“Mirko! Pazi metak!”

“Hvala ti Slavko! Spasio si mi život!”

Tako je zvučao glasoviti dijalog iz sad već pomalo zaboravljenog dječjeg stripa iz sad već pomalo zaboravljenih socijalističkih godina o zaboravljenim partizanskim dogodovštinama.  Moralo se paziti na glavu, ništa vrjednijeg od glave na ramenu nije bilo, ne samo u stripu nego i u pravom partizanskom  životu. Valjalo je upozoriti prijatelja i druga da dolijeće opasnost ne bi li se pravodobno sklonio, zaštitio i spasio glavu.

Današnji bi dijalog moderniziranih, osuvremenjenih Mirka i Slavka  zvučao sasvim drugačije.

“Mirko! Pazi DDoS napad!”

“Hvala ti Slavko! Spasio si mi server!”

Tako izgleda prvi virtualni kibernetički rat koji se upravo ovih dana  širi internetom. Kao i većina ratova i ovaj ima uzrok i povod. Uzrok je  WikiLeaksova objava američkih diplomatskih depeša i posljedično otkazivanje usluga niza informatičkih i kartičarskih tvrtki WikiLeaksu.  Povod je uhićenje osnivača WikiLeaksa Juliana Assangea nakon kojega je pokrenuta Operacija Payback.

U novom ratu ne padaju glave, ruše se internetske stranice. Žrtve nemaju imena nego nazive. Prvo je uporabom moćnog  oružja DDoS padao WikiLeaks. Sada, u osvetničkoj Operacija Payback. Prvo je uporabom moćnog  oružja DDoS padao WikiLeaks. Sada, u osvetničkoj Operaciji  Payback redom padaju ili su žestoko napadani Visa, MasterCard, PayPal, napadnut je Amazon, napada se EveryDNS, srušena je  stranica švedske vlade, pala je virtualna Sarah Palin. Prijeti se Twitteru  uskrati li svoju uslugu WikiLeaksu, prijeti se i Facebooku učini li isto.  Te društvene mreže, pak, hitno reagiraju i javljaju – WikiLeaks ostaje,  barem kod nas, nemojte nas napadati. U novom ratu znaju se nazivi  žrtava, ali se ne zna ime napadača. Pokrenuli su ga toliki anonimci da  su i sebe same nazvali Anonymous. U novom ratu zasad nema trajnih  žrtava. Svaki od onih PayPalova ili MasterCarda, švedskih vlada ili Sarah Palin koji bivaju srušeni, ubrzo se ponovo osove na svoju stranicu. 

Cilj napada bombardiran je golemim brojem zahtjeva, toliko velikim da se server jednostavno zaguši. Čovjek bi još sve to usporedio s birokratskom likvidacijom nekome nepoćudnih birokratskim zagušivanjem, a kako živimo u moderno doba nećemo  ga zagušiti papirima, molbama, podnescima i sličnim kao Roberta de  Nira u filmu “Brazil” Terryja Gilliama, nego on-line upućenim zahtjevima.Zapravo, ovaj je prvi virtualni kibernetički rat, srušio sva očekivanja  o tome kakvi će biti ratovi budućnosti. Nema fazora, nema lasera, nema fotonskih torpeda, nema senzualnih Vulkanki, nema ni svemirskih Crnogoraca Klingonaca, nema  ni nakaznih Jem-Hadara, a što je  najgore, nema ni Sedme od Devet. 

No, okanimo se mi Sedme od Devet i njenih usadaka, vratimo na  glave i servere. Uvijek se gađalo ono što je najvrjednije. Nekad se nije  moglo bez glave, a kako bismo danas uopće mogli bez servera.