Pročelnik Katedre za seksologiju Aleksandar Štulhofer vjeruje u reformu koja će ljude osloboditi od forsirajuće važnosti seksa, što najviše nameće tržišna glamurizacija seksa
U Hrvatskoj još uvijek nema sustavne edukacije iz seksualne terapije. Naša krovna udruga, Hrvatsko društvo za seksualnu terapiju, provodi trenutno edukaciju prve generacije seksualnih terapeuta kod nas.
Za sada nas ima dvanaest, većina nas je na korak od završetka. Planiramo u sklopu udruge pokrenuti edukaciju za drugu generaciju seksualnih terapeuta, 2012. godine. U edukaciju će se moći uključiti psihoterapeuti sa završenom edukacijom iz neke psihoterapeutske škole, i s određenim iskustvom u radu s klijentima.
Od nas 12 seksualnih psihoterapeuta, većina nas radi u Zagrebu, kaže Nataša Barolin Belić, jedna od za sada dvanaestero seksualnih psihoterapeuta, koliko ih djeluje u Hrvatskoj.
Seksualno zdravlje zanemarena je komponenta u našem zdravstvenom sustavu, kaže terapeutkinja Barolin Belić, a također je, kako je poznato, zanemarena komponenta i u našem odgojno-obrazovnom sustavu.
Uloga medija je jako važna, pa se tako nadam da će se o seksualnosti početi pisati i govoriti ozbiljnije i zrelije – Nataša Barolin Belić
Patrijarhalni odgoj
– Nemamo sustavnu edukaciju o ljudskoj seksualnosti ni u srednjim školama, ni na fakultetima, niti za odrasle ljude. Zato nije niti čudno da nam istraživanja pokazuju da su seksualni problemi zaista vrlo brojni. Trećina žena i četvrtina muškaraca imaju tijekom života neku seksualnu smetnju.
Najčešće ženske seksualne smetnje su smanjena seksualna želja i smetnje orgazma. Najčešće muške seksualne smetnje su preuranjena ejakulacija i smetnje erekcije. U posljednje vrijeme sve više muškaraca počinje patiti od smanjenja seksualne želje, čemu je jedan od uzroka svakako način života, poslovni i egzistencijalni pritisci kojima je moderan muškarac izložen. Jedna od nerijetkih smetnji kod parova je i razlika u razini seksualne želje.
Naša sugovornica napominje da se pojedinci i parovi na različite načine nose sa svojim seksualnim problemima. Dio njih zatomljuje probleme, dio se odlučuje učiniti nešto, potražiti pomoć. Kod nekih osoba seksualne smetnje izazivaju velike emocionalne probleme, probleme u doživljaju sebe, one utječu na samopouzdanje i samosvijest…
Trećina žena i četvrtina muškaraca imaju tijekom života neku seksualnu smetnju
Pročelnik Katedre za seksologiju i redovni profesor na studiju sociologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Aleksandar Štulhofer, ističe, s druge strane, kako ipak možemo reći da su danas dogme vezane uz seksualnost nametnute krutim patrijarhalnim odgojem, bitno oslabile.
– Danas mnogo slobodnije živimo svoju seksualnost no što je to bio slučaj s ranijim generacijama. To osobito vrijedi za žene čije je pravo na seksualnu ekspresiju i užitak postalo dio suvremene kulture tek u posljednjih pola stoljeća. Represija je u tom smislu manje-više nestala.
Međutim, govor o seksualnosti jest na neki način obezvrijeđen jer on počiva na ideologiji i praksi konzumerizma. Seks je naprosto potrošna roba. Umjesto cenzuriranja, danas ga reklamiramo, i u tome je sva promjena našeg odnosa prema toj temi.
Zakoni tržišta
U razgovoru s prof. Štulhoferom primjećujemo kako suvremeni, konzumeristički svijet čini »medvjeđu uslugu« današnjem čovjeku i kad je riječ o seksualnosti. On prividno detabuizira seks, forsirajući važnost njegove upotrebe, svodeći čovjeka na samoživo, sebično biće, poluautomat koji pošto-poto želi oslobođenje od pritisaka, odnosno zadovoljenje. Zanimalo nas je vidi li profesor Štulhofer mogućnosti za drukčiji razvoj poimanja seksualnosti, i što bi po njemu bio pravi put?
