Bibličarka Bruna Velčić, laikinja iz Riječke nadbiskupije, iz Lovrana, doktorirala je koncem prošle godine na Papinskom biblijskom institutu u Rimu. No, bibličarku i sveučilišnu profesoricu Brunu Velčić pamte generacije studenata kojima je predavala na dvama visokim teološkim učilištima u Hrvatskoj – Teologiji u Rijeci, područnom studiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Centru za protestantsku teologiju zagrebačkog Sveučilišta. U znanstvenoj javnosti dr. Velčić je poznata kao autorica više znanstvenih članaka i prevoditeljica nekolicine knjiga o Svetom pismu objavljenih na hrvatskom jeziku.

Nedavno ste doktorirali na Papinskom biblijskom institutu u Rimu iz područja biblijskih znanosti – možete li nam sažeto približiti i predstaviti vašu doktorsku radnju?

– Moj doktorat nosi naslov »Svećenički spis (Pg) u Br 13-14*. Doprinos aktualnoj egzegetskoj diskusiji« i tiče se Petoknjižja ili Pentateuha. Pod tim nazivom misli se na prvih pet biblijskih knjiga, koje govore o stvaranju svijeta i o začecima izabranog naroda. Tradicionalno se Petoknjižje pripisuje Mojsiju, ali mi danas znamo da je nastalo tijekom više stoljeća i da je djelo više autora. Postoje hipoteze o pojedinim autorima i ja sam se u doktoratu bavila jednim od njih kojeg zovemo »svećenički pisac«. Moguće je, naime, čitajući Petoknjižje na izvornom, hebrejskom jeziku, izdvojiti niz tekstova koji se po rječniku, stilu i sadržaju mogu smatrati cjelinom te čine tzv. »svećenički spis«. Egzegeti se danas slažu da taj spis započinje s pripovijesti o stvaranju svijeta u prvom poglavlju knjige Postanka, ali ne postoji konsenzus o tome gdje završava. Dok danas sve veći broj, posebice europskih egzegeta, smatra da završava u Izlasku ili u Levitskom zakoniku – izgradnjom svetišta i uspostavom svećenstva i bogoslužja – ja donosim argumente u prilog tezi da se »svećenički spis« proteže i u knjigu Brojeva te uključuje jednu od dviju pripovijesti u Br 13-14. Dakle, moja se radnja tiče autorstva Petoknjižja.
Kada kao vjernici pristupamo Petoknjižju zanima nas prvenstveno Božja poruka, a ne pojedini ljudski autori. Međutim, upoznavanje s teorijama o nastanku Petoknjižja, odnosno s činjenicom da je u Petoknjižju na djelu više pisaca, može nam biti od pomoći u čitanju i razumijevanju teksta, poglavito jer nam pomaže protumačiti određene nedosljednosti u pripovijedanju.

Bogatstvo poruka Svetog pisma

Koje vas teme kao bibličarku i inače posebno zanimaju i kojima se bavite ili želite baviti?

– Kao bibličarku zanima me pretežito Stari zavjet. Riječ je o sveukupno 46 knjiga, što je velik broj. Svaka knjiga, zapravo svaki tekst, predstavlja zaseban izazov kad je riječ o egzegezi, kao i o aktualizaciji biblijske poruke. Činjenica je da kršćani slabije poznaju Stari zavjet za razliku od Novog, kao i da je za razumijevanje biblijskih tekstova potreban svojevrsni uvod, napose upoznavanje povijesnog konteksta u kojem su pojedine knjige nastale. Svakoga dana i svake nedjelje u našim crkvama čitamo naprimjer iz knjige proroka Izaije ili proroka Jeremije, ali tek je mali broj vjernika upoznat s povijesnim kontekstom u kojem su ti proroci djelovali, dok bi im poznavanje tog konteksta omogućilo dublje razumijevanje njihove poruke. Upoznavati moje studente sa starozavjetnim knjigama moja je najveća radost, kao i zajedno s njima otkrivati bogatstvo poruka koje izviru sa svake stranice Svetog pisma.

Mnogi kažu da je studij Biblije jedan od najzahtjevnijih studija, da traži izvanredno puno rada i odricanja, posvećenost, poznavanje mnogih jezika, teologije, biblijske arheologije, ekumene… To mogu samo rijetki.

– Svaki studij traži puno rada i odricanja i traži određene specifične kompetencije. Ono što čini studij Biblije zahtjevnim jest učenje drevnih jezika. Cijela prva, tzv. pripremna godina za magisterij na Biblicumu posvećena je isključivo učenju osnovnih biblijskih jezika: hebrejskog i grčkog. Na magisteriju se poznavanje ovih jezika dalje usavršava i uči se još neke, kao npr. aramejski, sirijski, akadski itd. Ono što pomaže, i što je više nas imalo prilike iskusiti, jest boravak u Izraelu ili u Grčkoj, i općenito studijska putovanja na drevni Bliski istok gdje se ima priliku bolje upoznati kako biblijske jezike, tako i biblijsku povijest i arheologiju. Tijekom magisterija imala sam priliku provesti dva studijska semestra na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, što mi je pomoglo ne samo u učenju hebrejskog jezika, već i u upoznavanju Svete Zemlje i židovstva. K tome, većina literature koja se koristi tijekom studija je na stranim jezicima tako da je potrebno i njih učiti i usavršavati, posebno njemački jezik jer su neki od najboljih biblijskih komentara napisani upravo na njemačkom.

