Početkom kolovoza 2017. godine PSG je uzdrmao svjetski nogomet, pronašao način na koji će zaobići financijski fair-play tako što je Neymar sam platio 222 milijuna eura koliko mu je iznosila odštetna klauzula Barceloni i finalizirao transfer u francusku prijestolnicu.

Bila je to glavna tema tih dana, tražilo se porijeklo katarskih milijuna, ismijavalo UEFA-u koja je dozvolila da se zaobiđu dugo krojena pravila koja su trebala donijeti veću financijsku jednakost u nogomet u vrijeme kada je sve više klubova sa zapada dobivalo vlasnike s Bliskog istoka.

U jeku koronakrize, 1. rujna 2020. godine, još jedan je transfer promijenio nogomet, odradio ga je Chelsea, a iako je postao najveći na svijetu, nije dobio ni približnu pozornost poput Neymarovog prije tri godine. Razlog? Taj što se dogodio u ženskom, a ne u muškom nogometu.

Danska nogometašica Pernille Harder početkom rujna postala je najskuplja igračica na svijetu nakon što je Chelsea platio rekordnu odštetu da bi je privolio na odlazak iz njemačkog Wolfsburga i dao joj mjesto u napadu »Penzionerki«.

Cijena? Tolika da Neymar u tjedan dana zaradi plaću istovjetnu zbroju tri najveća transfera u povijesti ženskog nogometa!

Turbulentna 2020. godina, za koju mnogi čekaju da što prije završi, donijela je čak pet od deset najvećih transfera u ženskom nogometu, a 28-godišnja Dankinja Harder, poput Neymara u muškoj konkurenciji, predvodi tu listu s transferom koji je iznosio 300 tisuća eura.

Mama trenerica

Tko je uopće žena koja je gradić Ikast od svega 15-ak tisuća stanovnika smještenom u središnjem Jutladnu dovela na kartu najvećih transfera u nogometnom svijetu?

Na internetskim prostranstvima može se pronaći podatak da joj je majka Annie, također bivša nogometašica, bila prva trenerica, s 15 godina već je igrala u reprezentaciji Danske s curama koje su bile i dvije godine starije, a sa 17 debitirala za seniorsku nacionalnu vrstu čija je kapetanica, a uskoro i najbolja strijelkinja u povijesti (nedostaje njoj jedan pogodak da prestigne Merete Pedersen).

Karijera joj je krenula strelovito odlaskom u švedski Linköpings gdje je brzo pokazala svoju klasu i počela osvajati priznanja zbog čega nije prošlo dugo dok ju je legendarna švedska trenerica Pia Sundhage označila hiper-talentiranom nogometašicom koja će postati svjetska klasa.

Te riječi je opravdala čak 71 pogotkom u 88 nastupa, pa potvrdila u Wolfsburgu gdje je nastavila nizati brojke (68 golova u 75 nastupa) na kojima zavide i mnogi ponajbolji napadači današnjice. Takav uspjeh sama je predvidjela.

– Kada mi je bilo deset godina napisala sam esej i opisala kako vidim svoj život za deset godina. Pisalo je da želim biti najbolja na svijetu i da želim profesionalno igrati nogomet u Njemačkoj. Znala sam koji su moji snovi – ispričala je Harder za The Telegraph nakon transfera u Chelsea.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Pernille Harder (@pharder10)

Njemačku je brzo preskočila kvalitetom i na Otoku našla nove izazove.

– Engleska liga se strahovito razvila posljednjih godina a u ovom trenutku je najjača u Europi, vjerojatno i na svijetu, a ja želim igrati u takvom natjecanju.

Odluku da pređe u Chelsea olakšala je i činjenica da tamo već igra njezina partnerica Magdalena Eriksson, ali i mogućnost da dodatno napreduje.

– Prehrana, menstruacija, tjelesna građa… Chelsea stvarno brine da igračicama omogući cijeli paket potreban za njihov razvoj. Ja sam znala sve o njima i nisu me trebali nagovarati da se pridružim.

Glavni cilj u Chelseaju je osvojiti Ligu prvaka koju njoj je Lyon dva puta odnio pred nosom, a to se čini i kao preduvjet na putu do titule najbolje nogometašice današnjice kako bi krenula stopama legendarne Brazilke Marte čije je driblinge, u mlađim danima, upijala poput spužve.

– Cilj je postati ekipa koja će prekinuti dominaciju Lyona, želimo osvojiti Ligu prvaka i postati najbolji klub u Europi.

