Kineski gospodarski ulog neprestance je rastao, a odnosi Kine s drugim silama postajali su složeniji i mogli bi se, predviđaju neki stručnjaci, dodatno zategnuti u 2011. zbog ideoloških razlika
PEKING – Godina 2010. donijela je Kini status drugog svjetskog gospodarstva sve utjecajnijeg u upravljanju planetom, ali i sve veću izoliranost u diplomaciji i politici zbog nepopustljivosti koju je Peking najrječitije pokazao u slučaju kineskog disidenta Liu Xiaoboa, ovogodišnjeg dobitnika Nobelove nagrade za mir.
Kineski gospodarski ulog neprestance je rastao, a odnosi Kine s drugim silama postajali su složeniji i mogli bi se, predviđaju neki stručnjaci, dodatno zategnuti u 2011. zbog ideoloških razlika.
Zahvaljujući 10-postotnom rastu Kina je u gospodarskoj utrci za sobom ostavljala Francusku, pa Veliku Britaniju, zatim Njemačku da bi 2010. s mjesta druge gospodarske sile zbacila i Japan.
Kineski glas sve je više dobijao na težini u svjetskim pitanjima, a napose u klubu G20. Niski tečaj juana koji ide na ruku kineskom izvozu, ali šteti kineskoj konkurenciji, bio je središnja tema svjetskih skupova, a kineske odluke u monetarnoj politici potresale su burze, cijene nafta i zlata.
Kinesko je gospodarstvo danas snažno i kineske odluke odražavaju se na cijeli planet, slažu se analitičari. No iako su i na sjednici Centralnog komiteta KP Kine bili glasniji pozivi na provedbu političkih reforma, službeni Peking pokazao se tvrdo nepopustljiv u pitanjima demokratizacije.
Oštrim je upozorenjima Peking reagirao na odluku Nobelova odbora da ovogodišnju nagradu za mir dodijeli kineskom disidentu Liuu Xiaobou koji služi zatvorsku kaznu jer je potpisao zahtjev za demokratizaciju zemlje.
Na diplomatskom planu, odnosi Kine i većine velikih sila unazadili su se, drži Jonathan Holslag iz Instituta za istraživanje suvremene Kine u Bruxellesu koji upozorava da Kina »ne voli američku prevlast u istočnoj Aziji«.
Za godinu 2011., mnogi analitičari predviđaju da će neće donijeti poboljšanja u odnosima Kine i Zapada.
»Nema previše prostora za kompromis« jer sve veći broj kineskih čelnika vjeruje da Kina mora čvrsto braniti svoja stajališta, iako na skupovima ističu kako je ostatak planeta Kini potreban, zaključuje Holslag.