Preskupi su, također, duboko zamrznuta riba i ostali morski organizmi što dolaze iz uvoza, a kod tih skupljih vrsta razlika u cijeni je manje izražena
Jedno mjesto iz riječkog prigrada dobilo je ribarnicu! Konačno, bili su oduševljeni mještani. Jednako su zadovoljni bili i oni iz susjednih sela i zaselaka, koji se opskrbljuju u tom mjestu. Nemaju više potrebe odlaziti u Rijeku da bi kupili kilogram srdela ili inćuna. Za prijevoz automobilom i parking u centru grada potroše više nego što ta riba vrijedi. Još im je skuplje putovati autobusom javnog prijevoza. Osim, umirovljenicima! Uz sve to, gubi se vrijeme, dva-tri sata za kilogram ribe. Nema računice, ali opet… Treba koji put i ribu imati na jelovniku. Nezadovoljni kupciZadovoljstvo je, međutim, kratko trajalo. Raspoloženje potrošača ubrzo je poprimilo negativan predznak. Počele su priče, najprije tihe, pa sve glasnije. Kupci su negodovali, a čine to i danas. »Ti si ribarski novinar, napiši nešto.« Ovim riječima obratilo mi se više nezadovoljnih kupaca, potrošača ribe. Opet moramo odlaziti u Rijeku po ribu, govorili su umirovljenici. Autobus su ionako platili paušalno, vozli se ili ne, a vremena imaju kao i prije. Pritužbe i nezadovoljstvo kupaca uvjetovale su cijene ribe. U našoj ribarnici cijene su previsoke, slušao sam sve češće komentare. Puno veće nego u Rijeci. Ljudi su svjesni da ribu moraju platiti skuplje nego na glavnoj riječkoj ribarnici, da se u njenu cijenu uračunavaju troškovi prijevoza, zarada prodavača odnosno vlasnika ribarnice, najam prostora, struja, voda… Ali, dio tih troškova plaća se i u Rijeci, a svi skupa nisu toliko veliki koliko su drastično visoke cijene ribe. Iznose ljudi konkretne primjere. Kad su u Rijeci inćuni ili srdele po 16 kuna, oni ih plaćaju 30. Drugom prilikom u Rijeci su iste ribe prodavane po 12, a u njihovu mjestu cijena im je bila 24 kune. Najdrastičniji primjer, govori mi jedan od nezadovoljnih kupaca, bila je trostruka razlika – riječka cijena srdelica 10, a kod njih 30 kuna. Slušao sam, nisam baš uvijek prihvaćao takve priče i uvjeravanja, dok se nisam osobno uvjerio. Uistinu preskupo! Najveće su razlike kod najjeftinijih vrsta ribe, onih koje se najviše prodaju. Preskupi su također duboko zamrznuta riba i ostali morski organizmi, ono što dolazi iz uvoza, žale se potrošači. Kod skupljih vrsta razlika je manje izražena, one skupe i najskuplje rijetko i dolaze na seosku ribarnicu. Bilo je slučajeva da su oslići imali istu cijenu kao i u Rijeci – 50 kuna. Računica troškova
Gdje je tu računica većih troškova i ostalog što utječe na formiranje cijene? Ili su oni prebačeni na srdele, što opet nije u redu. Razumljivo je i to da je teško na takvu cijenu dodavati troškove i maržu, kad nam kupovne mogućnosti nisu bajne. Osliće je teško prodati i po 50, svaka kuna više umanjuje mogućnost prodaje. O škampima i plemenitoj ribi kojoj se i u Rijeci cijena često vrti oko 200 kuna ovom prilikom ništa! Ponavljamo ono na što se potrošači najviše žale: preskupa je najjeftinija riba. Malo nelogično zvuči, ali je tako. Zašto razlika u odnosu na Rijeku mora biti dvostruka? Sklon sam vjerovati da su u pravu oni koji tvrde da bi uz razumniju cijenu trgovac ribom iz njihova mjesta bolje prolazio. Jeftinija riba zacijelo bi se više kupovala, a veći promet trebao bi donositi i veću zaradu. Odustali bi tada i umirovljenici od odlaska u Rijeku po kilogram srdelica. Bez obzira na to što su prijevoz unaprijed platili.
