Da odgovoriti topovima i bombama na hakerski napad neće biti jednostavno potvrdio je ni dva tjedna nakon najave Pentagona LulzSec. Upali su na internetsku stranicu američkog Senata, objavili popis dokumenata koji nisu povjerljivi, ali potvrđuju da su hakeri posjetili računalnu mrežu Senata. Zapravo, malo su se našalili s Pentagonom.
»Ne volimo mnogo američku vladu. Ovo je mala objava, samo za zabavu, nekih internih podataka s adrese senate.gov. Je li ovo objava rata, gospodo? Problem?, objavio je tada LulzSec.
Provaljeno je i u računalni sustav austrijske javne televizije ORF. To je učinila skupina AnonAustria povezana s Anonymousom. Prikupili su podatke od 214.000 ljudi, uključujući i podatke o bankovnim računima 96.000 ljudi. AnonAustria ne namjerava naštetiti klijentima ORF-a nego upozoriti na slab sigurnosni sustav. Prošloga četvrtka Anonymous je objavio da je upao u računalni sustav NATO-a i došao brojnih povjerljivih dokumenata. Prošloga tjedna LulzSec je, u jeku afere »News of the World«, objavio da je upao u računalne sustave Murdochova tabloida The Sun i još nekih Murdochovih dnevnih novina te hakirao njihovu elektroničku poštu. Nagađa se da bi se uskoro zanimljiviji e-mailovi mogli početi objavljivati, a iz samog LulzSeca su poručili da zasad neće objaviti ništa jer bi to moglo ugroziti sudski postupak protiv News Internationala, nakladnika ugaslog tabloida »News of the World«.
Komad po komad
Posljednjih mjeseci Anonymous, a posljednjih tjedana i LulzSec u središtu su zanimanja javnosti, barem kada je riječ o bojištu zvanom internet. Za jedne, preciznije za establišment, oni su hakeri, teroristi, dapače »cyber teroristi« koji, smatraju političari, provode on-line napade bez presedana. Za sebe oni nisu nikakvi teroristi nego borci za slobodu, a protiv korumpiranih vlada i egoističnih korporacija. »Operacija Italija« jedva da je i završila a Emanuele Fiano, član opozicijske Demokratske stranke i parlamentarni zastupnik, najavio je da će predložiti nove zakone kojima bi se moglo pratiti hakere i poboljšati »temelji aspekt sigurnosti zemlje«. Osim talijanskog parlamentarca oštrije mjere najavio je nedavno i Steven Chabinsky, jedan od čelnih ljudi FBI-a. Kako reče »želimo poslati poruku da je kaos na internetu neprihvatljiv. Čak i ako hakeri vjeruju da imaju socijalni razlog, potpuno je neprihvatljivo napadati internetske stranice i kršiti zakone«. Nije trebalo dugo čekati na zajednički odgovor LulzSeca i Anonymousa u kojemu su podsjetili da smatraju neprihvatljivim da vlade lažu građanima, stvaraju strah i teror ne bi li komad po komad demontirale slobodu u kojoj bi građani morali živjeti.
Anonymous je postao globalno poznat lanjskoga prosinca u jeku slučaja WikiLeaks, odnosno početka objavljivanja depeša američkog State Departmenta. Anonymous je pokretao DDoS napade na internetske stranice raznih institucija i tvrtki koje su uskratile poslovne usluge WikiLeaksu i njegovu osnivaču Julianu Assangeu smatrajući da time brane slobodu izražavanja. Ti su napadi izazivali medijsku pozornost, ali njima zapravo nije napravljena nikakva šteta. Anonymous je tada objavio i svoj manifest. Ključna je točka tog manifesta želja da se vlade promjene, da se promjeni način upravljanja, a to se može postići kada se ljudi odupru zajedno, a povijest je puna primjera za to. Jedan od njih je pokret za građanska prava u Sjedinjenim Državama šezdesetih godina.
LulzSec je svoju intenzivnu aktivnost započeo prije dva mjeseca, najavivši 50 dana hakiranja. Osim što napadaju internetske stranice institucija sustava, oni ih i upozoravaju na njihove slabosti. Početkom lipnja poslali su poruku zdravstvenoj službi Velike Britanije i obavijestili ju kako je njihova sigurnosna zaštita slaba i ranjiva, a kako su im poručili »nemamo vam namjeru naštetiti, samo vam želimo pomoći da riješite te probleme«. Na udaru se se našle internetske stranice Sonyja, Nintenda. No, mnogo ozbiljniji i medijski atraktivniji događaj zbio se sredinom lipnja kada su na nekoliko sati srušili stranicu CIA-e.
Uhićenja aktivista
I institucije vlasti i hakerske skupine napade na internetske stranice shvaćaju ozbiljno. Pentagon je početkom lipnja nagovijestio da će hakerske napade iz inozemstva ubuduće moći smatrati objavom rata, što podrazumijeva mogućnost odgovora konvencionalnom vojnom silom.
Institucije vlasti i velike kompanije muči i to što se bore protiv, uglavnom, nepoznatog i slabo vidljivog protivnika. Prošlotjedno uhićenje 21 aktivista koje se povezuje s Anonymousom nije nikakav uspjeh u borbi protiv stvarnog ili imaginarnog cyber terorizma. Već su i prijašnja uhićenja (primjerice krajem prošle godine u Nizozemskoj u vrijeme dok je slučaj WikiLeaksa i objave dokumenata State Departmenta bio na vrhuncu medijskog interesa) pokazala da se često radi o bezazlenim maloljetnicima koji se, kako i pristoji njihovim godinama, i hakiranjem bune protiv autoriteta. Naravno, odmah nakon uhićenja stigla je nova prijetnja: ili ih pustite ili mi udaramo snažnije.
Organizacije, ako ih se takvima zbog praktično posvemašnje nestrukturiranosti, posebno u slučaju Anonymousa, koje sebe nazivaju »haktivističkim« svoj posao smatraju prije svega društvo odgovornim. Njima je cilj povećati društvenu svijest o neodgovornosti vlada, i to kako dosadašnje iskustvo hakiranja pokazuje demokratskih, i kompanija. Činjenica je da su njihovi ciljevi simpatični mnogima i moralno prihvatljivi i stoga im nije teško, u slučaju potrebe, golem broj ljudi angažirati za svoje ciljeve. No, ono što je za vlade i korporacije, prirodno sklone tajnovitosti i nesklone javnoj kontroli, doista opasno jest to što se do tajnih podataka, čini se, može doprijeti jednostavnije nego li ikad u povijesti. Čak je i Julianu Assangeu trebao Bradley Manning ne bi li izazvao golemu buku (i zasad mnogo manji realni učinak) objavljivanjem depeša State Departmenta.
