Fotografije na platnu

Opus zamrznutih pariških trenutaka iz fotoaparata Ines Nikšić

Sandy Uran

Crno-bijela fotografija vrlo je efektna, a ja volim boje te su tako i sve moje fotografije u boji, mnoge u vrlo jakim tonovima, kaže Ines Nikšić 



U caffé-baru Gradina svoje fotografije snimljene u Parizu na nedavnoj izložbi naslovljenoj »Idemo u šetnju Parizom!« izložila je Ines Nikšić. Bio je to povod za razgovor s Ines koja je do sada i nagrađivana za svoj rad i to na međunarodnom nivou. Evo što nam je o sebi otkrila Ines studentica renomirane Tršćanske škole za prevoditelje koja obožava boje, osebujne gradove i različite ljudske fizionomije. 


 Za početak nam otkrijte zašto ste se odlučili za fotografiju kao umjetnički medij izražavanja vlastite kreativnosti?   – Tata mi je kupio mali digitalni fotoaparat. To je bilo kad sam imala 13, 14 godina. U srednjoj školi, pak, počela sam fotografirati za školske novine. Bila sam fotoreporter na svim važnijim događanjima vezano za školu. Tada sam dobila malo bolji digitalni fotoaparat. Tata i djed su mi se također bavili fotografijom. Kako je tata kupio aparat bilo mi je zanimljivo malo istražiti medij fotografije. Aktivnije sam se fotografijom počela baviti na jesen prošle godine. Prije nisam imala toliko vremena baviti se fotografijom. U Parizu sam bila na razmjeni studenata. Tjedno sam imala nekoliko sati nastave a svo ostalo vrijeme bila sam slobodna, tako da sam se mogla intenzivnije baviti fotografijom.   

Novo i neuobičajno


 Volite fotografiju u boji.  – Da, obožavam je zato što je crno-bijela fotografija vrlo efektna, a ja volim boje te su tako i sve moje fotografije u boji, mnoge u vrlo jakim tonovima. 

 Ono što je specifično jest činjenica da ste fotografije prenijeli na slikarsko platno. 



Rekli ste mi da se bavite i analognom fotografijom.– Da, lomografijom. Riječ je o fotoaparatima koji se nalaze na filmu, imaju dugu ekspoziciju. 

Njome se bavim već godinu i pol. Imam kolekciju od šest aparata te vrste. Bude efektno, boje se prelijevaju… Prošlog prosinca prijavila sam se na međunarodni natječaj za analognu fotografiju i osvojila sam nagradu, a nagradu sam osvojila i na natjecanju fotografije škole jezika koju sam pohađala u Parizu. Motiv je, naravno, bio Pariz. Osvojila sam drugo mjesto.





 – Odlučila sam se za to upravo zato što je to nešto novo i nije toliko uobičajeno. Boje budu efektnije. Čovjek se u jednom trenu može i zapitati je li to fotografija ili nešto drugo…    Pripremate li možda još nešto vezano za fotografiju, neki umjetnički eksperiment?    – Imam neke ideje. No za sada vam mogu samo otkriti da sam svoju jednu fotografiju prenijela na kravatu, jednu na torbu a nekolicinu na nakit – privjesak. Inače i u budućnosti bih voljela fotografirati neke gradove, ponovo povesti u šetnju i to Rimom, Bruxellesom… 

  San je bio dizajn


To što ste realizirali torbu od jednog svog fotografskog motiva navodi na pomisao da biste se voljeli baviti i modom. – Da. Moj prvi san bilo je studirati modni dizajn, no, na kraju sam se odlučila za jezike. U svakom slučaju mislim da ću se i dalje baviti modom na sebi svojstven način kreirajući torbe, nakit… Prenositi fotografiju na te modne dodatke.  Što vas najviše intrigira kad je riječ o nekom fotografskom motivu? – Boje. One su mi na prvom mjestu. Inače i ljudi, različite ljudske fizionomije me jako inspiriraju, zanimaju. Volim raznolikost. Na fotografiji mi je primjerice vrlo zanimljivo analizirati sva ta različita lica. Imam prijatelja Engleza koji je crvenokos i ima pjegice i prijateljicu Talijanku koja ima tamniju put i dugu tamnosmeđu kosu. Njih dvoje na fotografiji su mi jako, jako zanimljivi, ta njihova različitost.   Što za vas predstavlja fotografija?  – Fotografija je za mene prvenstveno zamrznuti trenutak, ne slika, već trenutak. Kad pogledam svaku od ovih fotografija točno znam gdje sam tada bila, s kim sam bila i kako sam se osjećala. Svatko od nas fotografa kroz fotoobjektiv izražava sebe, kako doživljava svijet oko sebe u određenom trenutku i što proživljava.

Naime, ima fotografija koje sam snimila kad sam bila tužna, kad mi za oko ne bi zapeo crveni detalj već neko sivilo. U tim fotografijama, to sam ja. 


 I za kraj nam otkrijte tko je od fotografa ili slikara utjecao na vas? Tko vam se od umjetnika sviđa?  


– Moj omiljeni umjetnik je Salvador Dali, jer je bio svoj. Ima osebujne motive i boje. Od fotografa ne bih nikoga posebno izdvojila.