Skupine entuzijasta potajice zamataju hidrante, postolja prometnih znakova, klupe, stabla, rukohvate u pletene kompletiće ili ih ukrašavaju kukičanim cvjetićima i srcima
Grafiti za bake ili bombardiranje pređom najnoviji je prilog ukrašavanju javnih površina i to omatanjem svega zamislivog originalnim pletenim ili heklanim kreacijama, čime se urbana gerila pletilja bori protiv hladnoće i sive boje čelika i betona u gradovima.
Tzv. »yarn bombing« pokret posljednjih godina postaje sve masovniji, a skupine entuzijasta potajice zamataju hidrante, postolja prometnih znakova, spomenike, klupe, stabla, rukohvate u pletene kompletiće, šalove i štucne ili ih ukrašavaju kukičanim cvjetićima, srcima ili listićima.
Pletene i heklane intervencije u blizini znamenitosti sve su češći prizor na ulicama svjetskih metropola, gdje bombardiranje pletivom zamjenjuje već tako passé oslikavanje zidova grafitima.
Opletena je tako i brončana statua slavnog Rockyja u Philadelphiji, za koju je bombašica pletivom ustvrdila da je previše velik, komercijalan i općenito odveć macho te je stoga fikcionalnog boksača malo poženstvenila rozim pletenim prslukom. Čin umjetničkog vandalizma iliti bombardiranje pređom mlada umjetnica Jessie Hemmons objasnila je riječima »u street artu i grafitima obično dominiraju muškarci, a ovo je ženstveniji oblik grafita za bake«.
Globalni fenomen je započeo u Americi, otkud se proširio Europom, Australijom i Azijom. U Parizu su bombaši pređom živopisnim klupcima vune prekrili pukotine na pločnicima, u Denveru je grupica Ladies Fancywork Society načinila kukičane ukrase za stabla, klupe u parku i javne govornice. Seattle pak ima kolektiv YarnCore čiji je slogan »Hardcore Chicks With Sharp Sticks«, a Stockholm Masquerade.
Manifest pokreta
Manifest pokreta bakinih grafita je knjiga kanadskih pletilja Mandy Moore i Leanne Prain »Yarn Bombing: The Art of Crochet and Knit Graffiti« iz 2009. godine. Djelomično coffee-table book s brojnim fotografijama kreativnih pletenih bombi, a djelomično vodič sa savjetima (poput upute za nošenje nindža crne odjeće za skrivanje identiteta i izbjegavanje uhićenja), u knjizi se poluilegalan hobi savjetuje svima kojima je dosadilo pletenje još jednog u nizu blagdanskih džempera.
Autorice je već kontaktiralo troje filmaša koji su zainteresirani za snimanje dokumentaraca, brojni studenti žele baš o tome pisati seminare i diplomske radove, a nedavno je na sveprisutnom Facebooku proglašen i međunarodni dan bombardiranja pređom (slavlje je zakazano za 11. lipnja).
Mnogi entuzijasti zainteresirani za pletive urbane intervencije obraćaju se i Teksašanki Magdi Sayeg, začetnici pokreta koja je 2005. plavo-ružičastim pletivom ukrasila kvaku na vratima svoga butika u Houstonu i tako započela pletenu revoluciju. Oduševljeni prolaznici su se tada divili njenom ručnom radu, pa je ohrabrena reakcijama isplela »grijač« za prometni znak u ulici, a zatim su se njene rukotvorine proširile Houstonom.
Pop kultura
U samo nekoliko godina bombardiranje pređom je ušlo u pop kulturu, a mnoge Fortune 500 kompanije otimaju se za majku svih bombaša pletivom pa Magda Sayeg za oko 20.000 dolara pleteninom ukrašava razne proizvode.
Toyota ju je tako lani angažirala da isplete »pulover« za promotivnu kampanju Priusa, za Smart je načinila psihodelični pokrivač inspiriran 70-im godinama prošlog stoljeća, a sličan je pokrov dobio i Mini Cooper.
I dok neki bombardiranje pređom smatraju oblikom umjetnosti izraslim iz rukavca »uradi sam« pokreta koji u posljednje vrijeme doživljava renesansu, drugi ga odbacuju kao rad amatera i egzibicionista koji nema veze s artom.
No bez obzira radi li se o rukotvorinama umjetnika ili pak običnih pletilja, zakon je jasan i svako takvo »ukrašavanje« smatra se vandalizmom ili onečišćenjem javnih površina. Ipak, policija zasad tolerira bombaše pletivom koji su se rijetko sukobljavali sa zakonom, a i u iznimnim slučajevima kada bi organi reda zaustavili njihove intervencije, policajci su ih redovito ispraćali – (pod)smijehom.