Ljubav prema Bibliji

Kakvo je iskustvo studirati i doktorirati na Papinskom biblijskom institutu? Možete li nam sažeto predstaviti tu prestižnu ustanovu?

– Studirati na jednom od papinskih sveučilišta u Rimu obogaćujuće je iskustvo, jer ondje ima studenata iz cijeloga svijeta te se tako ima prilike iskusiti svu pluralnost Katoličke crkve. Papinski biblijski institut je jedini u svijetu, osnovan 1909. godine za promicanje svetopisamskih studija i od početka je povjeren isusovačkom redu. Među bivšim studentima broji mnoge biskupe i kardinale. I većina naših hrvatskih bibličara je ondje završila barem magisterij jer se njime dobiva vrlo solidna podloga za doktorski studij i za nastavni rad. Rektori su mu, tijekom povijesti, bili neki od cijenjenih kardinala kao naprimjer Augustin Bea, Albert Vanhoye i Carlo Maria Martini. Meni je pak bila čast biti zadnjom u nizu studenata kojima je u izradi doktorata mentor bio isusovac prof. Jean Louis Ska, koji je jedan od vrhunskih i svjetski poznatih stručnjaka za Petoknjižje.

Kakav je bio vaš znanstveni, naravno i vjernički put do doktorata iz biblijskih znanosti? A koliko mi je poznato prva ste žena, laikinja iz Riječke nadbiskupije koja je to postigla. Što vas je oduševilo za biblijske znanosti ili kako ste se zaljubili u Bibliju?

– Odmalena sam zaljubljenik u knjige. Mislim da se moja ljubav prema Bibliji počela rađati u mojoj župnoj crkvi u Lovranu, gdje sam vrlo rano počela čitati čitanja na svetoj misi. Međutim, ta je ljubav stasala tek sa studijem na Teologiji u Rijeci gdje sam se prvi put susrela s hebrejskim jezikom. Tu sam se, već na prvoj godini studija, zaljubila u hebrejski jezik te sam i diplomski rad pisala iz Starog zavjeta, o metaforama u Knjizi proroka Hošee. Moj ondašnji profesor, a i bivši župnik Ivan Šporčić, prepoznao je tu moju ljubav i predložio nastavak studija u Rimu. Nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić je to prihvatio i podržao, i na iskazanom povjerenju mu od srca zahvaljujem. Nisam prva žena koja je iz ovog kraja krenula u Rim na studij Biblije, prije mene je otišla kolegica Anđela Jeličić, a kasnije i s. Silvana Fužinato. Prva Hrvatica koja je doktorirala na Biblicumu je pak s. Miljenka Grgić, koja danas predaje na Sveučilištu u Splitu.

Čimbenik u međureligijskom dijalogu

Godine 2019. papa Franjo je ustanovio Nedjelju Božje riječi koja se slavi u siječnju ili kako je objasnio, »u liturgijskom vremenu koje poziva jačati veze sa Židovima i moliti za jedinstvo kršćana«.

– Prošle godine obilježena je 1600. obljetnica smrti svetog Jeronima, crkvenog naučitelja i zaštitnika Dalmacije, znamenitog prevoditelja Svetog pisma na latinski jezik. On je govorio: »Ne poznavati Pismo znači ne poznavati Krista«. Papa Franjo, ustanovljenjem ovoga dana, htio je poručiti da Biblija nije knjiga samo za nekolicinu povlaštenih stručnjaka, nego za sve kršćane i da treba prožeti naš vjernički život. Svrha ovoga dana je oživjeti odgovornost vjernika u poznavanju Svetog pisma. K tome, Biblija ujedinjuje sve kršćane, a približava nas i Židovima, s kojima dijelimo Stari zavjet. To sam i osobno iskusila jer sam tijekom studija čitala i konzultirala knjige i članke ne samo katoličkih, već i brojnih protestantskih i židovskih autora, od kojih su mnogi bili i gostujući profesori na Biblicumu. Stoga je Sveto pismo važan čimbenik u ostvarivanju ekumenskog i međureligijskog dijaloga.

Recite nam ponešto o vašim dosadašnjim znanstvenim angažmanima i o planovima, a znamo da ste kao bibličarka i egzeget svojim prilozima odavno prisutni u mnogim znanstvenim publikacijama, da ste biblijske predmete predavali u Rijeci i Zagrebu.

– Na Teologiji u Rijeci, ustanovi gdje sam diplomirala teologiju, predavala sam od 2009. do 2015. godine kao asistent na Katedri Starog zavjeta. Tih godina počela sam predavati predmete iz Starog zavjeta kao vanjski suradnik na Teološkom fakultetu »Matija Vlačić Ilirik«, koji je potom postao Centar za protestantsku teologiju Sveučilišta u Zagrebu, s kojim i danas surađujem.
Što se tiče budućnosti, nezaobilazan korak je objava doktorskog rada. K tome, nadam se nastaviti s nastavnim i znanstvenim radom, kao i posvetiti se približavanju Svetog pisma širem čitateljstvu, istražujući što nam biblijski tekstovi govore o pojedinim temama koje nas danas zaokupljaju. Za vjernike, naime, Biblija nije samo neko drevno književno djelo, već riječ živoga Boga koja nas i danas nadahnjuje u našem životu i djelovanju.