Domaća javnost s velikim je iznenađenjem primila vijest da Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine traži od hrvatskog Ministarstva pravosuđa da naša država preuzme procesuiranje zapovjednika koji su vodili Bljesak, zbog navodnih zločina

. Iznenađenje je bilo veliko jer se u posljednjih četvrt stoljeća nikada nisu čule ozbiljne primjedbe na vojničku čistoću kojom je ta brza oslobodilačka akcija izvedena.

Iznenađeni su bili čak i neki u Bosni i Hercegovini, poput prvog čovjeka Predsjedništva BiH Željka Komšića, kao i Majki Srebrenice koje su ocijenile da je žalosno što se Tužiteljstvo BiH, koje je i pokrenulo prijavu, bavi navodnim zločinima tijekom Bljeska dok stotine ratnih zločinaca u BiH nisu procesuirane.

Najviše su, naravno, bili iznenađeni sami hrvatski generali i zapovjednici Bljeska, koji su jučer na sastanku s premijerom Andrejem Plenkovićem i njegovim suradnicima raspravljali o sadržaju zamolnice i o mogućem razvoju događaja.

Javnost koja je očekivala da će Vlada i generali odlučno odbaciti zamolnicu iz BiH vjerojatno je ostala zbunjena činjenicom da se to nije dogodilo. To ne znači da Vlada i generali priznaju odgovornost za navodne zločine nad civilima u Bosanskoj Gradiški i Kozarskoj Dubici, o čemu govori Tužiteljstvo BiH.

Naprotiv. Oni su odabrali drugu opciju, prema kojoj će Ministarstvo pravosuđa razmotriti opsežne materijale pristigle iz Bosne i Hercegovine, a sve će se rješavati prema predviđenoj (međunarodnoj) pravnoj proceduri.

Odbijanje zamolnice iz BiH može dovesti do doga da susjedna država podigne optužnice protiv hrvatskih zapovjednika i raspiše za njima međunarodne tjeralice. Hrvatska, istina, svoje časnike ne bi izručila, ali se u tom slučaju do kraja života ne bi mogli maknuti iz zemlje.

Pavao Miljavac je rekao da to nije prihvatljiva varijanta, već je bolje da stvar preuzme Ministarstvo pravosuđa.

Nema sumnje, procedura s opsežnom prijavom iz Sarajeva otegnut će se. Teško je predviđati razvoj događaja i hoće li Ministarstvo pravosuđa naći razloge da prijavu proslijedi hrvatskom Državnom odvjetništvu.

Međutim, jedno je jasno. Vlada i predsjednik Republike nedvosmisleno su dali do znanja da hrvatska država stoji iza svojih generala. Plenković je jučer dodao da će institucije šitititi nacionalne interese, ratne zapovjednike i dostojanstvo Domovinskog rata.

Prema svemu sudeći, vlasti će raditi na tome da se 11 ratnih zapovjednika izvuče iz te nevolje sa što manje ogrebotina.

Sasvim drugo je pitanje zašto je uopće došlo do prijave iz Tužiteljstva Bosne i Hercegovine i kome to sada treba. Tužiteljstvo BiH pokrenulo je postupak na temelju izvješća vlasti iz Banja Luke, dostavljenih još 2007. i 2008. godine.

Zamolnica iz susjedne države vremenski se poklopila s presudom Haškog suda u slučaju Šimatovića i Stanišića od 6. kolovoza, u kojoj je ta institucija po prvi put ocijenila da je Slobodan Milošević sa suradnicima sudjelovao u »zločinačkom pothvatu« u BiH i Hrvatskoj s ciljem uklanjanja većine nesrpskog stanovništva.

Nakon što je oslobodio hrvatske generale iz akcije Oluja, Haški sud je Srbiji, nakon dugodišnjih procesa, pripisao ključnu odgovornost za ratove i zločine na području bivše Jugoslavije. Srbija na čelu s predsjednikom Aleksandrom Vučićem ne želi prihvatiti tu odgovornost, već nastavlja po svaku cijenu krivnju prebacivati na druge – Hrvate, Bošnjake, Albance i ostale.

U tom sklopu, kopanje po akciji Bljesak čini se kao još jedan, iako zakašnjeli, pokušaj umjetnog izjednačavanja krivnje za ono što se događalo u Hrvatskoj i BiH. Zašto u tome sada sudjeluje Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine, ostaje zagonetka.

Jedan od hrvatskih generala vjeruje da se radi o širim geopolitičkim igrama na ovom prostoru. Zbog čega je Hrvatskoj sada nametnut slučaj s Bljeskom, pokazat će razvoj događaja.