Test

Treći nastavak osvajanja svijeta: Testirali smo električni Vokswagenov hit

Edi Prodan

Foto Martin Meiners

Foto Martin Meiners

ID.3 sa srednjom baterijom ide u red iznimnih kompakata - činjenica ipak jest da o razini energije itekako treba voditi računa



Naizgled za Volkswagen neobični, skoro kodni naziv: ID.3. Pored vjetrovitih Passata, Golfa, Bore pomalo poetičnih Arteona ili Tiguana, dolazimo do naziva koji podsjeća na dio nekog… recimo zakonika.


No nije riječ o nekom izostanku ideje koja bi donijela još jedan zanimljivi naziv, riječ je o vrlo hrabroj, ali na iskustvu itekako utemeljenoj poruci: ID.3 je njihov, Volkswagenov treći automobil koji će osvojiti više ni manje nego – svijet! Prvi je dakao bila Buba, jednak je uspjeh dosegnuo i Golf, a kad se krenulo u električnu revoluciju, red je da jedna od najutjecajnijih automobilskih tvrtki na svijetu napravi kompakt kojem neće moći odoljeti ni jedan kupac koji se odučio za električni kompakt.


Koliko je priča utemeljena? Krenemo li od onog od čega nas većina krene, dizajn je vrlo prilagodljiv različitim ukusima. Dijelom je danak naglašenoj potrebi za što je moguće boljom ergonomijom, za funkcionalnošću unutrašnjosti, a dijelom generalnog VW stava koji od pojave Golfa prije skoro pola stoljeća traži prepoznatljivost, ali i svojevrsnu nenametljivost kako bi se razvoj modela kroz vrijeme događao evolutivno, skladno. I da, svakako, materijali od kojih je sve napravljeno vrlo su vrlo kvalitetni i sasvim sigurno dugovječni što se dakako tek treba potvrditi.




Testni se model koristio srednjom baterijom iz ponude ID.3 čiji je kapacitet 58 kWh. Jedan je to od boljih parametara kod današnjih automobila. Najavljeni doseg od 420 kilometara baš i nije lako dohvatiti, ali jedan razumni zaključak nakon testa bio bi kako je realni doseg oko 350 kilometra. Naravno, vozi li se maksimalno racionalno, bez izleta u brzinska nadmetanja, i u »eko« modu. U tom slučaju će vam se i trošenje zalihe baterije pokazati apsolutno točnim: stoji li a instrument ploči 200 kilometara, toliko ćete ih i prevaliti. Želi li se isprobati dinamičke sposobnosti, doseg će se sasvim sigurno prepoloviti. Ali će vam se zadovoljstvo udvotručiti ako i ne nekoliko puta multiplicirati.


Do brzine od 100 km/h se stiže za samo 7,4 sekunde, snaga elektromotora je 204 KS, jer, kako je poznato, »struja« najveću snagu isporučuje trenutno, ne treba joj nikakav linearni rast kao kod klasičnih termomotora na fosilna goriva. Istina, maksimalna je brzina limitirana na 160 km/h, no bolje da je tako – štedi se dvostruko: na energiji i kaznama.


​Da, i dalje se osjeti opsjednutost s kapacitetom baterije, posebno kad ste na putu dugom dvjestotinjak kilometara. »Range« od 200 kilometara bi trebao bit dovoljan, no uzbrdice naglije počinju »topiti« zalihu, svemu tome kumuje i hladnije vrijeme, tako da može zavladati i nelagoda. Istina, broj stanica za punjenje se namnožio, znatno više od električnih automobila, ali opet, da biste značajnije napunilo bateriju, punjenje, na srednje brzim punjačima, trajat će najmanje sat vremena. Jednostavno, ID.3 se odlično osjeća u gradu, dok mu autoceste pa i nisu baš drage. Ono gdje smo se mi osjećali najbolje bile su otvorene ceste. Potrošnja je tada vrlo umjerena, a naiđete li na situaciju u kojoj s neki od sudionika prometa sporije kreću, vaše je ubrzanje toliko moćno i trenutno da pretjecanje možete obaviti časkom, pa tako i na najkraćoj »drituri«.


I sada drugi problem »električara«, cijena. Beskrajno dobro opremljen, automatski se mjenjač tu podrazumijeva, a u ovom je slučaju i zanimljivo dizajniran, izdvojen ispod kola upravljača s unekoliko neobičnijim manipuliranjem, sjajan je audio sustav s DAB odabirom radijskih postaja, veliko je bogatstvo informacija na zaslonu, da o sigurnosnoj opremi koja je na samoj ivici prelaska u autonomnu vožnju ni ne govorimo, ali ipak je konačni račun od 345 tisuća kuna previsok. Jasno, odmah ga možemo umanjiti za 70 tisuća kuna subvencija, ali ni 275 tisuća nije malo. Na 20-ak tisuća prevaljenih kilometara godišnje morao bi vraćati desetak tisuća na ime goriva, a i održavanje, kao i registracija zahvaljujući nultoj emisiji CO2, su mnogo povoljniji. Jednaki Golf? Pa da bi se doseglo njegovu, slično opremljenu cijenu, s ID.3 je potrebno voziti najmanje sedam-osam godina.


​Da, moglo bi se dogoditi slično kao i s Golfom. Pa ni on nije nikad bio među najpovoljnijima u klasi. Mora se k tome znati da nam prava navala elektromobila slijedi vrlo brzo, da će značajno narasti njihova potražnja što će sniziti cijene. Do tada, smognete li financije i odluku kupnje električnog ID.3, uživajte u kvaliteti, pomalo futurističkom dizajnu kao i – besplatnom gorivu te jednakoj takvoj cijeni – parkiranja.