TOKIO  Hrvatski paraplivač Kristijan Vincetić (30) nije se uspio plasirati u finale discipline 100 delfin u kategoriji S9 na Paraolimpijskim igrama u Tokiju osvojivši deveto mjesto u kvalifikacijama.

Vincetić je isplivao svoje najbolje vrijeme sezone 1:02.68, međutim to nije bilo dovoljno za ulazak među osam najboljih. Na koncu je bio deveti sa 51 stotinkom sekunde zaostatka za ulaskom u finale.

“Bio je to moj najbolji rezultat ove godine, tako da nemam razloga biti nezadovoljan. Malo je nedostajalo da uđem u finale,” kazao je Vincetić.

Njegove su to nakon Pekinga, Londona i Rio de Janeira četvrte paraolimpijske igre i posljednje.

“Nažalost, gotovo je. Danas nisam uspio ući u finale i bila je to moja posljednja paraolimpijska utrka. Bilo je dosta, možda ću odraditi još neko natjecanje. Jednostavno došlo je do zasićenja, prošlo je mnogo ciklusa i vrijeme je za nove izazove. Neću nestati skroz, ali polako ću se povlačiti,” kazao je nastavivši. “Od 2005. kada sam ušao u ozbiljnije procese nisam išao na mora ili tako nešto, ja za ljeta ne poznam. Međutim, nije mi žao niti jednog trenutka ili metra u bazenu,” kazao je vlasnik deset medalja na svjetskim i europskim prvenstvima.

Bio je i vlasnikom svjetskih rekorda na 800m slobodno, te 1500m slobodno u 25-metarskim bazenima.

Na Paraolimpijskim igrama najbolji rezultat je ostvario u Rio de Janeiru 2016. osvojivši šesta mjesta na 100 delfin i 400 slobodno, no najdraži mu je London (2012). Nastupio je i u Pekingu 2008.

“Rio je bio rezultatski najbolji, no London mi je ostao u njaboljem sjećanju, premda sam tamo nastupio ozlijeđen.”

Tokijske će pamtiri po brojnim restrikcijama, testiranjima i kontrolama.

“Sve je čudno, stvarno nešto novo. Imaš osjećaj kao da si u nekom poluzatvoru. ali čovjek se privikne i na takve stvari,” dodao je.

Vincetić nastupa u kategoriji S9 sportaša s amputacijom jednog ekstremiteta. Kristijanova plivačka karijera započela je u zagrebačkoj Dubravi 1998. godine kada je krenuo na plivanje iz zdravstvenih razloga kao prvašić. Njegova OŠ M. J. Zagorke bila je jedna od rijetkih koja je imala bazen. Mali, 17-metarski bazen, popularno zvan “kadica”.

Njegovo prvo svjetsko prvenstvo bilo je 2006. u južnoafričkom Durbanu. Posebno pamti 2009. godinu kada je na EP-u u Reykjaviku osvojio svoju prvu medalju, zapravo dvije medalje, zlatnu na 400 m slobodno i srebrnu na 100 leptir.

“Definitivno su mi to najdraže medalje,” dodao je. Na svjetskim prvenstvima je osvojo tri bronce (Eindhoven 2010, Glasgow 2015, Mexico City 2017), a na europskim prvenstvima zlato, četiri srebra i dvije bronce.

Vincetić je jedan od naših najpoznatijih paraolimpijaca, a zajedno sa partnericom i uskoro suprugom stolnoteniskom paraolimpijkom Anđelom Mužinić bio je i ambasador u projektu ‘Naše pravo na sport’, kroz koji su djeci nastojali približiti sport osoba s invaliditetom.

“Sada se neki period nije održalo zbog cijele ove situacije, ali uvijek smo bili tu kako bi promicali bavljenje sportom, pogotovo kod djece s invaliditetom. Bila je to lijepa akcija,” dodao je.

Vincetić je završio izbobrazbu za trenera i u matičnom klubu Dubrava dobio je posao i radi s djecom.

“Mislim da je i taj dio uvelike razlog zašto lagano podvlačim crtu i idem u neke druge stvari,” kazao je na kraju.

Danas je u kvalifikacijama 50 slobodno nastupio i Tomi Brajša (28) zauzevši posljednje 17. mjesto s rezultatom 48.33 što je njegov najbolji rezultat ove sezone.

Bio je to njegov drugi nastup u Tokiju nakon što je na 200 m slobodno zauzeo 12. mjesto.

“Za prvi put na ovako velikom natjecanju sam zadovoljan rezultatima. Ovo je za mene novo iskustvo i sve je bilo super. Danas sam plivao najbolji rezultat ove sezone i mogu biti zadovoljan,” kazao je Brajša, član zagrebačkog kluba PK Natator.

Brajša se aktivno bavi natjecateljskim plivanjem od siječnja 2008. i do sada je nastupio na više europskih i svjetskih paraplivačkih prvenstava.

Najbolji rezultat je ostvario na IWAS World Games 2017. kada je osvojio zlatnu medalju i oborio svoj osobni rekord u disciplini 200m slobodnim stilom.