Sjećamo li se Trsta? Onih izgubljenih vremena na koje se u doksu »Trst, Jugoslavija« referira Alessio Bozzer. Kažu da je odlazak u Trst ovih dana nemoguća misija. Jer, najprije su nas u mainstream medijima plašile face poput Jelka Kacina i jednako mrzovoljnog Janeza Janše, smjestivši nas u tko zna koju koroniziranu boju.

Potom su nas isti mediji plašili da ulaskom u Sloveniju moramo pokazati negativan nalaz na COVID-19, ali ne onaj jeftiniji koji navodno ne vrijedi pišljiva boba, već onaj skuplji koji puni proračun našem (privatiziranom) zdravstvenom sustavu.

Potom smo shvatili da je sve to scenarij koji nas je možda natjerao da na nekoj drugoj granici zaustavimo Bosance koji bi mogli impreginrati koronom slovenske bauštele. No sva ta shizofrenija nije spriječila autora ovog teksta da prošle subote napokon otputuje u voljeni Trst.

Ne mogu Talijani bez zagrljaja / Snimio Marko GRACIN

Granica bez problema

Pasjak, 7.30 ujutro. Četiri automobila na ulazu u Sloveniju. Prelazimo granicu bez ikakvih problema. Čak nam osobne iskaznice nisu bile skenirane. Kao da je riječ o najobičnijem danu koji nikad nije čuo za pandemiju COVID-19.

Na Peseku, par kilometara od sela zvanog Krvavi Potok koji nam je uvijek zvučao poput vukoje… iz nekog horora s holivudskih margina u kojoj vreba kreatura s motorkom Jacka Leatherheada, gdje su se u Bozzerovu doksu nekad davno protezale kilometarske kolone Jugovića gladnih levisica i kičastih lutki s Ponte Rossa, postavljen je usred ceste nekakav bijeli šator nalik onom Age Hasanage, pored kojeg su zijevala dva uspavana talijanska karabinjera.

Na ulicama su sve generacije / Snimio Marko GRACIN

Nismo bili posve sigurni je li isti podignut zbog korone ili ilegalnih migranata. Bilo kako bilo, prošli smo ga bez zaustavljanja.

​Zato je naša iduća terapeutsko-gastronomska stanica bila pasticceria/panificio »Marc« u Bazovici/Basovizzi, poznata po mitskim »kranz«, pred kojom je grupa lokalnih biciklističkih rekreativaca utegnutih u sjajne tajice ispijala prvi jutarnji »capo«, prekrivena zaštitnim maskama nalik nindžama.

Slična atmosfera i u tršćanskom bio-supermarketu lociranom nekoiko kilometara nakon mussolinijevske fasade Univerziteta, s jednim bradatim posthipijem koji je nonšalantno omotao maramu preko usta u maniri anarhista, te dva para »maskiranih« penzića koji vjeruju da je jedina relevantna zaštita protiv korone zdrava organska prehrana.

Svi na ulici​

​Nakon mini biošopinga tijekom kojeg nam nije bilo dopušteno odabirati povrće bez rukavica, kako je to već postalo uobičajeno u lokalnim supermarketima, lako je subotom pronaći slobodno mjesto na parkiralištu pored tršćanskog dopisništva RAI-a, još uvijek jeftinijem od onog riječkog.

Nakon neizostavne kupovine »njoka« u »Cadenaru«, slijedi šetnja prema krcatoj Piazza Unita. Kao da je čitav Trst tog subotnjeg jutra izašao na ulicu. Elegantna nevjesta i njen mladoženja poziraju u šminkerskom društvu s propisanom distancom ispod sata. Bez nacionalističkog tricolora koji se vijori na tršćanskom burinu.

Ulazimo u obližnju elegantnu »pelletteriu« čija nas vlasnica, saznavši odakle smo došli, u panici pita kako naš »Quaranaro« stoji s koronom, jer je tog istog jutra njen sin otputovao na odmor u »Croaziu«. Utješih je da je Kvarner skoro pa »corona-libero«.

Kafići uobičajeno puni / Snimio Marko GRACIN

Preostalo je još toliko vremena za prosecco u krcatom Caffe degli Specchi, uz prelistavanje subotnjeg izdanja La Repubblice koja najavljuje tršćanski susret slovenskog predsjednika Boruta Pahora i njegova talijanskog kolege Sergia Mattarelle, zakazan za 13. srpnja u povodu stote obljetnice požara tršćanskog Narodnog doma koji su 1920. podmetnuli talijanski fašisti.

​Vraćamo se prema Bazovici/Basovizzi, s oproštajnim »baccala mantecato« i neizostavni »calice di bianco« u lokalnoj oštariji, s prisjećanjem da smo tijekom naše tršćanske avanture barem desetak puta stavljali i skidali maskicu s nosa. Iako nam to nije bilo nimalo teško.

Kao što tijekom našeg povratka iz Trsta nismo u suprotnom smjeru uočili nijednu hrvatsku registraciju. Možda Italija doista više nije atraktivna Hrvatima, bilo zbog COVID-19 histerije, ili nekog drugog razloga.

Sniženja su počela, ali kupaca nema puno, osobito ne onih iz Hrvatske / Snimio Marko GRACIN