Srbijanski kandidat za Oscara

Ne smiruju se kontroverze oko filma “Dara iz Jasenovca”: Sad je izbio i mali međunarodni skandal

Tihomir Ivka

Foto: IMDB

Foto: IMDB

Vidjevši da je u pitanju manipulacija u kojoj bi „Dara iz Jasenovca“ mogla preskočiti "Iskupljenje u Shawshanku" i "Kuma", odnosno postati najbolje ocijenjeni film na IMDB-u ikad bez da ga je itko vidio, IMDB je reagirao i uklonio ocjenu, ali i ostavio komentare koji imaju malo veze s filmom, a puno s generalizacijama i podgrijavanjem nove mržnje



Filmski kritičar uglednog Varietyja Jay Weissberg u prošlotjednoj je recenziji film „Daru iz Jasenovca“, srbijanskog kandidata za Oscara u internacionalnoj konkurenciji, proglasio jeftinom nacionalističkom propagandom i zloporabom Holokausta koji se u filmskom svijetu i inače dobro “prodaje”.


Nevjerojatno dobro informiran o temi, Weissberg je kirurški precizno i faktički neutralno pojasnio što se događalo na području Hrvatske u 2. svjetskom ratu, o zločinačkoj naravi NDH-a i sadističkoj prirodi ustaša koji su se namjerili istrijebiti Židove, Rome i Srbe, u čemu su u prva dva slučaja gotovo i uspjeli. Ništa tu nije sporno, kao što ništa nije sporno u čestim filmskim podsjećanje na „konačno rješenje“ u režiji nacista. Od SpielbergoveSchindlerove liste“, preko BenignijevogŽivot je lijep“, do „Žene kojoj sam čitao“ i „Dječaka u prugastoj pidžami“.  No, kako kaže Weissberg, film o holokaustu koji bi poticao mržnju prema Nijemcima danas bio bi oštro osuđivan.


„Ne prepoznati isti problem u ovom filmu bilo bi namjerno sljepilo“ – kaže kritičar Varietyja. Ono što je Weissberg i iz svoje američke i – što nije nevažno u ovom slučaju – židovske perspektive vidi problematično u srbijanskom filmu je „njegov neskriveni protuhrvatski, antikatolički etnocentrizam, sirovo osmišljen kao zapaljiva hrana za trenutne raskole između Srbije i njezinih susjeda, dok njegova oduševljena vizualizacija sadizma u kontrastu s nevinošću jednog djetinjstva, gura razmišljanje o opasnostima nacionalizma i genocida u drugi plan i zamjenjuje ga jeftinom senzacijom i sentimentom.”





Uzevši sve u obzir, Weissberg zaključuje da ga uopće ne iznenađuje što je Srbija – čija je vlada financirala projekt – upravo ovaj film odlučila poslati u konkurenciju za „internacionalnog“ Oscara.


Njegova oštra kritika u najstarijem i najutjecajnijem filmskom glasniku uzburkala je duhove u Srbiji toliko da je prvi policajac Srbije, ministar Aleksandar Vulin javno komentirao njegovu recenziju. U svom stilu, umjesto smislene rasprave, Vulin je ponudio “argument” kako je Weissberg „loš čovek vredan prezira“. Oglasila se i potpredsjednica RS i ministrica kulture Maja Gojković nazivajući recenziju „osporavanjem prava da se govori o Jasenovcu kao mestu stradanja srpskog naroda“. Slično kao i Vulinu, i njoj je nebitno što Weissberg nije osporio to pravo, već problematizirao način na koji se u filmu govori o stradanju srpskog naroda. I  nije jedini. Recimo, kritičar „Film Threata Ray Lobo drugim je riječima napisao gotovo isto ono kao i Weisseberg, ustvrdivši da bi film bio uvjerljiviji da ustaški zločinci nisu svedeni na karikaturalni, stripovski jednodimenzionalni prikaz u stilu ljudi-zmajeva.


Premijera u Gračanici


Da je zapravo Weissberg zapravo ispravno detektirao problem i prepoznao propagandno iskorištavanje najmračnijeg perioda hrvatske moderne povijesti s jedne i stradanja srpskog naroda s druge strane, u svrhu potpirivanja nove mržnje, svjedoči i većinska reakcija srpske javnosti nakon njegove recenzije.


Iziritirana negativnom ocjenom filma masa se dala u akciju, na megapopularnoj online bazi filmova, IMDB-u, u kratkom vremenu film je dosegnuo maksimalnu ocjenu 10 na osnovu tisuća glasova ljudi – koji film nisu ni gledali. Naime, film je dosad prikazan samo na jednom neobičnom mjestu – Gračanici, gradiću od desetak tisuća stanovnika na Kosovu. Mjesto premijere izabrao je sam redatelj Predrag Antonijević čija izjava potvrđuje da je kritičar Varietyja imao dobar nos prokazujući namjeru tvoraca filma da ne traže povijesnu istinu nego temu koriste za raspirivanje novih sukoba i netrpeljivosti. Kako je sam rekao, Antonijević je izabrao Gračanicu „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onom u logorima“.


Dakle, ljudi (očito zainteresirani i ljuti Srbi), koji nisu mogli vidjeti film na IMDB-u su davali redom najviše ocjene, a našlo se i par budala iz Hrvatske da mu daju najnižu ocjenu. Upravo je to ono sijanje novog zla kojeg je između redaka u „Dari iz Jasenovca“ pronicljivo iščitao Jay Weissberg. Ali, tu priča ne završava. Vidjevši da je u pitanju manipulacija u kojoj bi „Dara iz Jasenovca“ mogla preskočiti “Iskupljenje u Shawshanku” i “Kuma“, odnosno postati najbolje ocijenjeni film na IMDB-u ikad bez da ga je itko vidio, IMDB je reagirao i uklonio ocjenu, ali i ostavio komentare koji imaju malo veze s filmom, a puno s Weissbergovom poantom, generalizacijama i podgrijavanjem nove mržnje.


Drugo mišljenje


Dakako, ni u Srbiji ne misle svi isto, čemu svjedoči i izjava na ovu temu filmskog kritičara Ivana Velisavljevića.


“Ceo kontekst oko filma Dara iz Jasenovca je trgovački – on je od početka jedna kombinacija. Ako prođe – odlično, temom genocida i ulogom žrtve menjamo sliku o Srbiji. A ko ne uspe, opet odlično – u pitanju je svetska zavera protiv Srba. Najbolje je ekipi trgovaca koja je ovu kombinaciju sa državom dogovorila – nije bitno kakav je proizvod, pare će da stižu“ – podijelio je u srpskom Danasu svoje mišljenje s javnošću Velisavljević upozoravajući na zamku u kojoj se nađe svatko tko se usudi objektivno procijeniti umjetnički doseg nekog domaćeg filma s tematikom srpskih stradanja jer ga se odmah doživljava kao izdajnika i plaćenika u slučaju negativne kritike.


Jedno od zlatnih pravila u show businessu glasi da sadržaj ne znači ništa bez dobrog PR-a odnosno reklame. Postoji i još starije pravilo da se dobar glas čuje daleko, a loš još i dalje. Predrag Antonijević i ostali tvorci filma su zasad postigli sve ciljeve po ovom pitanju, i one namjerne (buđenje novih netrpeljivosti na starim ranama), i one nenamjerne, kao što je privlačenje i međunarodne pažnje s ovim malim skandalom na IMDB-u. A film? Ne znamo, Jay Weissberg je rekao svoje, treba pogledati da bi se moglo pričati.