ZAGREB  Ima li života nakon Europske komisije? Potvrdni odgovor na to pitanje dali su istraživači analizirajući karijeru 92 bivša povjerenika koji su u europskoj »vladi« sjedili između 1981. i 2009. Zaključak je da, oni koji to žele, nakon vođenja resora u Komisiji lako nađu unosan posao u lobističkim vodama. 

Autori analize, Roland Vaubel, Bernhard Klingen i David Müller, otkrili su da je 36 bivših povjerenika, odnosno 39 posto od ukupnog uzorka, po napuštanju Komisije počelo zastupati privatne interese.

To znači da su se zaposlili u privatnim kompanijama, priključili nekoj lobističkoj skupini ili osnovali vlastiti konzultantski biznis. Primjerice, bivši njemački povjerenik Günter Verheugen sam je osnovao lobističku tvrtku.

Unosna poznanstva

Studija pod naslovom »Postoji život nakon Komisije«, pokazala je da na angažman bivših povjerenika utječe njihova životna dob, obrazovanje te resor u kojem su radili.

Puno je izglednije da će se član EK početi baviti lobiranjem ako je Komisiju napustio u ranijoj životnoj dobi, zaključili su autori, te ako je u Komisiji bio zadužen za tržišno natjecanje, zajedničko tržište, industriju ili poreznu politiku.

Prema pisanju EUobservera, povjerenici koji su bili zaduženi za obrazovanje, administrativne poslove ili zdravstvo uglavnom ne nastavljaju karijeru kao lobisti.

Povjerenici se, ističu autori studije, s dužnosti u prosjeku povlače s 58 godina života i nakon što su u EK proveli šest godina.

Što su duže bili u Komisiji, to je izglednije da će postati lobisti. To je i logično jer duži povjerenički staž znači i bolja poznanstva i više znanja. Lobistima se priključilo 48 posto pravnika te 35 posto ekonomista.

Analiza je pokazala da je važna i zemlja iz koje potječu bivši članovi europske »vlade«. Najveću sklonost da predstavljaju privatne interese pokazuju bivši povjerenici iz Portugala, Austrije, Bugarske i Malte, dok oni iz skandinavskih zemalja ne ulaze u lobističke vode.

Za prebacivanje iz europskog u privatni sektor međutim, postoje i neka ograničenja.

U posljednjim izmjenama  kodeksa ponašanja koji je prvi puta uveden 1999., Komisija je propisala da 18 mjeseci nakon napuštanja dužnosti bivši povjerenik ne smije lobirati za privatne interese.

 Ranije je to razdoblje iznosilo 12 mjeseci. Međutim, taj propis ima i »rupu«, a to je da se zabrana odnosi samo na područje kojim se osoba bavila tijekom svog staža u EK.

Na to se požalila i nevladina organizacija Alter-EU, koja se zalaže za transparetnost lobiranja, upozorivši da nema puno pomoći od zabrane lobiranja bivšim povjerenicima samo u njihovu resoru, jer je EK kolektivno tijelo u kojem povjerenici interveniraju i u resorima koji nemaju veze s njihovima.

Primaju 96 tisuća eura godišnje

No, čak i ako se ne uspiju snaći u lobističkim vodama, bivšim povjerenicima egzistencija je osigurana jer do tri godine po isteku mandata imaju pravo na dio plaće.

Prije nekoliko mjeseci Komisija je, primjerice, potvrdila pisanje Financial Timesa Deutschland da 17 bivših povjerenika prima prosječno 96 tisuća eura godišnje od Komisije.

 Samo u slučaju kad je zbroj njihove plaće na novom radnom mjestu i »dodatka« iz EK veći od plaće aktualnih povjerenika, europski »dodatak« im se smanjuje.