PARIZ Simbol urbane gerile Carlos Šakal u ponedjeljak je nasmiješen pozdravio podignutom šakom okupljene u sudnici na početku suđenja za smrtonosne pariške bombaške napade koje je izveo na vrhuncu svoje “antiimperijalističke kampanje” sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.
“Profesionalni sam revolucionar”, rekao je optuženi Ilich Ramirez Sanchez, vidno opušten, u trapericama i modroj jakni, predsjedniku posebnog antiterorističkog suda Olivieru Leurentu koji je počeo raspravu pitanjem o identitetu optuženog.
Carlosovu samopuzdanju nisu naudila dva desetljeća provedena u francuskim zatvorima otkako su ga francuski specijalci uhvatili 1994. u Kartumu.
Danas su mu 62 godine, ima sijedu bradu i velik trbuh, ali prije tridesetak godina on je bio simbol militantne marksističke borbe, sa sklonošću prema kubanskoj cigari, beretki u Che Guevarinu stilu, alkoholu i ženama, piše Reuters.
Obožavateljima, a mala skupina okupila se i u ponedjeljak u sudnici, on je bio romantični borac protiv imperijalizma. Većina ostalih u njemu je vidjela hladnokrvna ubojicu i jednog od najzloglasnijih terorista u povijesti.
Na suđenju u Parizu prijeti mu još jedna doživotna kazna bude li proglašen krivim za četiri bombaška napada u 1982. i 1983. u francuskom glavnom gradu. Tada je poginulo 11 ljudi, a gotovo dvjesto je ranjeno. Sad služi doživotnu kaznu na temelju presude iz 1997., za ubojstvo dvojice policajaca i jednoga doušnika.
Ljevičarski gerilac koji se u sudnici, iako u kabini od armiranog stakla, držao kao da je na suđenje pozvan, a ne doveden, naširoko je govorio o svojoj prošlosti pa je tako sucu rekao da mu je Jaser Arafat “osobno” dao palestinsko državljanstvo.
Ramirez je bio pripadnik generacije urbanih gerilaca koji su napadima na establišment izazivali kaos sedamdesetih i osamdesetih. U Zapadnoj Njemačkoj skupina Baader-Meinhof izvela je brojne atentate, a u Italiji su se nasilju okrenule Crvene brigade.
Carlos zvani Šakal operirao je diljem svijeta. Financirale su ga države sovjetskoga bloka i bliskoistočne zemlje, od Rumunjske do Sirije.
Njegova supruga i odvjetnica Isabelle Coutant-Peyre, kojom se oženio otkad je u zatvoru, proces je nazvala “političkim” i rekla kako je sud već donio odluku u vezi s njezinim klijentom. Po njezinim riječima, dokazi su fabricirani i iskopani iz arhiva tajnih služba.
Uz Šakala, sudi se u odsutnosti još trojici optuženika: dvojica su u bijegu, a jedan je u njemačkom zatvoru.
Tužitelji tvrde da je Ramirez napadima na ulici u Parizu, u vlaku i na postaji htio poslati signal vlastima koje su već bile uhitile dvojicu njegovih suradnika. Predsjednik sudskoga vijeća gotovo je dvadeset minuta čitao imena stradalih i provjeravao jesu li u sudnici. Ondje ih je bilo malo, neki su u međuvremenu umrli.
U nedjelju se Šakal u intervjuu venezuelskome listu El Nacionalu hvalio sa više od stotinu napada. Rekao je kako je bilo malo civilnih žrtava: Izračunao sam da ih je bilo manje od deset posto. Dakle, od 1500 do 200 ubijenih, civilnih žrtava nije bilo više od 200.”
U intervjuu za Guardian njegov brat Vladimir Ramirez Sanchez, također marksist i revolucionar, ustraje na tome da je Šakal nevin. “Nisam spreman proglasiti ga krivim za nešto što se smatra junačkim djelom kad ga čine moćne zemlje. Boravak u zatvoru samo je još više produbio uvjerenja mojega brata. Njegova osuda neprijatelja jača svaki put kad vidi kako se jača stisak imperijalizma, kao što smo upravo vidjeli u Libiji”.
Ilich Ramirez kaže da jedino žali što nije sudjelovao u životu svoje djece, ali ne zaboravlja to opravdati revolucijom: “Tu sam cijenu morao platiti”. Kći Elba rodila se 1986., ane zna se koliko još djece ima.
Presuda u ovom suđenju očekuje se 16. prosinca.
