Odluku o prenamjeni sredstava iz namjenskog kredita za otkup umjetnina usuglasili su MMSU i Grad Rijeka, a donijelo ju je Upravno vijeće Muzeja. Ta je prenamjena bila izrijekom privremena, tvrdi pročelnik Odjela za kulturu Ivan Šarar
RIJEKA Nakon vijesti o ostavci ravnateljice riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Jerice Ziherl i policijskoj istrazi zbog nenamjenskog trošenja kredita za otkup umjetnina, pokušali smo rasvijetliti okolnosti koje su dovele do odluke da se 1,5 milijun kuna iz namjenskog kredita preusmjeri za isplatu odštete tajnici Muzeja koja je sudskom odlukom vraćena na posao nakon deset godina.
Prema riječima aktualnog pročelnika Odjela za kulturu Ivana Šarara odluku o tome usuglasili su MMSU i Grad Rijeka, a donijelo ju je Upravno vijeće Muzeja. S obzirom na tadašnju financijsku situaciju, to je bio jedini način da se pravovremeno izvrši isplata proizašla iz izgubljenog radnog spora, budući da nije bilo sredstava da se trošak podmiri iz proračunske rezerve.
Da to nije učinjeno nastupila bi blokada računa MMSU-a, što bi značilo paraliziranje kompletnog funkcioniranja ustanove i svih njenih programa, uključujući i nemogućnost isplate plaća i podmirivanja režijskih troškova.
Ivana Šarara smo između ostaloga pitali je li Grad situaciju »posudbe« mogao izbjeći podizanjem drugog kredita za podmirenje dugovanja prema tajnici. No, Šarar je odgovorio da to nije moguće, jer prema zakonu ni Grad ni Muzej nemaju mogućnost podizanja kredita, osim za kapitalna ulaganja.
Privremena posudba
Na pitanje kako će se kredit vraćati, koliko će iznosti rate te hoće li se to i kako odraziti na financiranje redovne djelatnosti Muzeja ubuduće, pročelnik kaže da je kredit već u otplati i ne utječe na financiranje redovne djelatnosti Muzeja, budući da je uobičajena praksa da Grad Rijeka podmiruje troškove proizašle iz sudskih sporova za sve ustanove u kulturi kojima je osnivač.
U ovom slučaju naprosto se radilo o »privremenoj posudbi« koja je imala za cilj premostiti trenutno lošu situaciju u gradskom proračunu, ali s namjerom da se posuđeni iznos naknadno vrati za prvobitnu namjenu, što će biti i učinjeno.
– Vjerujem da će tijekom iduće godine situacija biti do kraja razriješena, odnosno da će posuđenih 1,5 milijun kuna biti vraćen na račun ustanove – dodaje Šarar.
Posebnih komentara na ostavku i odlazak ravnateljice iz Muzeja Šarar nije imao, ali na pitanje kako ocjenjuje dio odrađenog mandata Jerice Ziherl, kaže kako je njegov osobni dojam da se ravnateljica nije najbolje snašla u toj ulozi.
Muzejska sistemska greška
– S obzirom da otprije poznajem posljednja četiri ravnatelja i da se radi o potpuno različitim osobama, čini se da MMSU ima ugrađenu svojevrsnu »sistemsku pogrešku«. Svi su oni imali velikih poteškoća proizašlih iz međuljudskih odnosa, koji svakom ravnatelju MMSU-a otežavaju posao. Mislim da se to može pokušati riješiti s puno više komunikacije i kontrole, uz definirana pravila igre i mjere efikasnosti.
Kako se banka postavlja u situacijama nenamjenskog trošenja kredita, tolerira li »posudbe« kakva se dogodila u slučaju MMSU-a i da li takav postupak zahtijeva neku korekciju ugovora uz eventualno povećanje kamatne stope s obzirom da su namjenski krediti u pravilu povoljniji od nenamjenskih?
To su samo neka od pitanja koja smo uputili Erste & Steiermärkische bank d. d. Rijeka od koje je Muzej dobio kredit u iznosu od 2.760.000 kuna za kupnju umjetnina.
Na žalost, iz banke nismo mogli dobiti odgovor, s obrazloženjem da konkretan slučaj nije moguće načelno komentirati, a detalje poslovnog odnosa između banke i pojednog klijenta, banka je zakonski obavezna čuvati kao bankovnu tajnu. U potrazi za objašnjenjem iz bankarskih krugova, obratili smo se i Hrvatskoj udruzi banaka no ondje su nam objasnili da na razini države ne postoji nitko od koga bi takav komentar mogli dobiti.
