Plemenite pečurke najčešće se uzgajane gljive u nas i u svijetu
Šampinjoni za berbu pristižu u "valovima"
P. N.
04. prosinac 2010 16:59
Kopirali ste poveznicu članka!
Za uzgoj sve traženijih gljiva treba imati prikladan prostor koji se grije i zrači, a mora biti i besprijekorno čist. Treba imati dobar kompost, odgovarajuću pokrovnu zemlju kao supstrat iz kojeg će gljiva crpsti hranjiva za svoj razvoj
Želimo li u bilo kojem ugostiteljskom objektu naručiti picu ili neko drugo jelo s gljivama, tada se u pravilu podrazumjeva da će upotrebljene gljive biti šampinjoni . Naime, šampinjoni, ili kako ih još zovu – plemenite pečurke, najčešće su uzgajane gljive i u nas i u svijetu, a zanimanje za njih sve se više širi. To i nije neobično jer ova je gljiva čvrstog mesa i bijelog , okruglog klobuka zbog svog plemenitog mirisa i blagog okusa te niza ostalih karakteristika vrlo pogodna za pripremanje različitih kulinarskih specijaliteta Ove gljive sadrže oko 4 posto ugljikohidrata, samo 0,3 posto masti i čak do 5 posto bjelančevina. Prehrambena vrijednost im je slična vrijednosti najkvalitetnijih vrsta povrća a njene bjelančevine slične su onima životinjskog podrijetla. Sadrži vitamine D i B grupe , nešto vitamina E i provitamina A te dosta kalija, fosfora, željeza i nekih drugih elemenata potrebnih ljudskom organizmu. Sve su to razlozi da mnogi žele uzgajati ovu gljivu. No da bi uzgoj šampinjona uspio mora biti zadovoljen čitav niz uvjeta. Prije svega za osnivanje uzgajališta treba imati prikladan prostor koji je moguće grijati, prozračivati i u njemu održavati besprijekornu čistoću. Treba zatim imati dobar kompost te odgovarajuću pokrovnu zemlju kao supstrat iz kojeg će gljiva crpsti hranjiva za svoj razvoj. I napokon, treba osigurati redovito vlaženje, zaštitu od bolesti i štetnika te pravilnu berbu i čuvanje gljiva. Konjski gnojNo pođimo redom. Kada smo spomenuli kompost za uzgoj šampinjona , moramo znati da to nije onaj obični vrtni kompost i da priprema komposta za uzgoj ovih gljiva nije nimalo lak zadatak. Prirodni kompost dobiva se od konjskog gnoja uz različite dodatke dok se sintetički radi na bazi slame uz dodatak kokošjeg gnoja, gipsa , piljevine, superfosfata, kalijevog sulfata i nekih drugih tvari u određenom omjeru. Fermentirani gnoj mora se pasterizirati kako bi se toplinom uništili potencijalni uzročnici bolesti i štetnici te se mora dobro prozračiti kako u njemu ne bi ostalo amonijaka koji bi štetio razvoju gljiva. Osim toga, kompost ne smije biti ni kiseo ni lužnat, već mora biti približno neutralne reakcije. Budući da je sve to vrlo teško postići, uzgajivači šampinjona obično nabavljaju gotov kompost u kojem je već zasijan micelij gljive. Pritom treba znati kada je i kojim sojem šampinjona kompost zasijan kako bi se mogli planirati određeni zahvati u uzgoju i rokovi berbe. Kompost se smjesti u uzgajalište u plitkim plastičnim vrećama ili ga se razastre na police od nehrđajućeg metala . Temperatura u prostoru za uzgoj isprva mora biti između 22 i 25 stupnjeva . Ako je kompost razasut na policama vlaga zraka treba iznositi od 85 do 90 posto a ako je u plastičnim vrećama tada je dovoljna i vlaga zraka od 70 posto jer se kompost u vrećama manje isušuje. Dok micelij, odnosno bjelkaste niti slične korijenu biljke proraštaju kompost razvija se određena količina ugljičnog dioksida koji pogoduje razvoju gljive pa prostoriju u toj fazi ne treba zračiti. Proraštanje komposta traje 12 do 18 dana ovisno o temperaturi u prostoriji i soju gljive . Nakon toga na kompost treba staviti pokrov od fine vrtne zemlje i usitnjenog vapnenca ili još bolje od mješavine treseta, riječnog mulja, vrtne zemlje i vapnenca. Pokrovna zemlja ne smije biti ni malo kisela i mora se dezinficirati formalinom ili parenjem kako bi se i u njoj uništili uzročnici bolesti i mogući štetnici. Ako se dezinfekcija provodi formalinom tada je potrebno nakon 3-4 dana zemlju prozračiti kako bi ostatci formalina isparili. Pokrovna zemlja mora biti određene vlažnosti – ni prevlažna ni presuha. Takvu se pokrovnu zemlju razastre na površinu proraštenog komposta u debljini od 3-4 cm. U toj fazi treba temperaturu nešto malo sniziti ili povisiti ovisno o tome koliko brzo želimo da micelij proraste kroz pokrov. Nakon proraštanja pokrova temperatura se mora sniziti na oko 17 stupnjeva. Male kvržiceDan dva nakon toga pojavljuju se na površini pokrova male kvržice iz kojih će se razviti tijela gljive, naši bijeli šampinjoni . Sve dok se ne pojave plodna tijela gljive supstrat treba samo malo zalijevati ili bolje reći orošavati prskanjem što sitnijim kapljicama kako voda ne bi prošla kroz pokrovnu zemlju i suviše vlažila kompost jer bi micelij gljive tada počeo trunuti. Tek kad gljive počnu jače rasti, zalijevanje valja pojačati. Tada treba pojačati i provjetravanje, ali ne previše kako se pokrovna zemlja i male gljive ne bi suviše isušile. Kad šampinjoni izrastu, ali im je klobuk još potpuno zatvoren, tada ih treba pobrati. Šampinjoni za berbu pristižu »u valovima« odnosno u nekoliko navrata, a berba traje približno 5 tjedana. Kada je jedan ciklus proizvodnje završen tada se istrošeni kompost odnosi što dalje od uzgajališta, a prostorije temeljito očiste i dezinficiraju te tako pripreme za novi ciklus uzgoja šampinjona. Pobrane gljive ne smiju dugo stajati jer se brzo kvare pa ih valja što prije otpermiti na tržište i što prije s njima u – lonac.