Borba za jednakost

Iako je u reprezentaciji Danske debitirala s tri pogotka i neupitno će još dugo godina biti najbolja nogometašica te države, prije tri godine je iskoristila svoje igračke kvalitete kao autoritet jer se kod matičnog saveza zalagala za jednakost muškog i ženskog nogometa.

Napravila je to tako što je na društvenim mrežama objavila video u kojem je pozvala suigračice na bojkotiranje nacionalne vrste dok savez ne poveća ulaganja u ženski nogomet, omogući bolja primanja i bonuse, popravi uvjete za rad i broj trenerskog osoblja… Ta priča je otišla toliko daleko da su Dankinje čak odbile igrati kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo protiv Švedske, ali su ostvarile svoj cilj.

– Znale smo da zaslužujemo bolje i odlučile smo se boriti za ono što zaslužujemo. Nadale smo se da će dogovor biti postignut prije utakmice, ali savez nije bio kooperativan. Danas kada pogledam unatrag, mislim da je vrijedilo svega, sporazum sa savezom je puno bolji, iako još uvijek nije na razini onoga kojeg imaju nogometaši, no borit ćemo se dalje, znamo koji je naš konačni cilj – poručila je Harder i pokazala da njoj je itekako stalo do boljitka ženskog nogometa.

Hoće li uspjeti u svojim naumima u toj borbi za jednakost pokazat će godine koje slijede, ali bi transfer kojeg je realizirala prošlog ljeta definitivno mogao biti prekretnica. Bez obzira što se još godinama ti iznosi, uspoređujući s muškim nogometom, neće približiti ni onima u HNL-u, a kamoli nekim svjetskim razinama…

Dunja Štokan: Ženski nogomet u Hrvatskoj je na marginama i od njega se ne može živjeti

Razliku koja vlada između muškog i ženskog nogometa na svojoj se koži uvjerila Dunja Štokan, Riječanka koja je u nogometnom svijetu prošla Europu (Italija, Njemačka) i svijet (SAD), prije povratka u ŽNK Rijeka gdje je sve počelo.

Može li se, osim na najvišoj razini, živjeti od ženskog nogometa?

– Ženski nogomet u Hrvatskoj je na marginama i naše djevojke ne mogu živjeti niti se baviti isključivo nogometom kao profesionalke. U svijetu, pa čak i u Italiji, posljednjih su se godina počele događati promjene po pitanju plaća, uvjeta i pogodnosti djevojkama kojima je to posao.

I sama sam zadnjih desetak godina igrala u inozemstvu, od SAD-a, Njemačke i Italije gdje mi je to bio posao. Može se lijepo živjeti od toga, ali isključivo samo dok igraš, jer mi žene još uvijek ne možemo uštedjeti za jedan lagodan život nakon karijere – kaže Dunja.

Osim za Rijeku, igrala je i za Northwestern Ohio, Cataniju, Romu, Torino i sve uzraste reprezentacije Hrvatske.

– Trenutno sam dio velikog tima te projekta Adidasa, koji želi omogućiti ženama, a pogotovo djevojčicama, jednake uvjete i prava u sportu kao i muškarcima. Sa ovako velikim inicijativama, sponzorima i imenima poput Adidasa stvari se polako mijenjaju na bolje, ali mislim da Hrvatska još uvijek jako kaska u odnosu na Francusku, Španjolsku ili Englesku gdje trenutno igraju neke od najplaćenijih nogometašica svijeta.

U odnosu na muški nogomet premije i zarade koje se zarađuju u ženskom nogometu su daleko, ali ništa nije nedostižno. Žene su uvijek mijenjale povijest, poručuje Dunja Štokan.

Messi godišnje zaradi 272 puta više od najplaćenije nogometašice

Osim razlike u visini transfera između Neymara i Pernille Harder, financijski procijep između muškog i ženskog nogometa oslikavaju i godišnje plaće, kojima se najčešće barata kada se govori o ugovorima u nogometu. Prošle godine najplaćenija nogometašica bila je Amerikanka Carli Lloyd koja je u godini kada je s reprezentacijom SAD-a osvojila Svjetsko prvenstvo od ugovora sa svojim klubom Sky Blue FC iz New Jerseyja zaradila 518 tisuća dolara.

Usporedbe radi, Lionel Messi je u istom periodu, od ugovora i sponzora, zaradio 141 milijun dolara. Ako ćemo se baviti matematikom to je čak 272 puta više od Lloyd, odnosno plaća najbolje nogometašice današnjice iznosi svega 0.3 posto one najboljeg nogometaša.