Isto smo pokušali i u pravničkim krugovima, ali i ondje postoji neraspoloženje davanja bilo kakvih komentara »bez uvida u papire«. Pa ipak, jedan ugledni riječki odvjetnik rekao nam je kako bi na osnovu dosada objavljenih činjenica vrlo rado zastupao Jericu Ziherl u ovom slučaju, jer ne vidi nikakve elemente za njezinu kaznenu odgovornost.
– Ključno pitanje u ovom slučaju glasi da li je i kakva je šteta nastupila, a odgovor je – nikakva! Banka ne traži raskid ugovora zbog nenamjenskog trošenja kredita jer joj se kredit uredno vraća, a Grad, Muzej i Upravno vijeće ustanove bili su suglasni u svojoj odluci. Kad bismo raspravljali o odgovornosti, odgovorni bi bili svi koji su sudjelovali u procesu donošenja odluke, a potom i oni koji su je potvrdili, što ponajprije znači svi članovi Upravnog vijeća, a ne samo onaj tko ju je potpisao.
Međutim, radi se o djelu koje je beznačajno po svojim posljedicama, pa je o tome suvišno raspravljati. Zlouporabe položaja i ovlasti nema, jer nikome nije pribavljena protupravna korist niti počinjena šteta, a ne možemo govoriti niti o nesavjesnom radu u službi. Dapače, riječ je odluci koja je učinjena u korist očuvanja Muzeja, a realizirana je i poštivana pravomoćna odluka suda.
Puno veća šeta bi bila napravljena da se dogodila ovrha ili da se odugovlačilo s isplatom dugovanja tajnici, jer bi se u tom slučaju troškovi multiplicirali zbog kamata koje bi trebalo platiti, a one iznose 17 posto godišnje za trgovačke ugovore pravnih osoba.
Šarara smo izravno pitali i može li se Branko Francseschi smatrati favoritom gradske uprave, odnosno Odjela za kulturu za novog ravnatelja, s obzirom da su s njim o tome već vođeni pregovori.
– S obzirom da sadašnja ravnateljica napušta funkciju 30. prosinca, Gradsko vijeće bi prije tog datuma trebalo imenovati v.d. ravnatelja na prijedlog Upravnog vijeća MMSU-a. To je prvi korak koji moramo odraditi, a prije njega je svaka spekulacija o ravnatelju preuranjena budući da nas očekuje javni natječaj – odgovorio je pročelnik izbjegavši izravan odgovor o Franceschiju.
Prema informacijama koje kruže među kulturnjacima, Franceschi je svoj dolazak čak uvjetovao odlaskom u mirovinu pojedinih kustosa za koje smatra da produciraju probleme u ustanovi, pokušavajući diskreditirati svakog ravnatelja stavljajući ga u poziciju da se brani od optužbi za izmišljene kriminalne rabote.
No, Šarar izrijekom tvrdi da to nije istina:
Nove zgrade neće biti
Napokon, pročelnika smo pitali i za sudbinu nove zgrade Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, koja bi trebala biti realizirana prema projektu arhitekata Randića i Turata u prostoru bivše tvornice »Rikard Benčić«.
– Moje je mišljenje da je taj projekt dobar, ali da je njegov širi smisao, kao i značenje, ostao u nekim vremenima koja su iza nas, kada je projekt i nastao. Nova financijska realnost, ali i etički okvir koji se nameće brojnim svakodnevnim globalnim promjenama, sugerira pokušaj revizije postojećeg arhitektonskog riješenja koje bi trebalo biti skromnije, održljivije i primjerenije trenutku u kojem živimo i stvaramo. Situacija oko zagrebačkog MSU-a koji ima velikih problema s plaćanjem režija i skupoćom održavanja novog pogona daje mi dovoljno za pravo u takvom razmišljanju.
Mislim da kultura definitivno treba nove zgrade, ali još više treba ulagati i u ljude i u procese, stoga mislim da je »Starchitect« pristup pogrešan. Siguran sam da postoje iskoristivi elementi postojećeg projekta, i da finalni proizvod može donijeti znatno povoljniju varijantu bez obzira što je u projekt do sada uloženo oko 8 milijuna kuna. Bilo bi idealno kada bi se projekt realizirao kao svojevrstan »work in progress«. U zgradu sasvim sigurno neće biti investirano tijekom 2012. godine – odgovorio je pročelnik.
Na pitanje znače li njegove riječi da projekt arhitekata Randića i Turata definitivno neće biti realiziran u postojećem obliku, pročelnik je odgovorio potvrdno:
– Da! Projekt u tom obliku definitivno neće u realizaciju!
