Budimo načisto – Juke, Nissanov crossover B segmenta izaziva i sasvim negativne reakcije. Negativni komentari su nam isprva bili neobični, čak i nejasni ali s druge strane – Juke je ipak iznimno avangardan automobil pa negodovanja o njegovom izgledu (možda najbizarnije je bilo »grbavac«) ipak idu u red očekivanih. S one druge, bitno brojnije strane – oduševljenje. Konačno se netko usudio napraviti – original. U moru istih, nemuštih i beskrajno dosadnih automobila, pa čak i kad je u pitanju jedna slobodnija forma kojoj bez sumnje pripadaju crossover i SUV vozila, nešto što mašti dopušta da usmjeri preše na jedno plastično, skulpturalno oblikovanje. I stvori automobil poprilično slobodnih formi, nešto s čime bi se mogli i arhitekti složiti. Neobičan raspored prednjih svjetala, bogato strukturirana prednja maska, (pre)naglašena ramena linija i postavljanje stražnjih svjetala u vodoravni položaj glavne su osobine stila vanjštine. Juke se svojim izgledom približio i stripu, jer je njegova konačna verzija vrlo slična načinu na koji strip crtači oblikuju automobile. Pa se moglo čuti i to da Juke izgleda kao da ga je Miško nacrtao (Ivan Mišković, autor kultnog serijala 2x i 1x crno koji godinama izlazi u Novom listu).

U unutrašnjosti nema tolike avangardnosti što je i u potpunosti razumljivo. Instrument ploča i središnja konzola prije svega moraju biti jednostavne i lako opslužive jer je to preduvjet sigurne vožnje pa »razigranost« tu baš i ne bi bila poželjna. Ono što također plijeni pažnju multifunkcionalni je ektran smješten u donji dio konzole. Riječ je o potpuno inovativnoj grafici koju do sad nismo viđali u automobilskom svijetu. Bogatstvo detalja, od specifičnih ručki za otvaranja vratiju nadalje, osvježava unutrašnjost koja je, bez obzira na gabarite vozila sasvim dovoljno velika kako bi se u njoj ugodno osjećala četiri putnika. Žrtva svega je prtljažnik. Dvodijelni istina pa stoga i vrlo uredan no krajnji je volumen ipak na samoj donjoj granici klase.

Dinamika Jukea, a govorimo naravno o našem testnom modelu sa 117 »konja«, je dvoznačna. Podvozje oduševljava. Najmanji Nissanov crossover je vrlo upravljiv automobil koji podnosi svaku vrst torture. Nema zanašanja u zavojima, nema proklizavanja, nema straha od ikakvih neugodnih reakcija kao posljedice nepoštovanja zakona fizike. No, ono što baš i nije idealno uklopljeno u automobil je – motor. Benzinac zapremine 1,6 litara traži jako visoke okretaje kako bi dinamika bila zadovoljavajuća ali to nažalost sobom donosi popriličnu potrošnju. U gradskoj vožnji prosječno 8,9 litara dok se na autocesti, pri visokim brzinama, zna ponašati još rastrošnije i nije rijetkost uočiti prosjek iznad 10 litara. Sveukupno, prosječna mu je potrošnja na testu bila iznad 8 litara (8,4) što možemo smatrati poprilično visokim. Istina, Juke je opremljen i trima modulima načina ponašanja motora koje sam bira vozač – normal, sport i eko – a direktno utječu na reakciju motora no sveukupno najmanja potrošnja koju smo imali bila je 6,5 litara.

Juke je bio sveobuhvatno, bogato opremljen no nije imao mogućnost pogona na sve kotače. Možda ta opcija i nije prečesto potrebna  no za jednu ovakvu koncepciju ipak bi ju bilo logično odabrati. No, ne i platiti jer dolazi samo s motorom snažnim 190 KS koji je, i zbog cijene što prelazi 200 tisuća kuna, ne baš poželjna opcija. S druge strane, Juke posložen poput našeg testnog modela nije preskup jer je 132 tisuća kuna ipak prihvatljivo, odnosno dobro zadovoljenje formule o uloženom i dobivenom.