Sjedinjene Američke Države suočene su posljednjih godina s fenomenom tzv. obrnutog odljeva mozgova koji, tvrde američki kritičari useljeničkog sustava, šteti američkoj ekonomiji i globalnoj konkuretnosti.

Mnogi strani studenti s diplomama i doktoratima iz znanosti, tehnologije, inžinjeringa i matematike, nakon završenog studija na prestižnim američkim sveučilištima, ne mogu dobiti vizu za rad u SAD-u, pa su prisiljeni napustiti zemlju i vratiti se u svoju domovinu.

Tamo, pak, nerijetko, zahvaljujući stečenom iskustvu i znanju, rade za izravne američke konkurente.

Jedno je želja, a drugo…

Prema pisanju Glasa Amerike, u 2009. godini dvije trećine doktorata iz fizike i inženjeringa na visokim školama u SAD-u završili su strani studenti. »Xiao Qin iz Pekinga radi na doktoratu iz kompjuterskih znanosti na Sveučilištu Georgetown u Washingtonu.

Nakon toga, kaže, želio bi raditi za Google, Yahoo ili Microsoft: ‘Naravno, svi mi želimo ostati u Sjedinjenim Državama nekoliko godina, ali ako ne uspijemo dobiti potrebnu radnu vizu, moramo napustiti zemlju’«, navodi Glas Amerike.

Fenomen obrnutog odljeva mozgova zaokupio je pozornost američkih medija i zbog aktualne rasprave u Kongresu o tome kako reformirati sustav useljavanja da bi se motiviralo strane studente da ostanu raditi u SAD-u i da na taj način doprinesu globalnoj konkurentnosti američkog gospodarstva. No, fenomen nije od jučer.

O njemu je još prije nekoliko godina Vivek Wadhwa sa Sveučilišta Duke pisao za Bloomberg Bussinesweek.

Američke tvrtke mogu izgubiti ključne talente, a radnici koji su u SAD-u stekli vrijedno iskustvo i znanje o američkoj industriji, povratkom u domovinu mogu raditi za američke konkurente, upozorio je tada Wadhwa koji je i sam došao u SAD 1980. godine kao student, a u međuvremenu je osnovao dvije softverske kompanije u kojim rade stotine američkih radnika. Glas Amerike i drugi mediji prenose i njegova aktualna upozorenja.

»Izgubili smo dodir sa stvarnošću«, kaže Wadhwa, dodajući da su za američko gospodarstvo ključni znanje i konkurentnost. Ako SAD izgubi kvalitetnu radnu snagu, »postat ćemo zemlja trećeg svijeta, a oni će postati mi«, poručio je, predloživši neka rješenja, kao što je davanje zelenih karata onima koji su pokrenuli tvrtke koje zapošljavaju Amerikance.

Problematičan vizni sustav

Problem sustava je što je broj useljeničkih viza ograničen temeljem domicilnih država, pa zbog toga na vizu najduže čekaju studenti iz najvećih zemalja. Kao primjer mediji navode usproredbu Islanda i Indije: iako Island ima 300 tisuća stanovnika, a Indija 1,1 milijardu, jednak je broj viza na koji imaju pravo.

Čekanje na vizu za rad u SAD-u proteže se, tvrde mediji, od četiri do šest godina, dok Glas Amerike navodi i sasvim drastičan primjer: studija Nacionalne zaklade za američku politiku pokazala je da bi visokokvalificirani državljanin iz Indije na stalni boravak u SAD-u mogao čekati čak 70 godina.

 Na useljenički sustav žale se i pojedine kompanije, poput Texas Instruments jer njihovim zaposlenicima-strancima ponekad treba i deset godina da dobiju stalni boravak u SAD-u.

Problem je sad u rukama Kongresa koji bi trebao naći način da promijeni useljeničku politiku i omogući zadržavanje stručnjaka iz stranih zemalja, a da pritom zadovolji i kritičare koji se boje da bi promjena useljeničkih pravila SAD mogla odvesti u katastrofu.