Povodom obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja, 10. listopada, u sklopu Mentalfesta održana je prezentacija najnovijeg istraživanja o mentalnom zdravlju mladih u Rijeci.

Prezentaciju je održala dr. sc. Kristina Dankić iz Odjela za zdravstvo i socijalnu skrb za članove Županijskog stručnog vijeća nastavnika psihologije i stručnih suradnika psihologa u srednjim školama i učeničkim domovima Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije, kao potencijalne suradnike Grada u prevenciji mentalnog zdravlja mladih.

Riječ je o istraživanju koje se, u organizaciji Grada Rijeke i Odjela za zdravstvo i socijalnu skrb te, Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, provodilo na mrežnoj stranici Sve je ok.

Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku, a uključilo je ukupno 313 ispitanika, isključivo mladih u dobi od 18 do 30 godina te su ispitivani različiti indikatori mentalnog zdravlja, kao što su stres, otpornost na stres, depresivnost, anksioznost, socijalna podrška i slično.

Ono što je istraživanje pokazalo jest da udio mladih koji imaju određene psihičke teškoće te mladih koji nemaju dobre zaštitne mehanizme i osobine nije visok.

Na primjer, usamljeno je svega 2 posto mladih, depresivno oko 7 posto, a anksiozno oko 5 posto, dok je pod stresom 12 posto mladih.

Sudeći po rezultatima, zdravlje mladih Riječana još uvijek je vrlo dobro te je manje od 1 posto mladih nezadovoljno životom, dok ih oko 12 posto ima ispodprosječan optimizam.

Uz navedene rezultate, istraživanje je pokazalo da su mladi koji se bave sportom zadovoljniji životom, optimističniji, te su manje usamljeni, depresivni i anksiozni od onih koji se ne bave nikakvom slobodnom aktivnosti ili hobijem te su otporniji na stres.

Međutim, pokazalo se da su mladi koji se bave sportom skloniji tjelesnoj i verbalnoj agresivnosti od onih koji se bave nekim drugim slobodnim aktivnostima ili se ne bave ničim.

Usporede li se aktualni rezultati istraživanja mentalnog zdravlja kod mladih s rezultatima istraživanja provedenog prije desetak godina, može se iščitati značajan porast razine usamljenosti, ali i značajno smanjenje razine doživljene socijalne podrške obitelji, prijatelja i kolega, kao i statistički značajno smanjenje razine optimizma kod mladih.

Zaključak cjelokupnog istraživanja po dobivenim rezultatim ide ka tome da bi budući preventivni programi vezani uz mentalno zdravlje mladih trebali početi prije osamnaeste godine života i posebice su važni za djevojke.

Također, preventivni programi i društvene invervencije trebali bi biti usmjereni na jačanje otpornosti na stres i razvijanje optimizma, zadovoljstva životom, socijalne podrške kolega i prijatelja, te poticanje visokog obrazovanja ili zapošljavanja mladih, kao i uključivanja mladih u sportske, umjetničke ili druge aktivnosti u slobodno vrijeme ili bavljenje hobijem.

Osim toga, važno je razvijanje pružanja podrške u održavanju tjelesnog zdravlja te općenito na podizanje materijalne i financijske moći obitelji i mladih građana.