Pitanje primjerenog životnog standarda u trećoj životnoj dobi preokupacija je mnogih građana. Budućnost i promišljanje o odlasku u mirovinu izvor je straha, neizvjesnosti i briga. Zabrinutost dodatno naglašavaju problemi i prijepori vezani uz nacionalni mirovinski sustav, promjene političkih stavova, prenapregnut državni proračun i nepovoljne demografske trendove. Podaci HZMO-a o iznosu prosječne neto mirovine u kolovozu 2021. godine ukazuju na iznos od 2.641,12 kn ili manje od 37% udjela u prosječnoj neto plaći u Hrvatskoj. Stoga je jedino izvjesno da sa štednjom treba započeti što ranije (po mogućnosti odmah po zaposlenju) te prihvatiti činjenicu da je privatna mirovinska štednja i individualna odgovornost pojedinca nužnost, a ne odluka s mogućnošću odgode. Štednja za treću dob predstavlja razborito i logično ulaganje za godine u kojima smo financijski najranjiviji.

Ipak, nije dovoljno samo štedjeti i odricati se lagodne potrošnje. Potrebno je i donijeti odluku o ulaganju ušteđenog novca, odnosno iskoristiti potencijal uvećanja njegove vrijednosti i oplođivanja štednje. Nužnost ulaganja proizlazi iz vremenske vrijednosti novca koja ukazuje da novac neprestano gubi na vrijednosti, odnosno da novac koji nije uložen predstavlja gubitak. No, danas je ovaj zadatak za prosječnoga građanina dodatno otežan uslijed nepovoljnih kretanja na financijskim tržištima, rastuće inflacije i povijesno niskih kamatnih stopa.

Mogućnosti ulaganja u financijske proizvode su brojne i ovise o različitim čimbenicima, ponajprije o sklonosti riziku, ciljevima i razdoblju štednje. Strukturiranje portfelja i odabir između alternativa ulaganja, dio je dugoročnog planiranja štednje i zahtijeva razvoj vještina aktivnog upravljanja osobnim financijama. Temelj svakog ulaganja je odnos prinosa i rizika koji je ulagatelj spreman podnijeti i koji odgovara njegovom profilu. Uz oročeni bankovni račun, koji donosi (danas gotovo nepostojeće) kamate, ulaganje uključuje izbor između štednje u dobrovoljnim mirovinskim fondovima, zlatu, životnom osiguranju, investicijskim fondovima te samostalnom ulaganju na tržištu kapitala odnosno u dionice i/ili obveznice.

Ulagač pri odluci kako i u što ulagati, treba razumjeti prirodu i rizik svake investicije koju sagledava. Svaka investicija ima svoje prednosti, kao i nedostatke. U obzir je potrebno uzeti i dodatne troškove, naknade i porezna opterećenja (primjerice, porez na kapitalni dobitak), ali i državne poticaje koji povećavaju ostvareni prinos na investiciju. Primjerice, dobrovoljna mirovinska štednja jedini je financijski proizvod u Hrvatskoj koji uz ostvareni prinos obuhvaća i državne poticaje. Poticaji su i dalje izdašni za manje iznose štednje jer se godišnja ušteđena sredstva uvećavaju za 15% na ušteđenih 5.000 kn, što ga čini jednim od isplativijih načina štednje za treću dob.

Strategija investiranja zahtijeva diverzifikaciju, ali i stalno usklađivanje portfelja i sagledavanje novih opcija i okolnosti na tržištu. Svaka odluka o investiranju prvenstveno je pojedinačna i rizik uvijek postoji jer se i tržište stalno mijenja. Međutim, briga za starost uključuje individualnu odgovornost i ne može se izbjeći. Dugoročnim ulaganjem i malih financijskih iznosa moguće je značajno uvećati izdašnost budućih primanja u umirovljeničkim danima i unaprijediti životni standard. Sve je više jasno da se za primjerenost mirovina ponajviše moramo pobrinuti sami i ne oslanjati se na pomoć socijalnog sustava.

O početku štednje i ulaganja nije potrebno razmišljati. Dovoljno je odlučiti da se krene odmah!

Izv. prof. dr. sc. Bojana OLGIĆ DRAŽENOVIĆ