igračem manje. A uz to, Gorica je momčad s glavom i repom koja može svakoga pobijediti. Nama je nekako uvijek dosta problematična. Ne znam, teško mi je reći, meni je više žao izgubljenih bodova protiv Hrvatskog dragovoljca.

Većina pratitelja domaćeg nogometa će se složiti da je »Dinamo još uvijek Dinamo«, međutim Osijek, Rijeka i Hajduk su Modre ove godine posebno izazvali i najavili izuzetno zanimljivo proljeće?

– Mi smo nanijeli Dinamu dosta »štete« u tri utakmice. Pokazali smo da se možemo »potući« s njima. Mene raduje da je prvenstvo nakon dugo godina opet dobilo na velikoj zanimljivosti. Stvara se jako dobra atmosfera, ljudi pričaju o nogometu i nemamo ono mrtvilo kao ranijih sezona. Drago mi je da je što više momčadi u borbi za naslov, da ljudi mogu navijati za svoj klub i nadati se nečemu.

Igrači često vole istaknuti da je lakše osvojiti Kup nego prvenstvo?

– U prvenstvu svi mi imamo pravo na pogrešku, a u Kupu ispadaš ako imaš jedan loš dan. To se nama dogodilo protiv Istre u susretu u kojem smo bili apsolutni favoriti. Moje mišljenje je da je podjednako teško osvojiti i jedno i drugo.

Ruka spasa

Osobno ste odigrali 191. utakmicu za Rijeku, blizu ste Kluba 200, a u onaj Klub 300 već ste ušli s 305 nastupa u HNL-u za Dinamo i Rijeku. Stvarno je riječ o jednoj dojmljivoj karijeri u kojoj je uvijek cilj ostati što dulje u top formi?

– Zadovoljan sam. Posebno jer me zaobilaze ozljede. U posljednje vrijeme odigrao sam dosta utakmica i jako dobro se osjećam. Imam 32 godine, a čini mi se da imam sad više snage nego prije tri godine. Super se osjećam i nadam se da ću što dulje trajati. Po konstituciji nisam težak, samo ako ovako nastavim i ako ne bude ozljeda, bit će sve OK.

U reprezentaciji je ostao zapamćen jedini vaš nastup protiv Argentine, jeste li ipak očekivali koji poziv više?

– To mi je uvijek malo žao, vjerovao sam u koji nastup više i da mogu pomoći. Posebno kod nas, svaki hrvatski igrač sigurno ima poseban osjećaj prema reprezentaciji. Kad dobiješ takvu priliku, uvijek daješ više, proradi srce i emocije. No, svi rezultati koje reprezentacija postiže pokazuju da se uvijek tu dobro odlučivalo, da su pravi ljudi bili tamo i da su pravi dečki igrali.

Planirate li nakon karijere ostati u nogometu možda kao trener ili menadžer?

– Kao menadžer ne. Kao trener da. Baš sam se raspitivao kako sve to kreće oko trenera. Razmišljam krenuti tim putem.

Ugovor s Rijekom vas veže do lipnja, vjerojatno je teško sada bilo što prognozirati, ali postoji li želja za ostankom ili možda okušati se još u nekoj drugoj sredini?

– U Rijeci se lijepo osjećam i kad sam bio na dnu i nisam igrao, Rijeka me prihvatila i dala mi tu ruku spasa, a ja sam to uvijek nastojao vraćati sa sto posto na terenu. Vidjet ćemo što će se dogoditi.

Jeste li ikad vjerovali da će vam Rijeka obilježiti karijeru ili se jednostavno dogodio taj »klik«?

– Iskreno, nisam. A na kraju sam se oduševio. Prije svega kako je klub posložen. I onda ne možeš vjerovati kako si mislio da će biti teško. Na kraju se to dogodilo, mada nisam mislio da će klub toliko dati meni i ja klubu.

Dosta pratitelja domaćeg nogometa će reći da ste jedan od najzahvalnijih igrača. Koliko još uvijek ulažete u sebe u ovim godinama i što je najvažnije za jednog modernog beka?

– Pridonositi prema naprijed, čuvat prema natrag, ha, ha… Danas se moderni bek mora na puno toga prilagođavati. Ovisno o formaciji, igri lijevo-desno, igri na krilu… Stalno se mijenjaju i taktike, u prvoj minuti smo u jednoj, u 15. u drugoj formaciji. Treba biti spreman u glavi i brzo reagirati na promjene i rješenja.

Imate li klub izvan Hrvatske koji vam je navijački posebno prirastao srcu?

– Iskreno, nemam.

Pazimo na sebe

Hrvatska je mala zemlja za veliki nogomet. Kako gledate na najnoviji uspjeh plasmana Vatrenih na SP u Kataru i uopće na taj fenomen reprezentacije i kockica?

– To je nevjerojatno. Tako mala zemlja, a s takvim nogometom. Još kad neki dođu sa strane pa vide našu infrastrukturu… To su stari stadioni, ali eto, sad su travnjaci dosta toga popravili. Takav, najpopularniji sport zahtijeva posebne talente, a naši su, iz zemlje s četiri milijuna, među najboljima na svijetu. Uz to, tehnički smo nadareni, a imamo taj neki poseban inat u sebi. Teško mi je to objasniti riječima. Taj poseban adrenalin, unutrašnju energiju, nešto što posebno krasi nas Hrvate. Još kad se tome doda potpora naših navijača, posebno na velikim natjecanjima, to nam daje još jedan dodatni motiv.

Kako ste zadovoljni suradnjom s trenerom Goranom Tomićem? Dojam je da je riječ o osobi i stručnjaku s kojim je Rijeka u potpunosti pogodila?

– Očito da nama igračima odgovara Tomićev način i pristup radu. Igramo dobar i napadački nogomet. To je atraktivno i za nas i za gledatelje. Na kraju, rezultat govori sve. Svi smo prezadovoljni, daj Bože da nas Tomić dovede do trofeja.

Tko je od suigrača najgrublji na treningu? Koga je najteže proći?

– Teško je reći, ima ih, ha, ha… Šalim se. Dečki se paze, a normalno da su oni iz zadnje linije malo čvršći i jači. Posebnih grubosti nema, ostavljamo čvršće duele za utakmicu. Momčad nam je ujednačena i zato i imamo ovakve rezultate. Nemam stvarno nikog tko mi je »na piku«, ha, ha…

Planirate li se skrasiti na Kvarneru i nakon karijere, kupiti tu neku nekretninu?

– Razmišljamo o tome. Jedno dijete ide tu u školu, jedno u vrtić. Pratimo, gledamo, ali još nismo donijeli konačnu odluku. Postoji šansa da ostanemo.

Želje u novoj 2022. i poruka onima koji simpatiziraju Rijeku?

– Svima je najbitnije zdravlje. Pogotovo u ovim vremenima. Svima to želim od srca. Neka se paze, ljube i vole. A nadam se da ćemo na terenu uzvratiti našim navijačima njihovu ljubav prema momčadi i klubu. I da ćemo donijeti trofej u vitrine. Svima sretni blagdani, neka se odmore i budu u krugu obitelji. Zdravi i veseli bili.