– U pravu ste – trenutni »zakoni tržišta« nisu oslobađajući, barem ne kad je riječ o seksualnosti i vezama, premda je suvremena kultura seksualno sve permisivnija. Moj unutarnji optimizam, možda banalan, i time previše naivan, trudi se vjerovati kako će trenutnu fazu opsesije posjedovanjem i zgrtanjem zamijeniti jedno drugo vrijeme, u kojemu ćemo više vrednovati neke nematerijalne vrijednosti, posebice povezanost s drugima, suradnju i međusobno pomaganje.
Nešto kao što su mladi krajem šezdesetih godina okrenuli leđa potrošačkom društvu svojih roditelja. Taj je bunt trajao vrlo kratko. Mislim – ili bolje nadam se – da će promjene koje tek dolaze biti manje revolucionarne, i upravo stoga trajnije. To će možda donijeti i promjenu u doživljavanju seksualnosti.
Seksualna revolucija u XX. stoljeću oslobodila nas je represije i dvostrukog morala. Reforma o kojoj govorim možda bi nas mogla osloboditi nerealističnih očekivanja koje su dobrim dijelom generirane tržišnom glamurizacijom seksa, kaže Štulhofer.
Veličina i tvrdoća
O »nerealističnim očekivanjima« govori i terapeutkinja Nataša Barlolin Belić, koja obavljajući svoj posao svakodnevno svjedoči posljedicama koje tržišni tretman teme seksualnosti ostavlja na psihi pojedinaca i parova.
– Uzroci seksualnih problema su mnogostruki. Tri su glavne kategorije: organski uzroci, psihogeni uzroci i kombinirani uzroci. Kod psihogenih uzroka, nametnuta vjerovanja, mitovi o seksualnosti, društvene norme i slično mogu biti uzrok nekim seksualnim smetnjama.
Ne smijemo zaboraviti da je ljudska seksualnost, seksualni nagon, seksualno ponašanje i seksualna aktivnost od najdavnijih dana, od početaka razvoja civilizacije pa sve do danas, predmet najrazličitijih mitova.
Seksualni mitovi nisu ništa drugo doli bajke, izmišljotine, nevjerodostojni prikazi nekih događaja ili pojava
Njihov utjecaj na stvarni, svakodnevni seksualni život muškaraca i žena najčešće je vrlo štetan. Jedno od tumačenja starogrčke riječi Mythos je – bajka, priča, izmišljotina, odnosno nevjerodostojan prikaz nekih događaja.
To nam pomaže da zaključimo da seksualni mitovi nisu ništa drugo doli bajke, izmišljotine, nevjerodostojni prikazi nekih događaja ili pojava. Ako očekujemo da neka bajka ili neka nevjerodostojna tvrdnja budu primijenjeni u našem životu, ako se prema njima odnosimo kao prema stvarnim istinama, možemo biti gotovo sigurni da ćemo u tom slučaju imati problema. Kažu, ako se neka laž ponovi dovoljan broj puta, da ljudi sve više počinju vjerovati da je riječ o istini.
Tako da, ako su nam često ponavljali neke stvari vezane uz ljudsku seksualnost, i ako ih nismo kritički preispitivali, zasigurno ćemo neke, ili sve seksualne mitove, prihvatiti kao Bogom dane istine i nastojati svoju seksualnost prilagoditi tim mjerilima i modelima.
Ako imamo problema pri tome, a sigurno ćemo ih imati jer mitovi nisu istine, lako je moguće da ćemo početi optuživati sami sebe da ne funkcioniramo »kako treba«, da veličina i tvrdoća ne odgovaraju standardu, da razina želje i učestalost nisu dovoljni, da s nama nešto nije u redu i da sigurno svi drugi funkcioniraju kako treba, samo mi ne, smatra Nataša Barlolin Belić.
Psihoterapeutkinja tvrdi kako u svojoj praksi vidi da postoje pojedinci i parovi koji unatoč tome što osjećaju da im ponuđeni modeli ne odgovaraju, stalno iznova pokušavaju sebe i svoju seksualnost ugurati u neke od zadanih kalupa.
To onda rezultira, ističe naša sugovornica, problemima koje oni imaju sami sa sobom, a također i u odnosu s partnerom, odnosno partnericom.
– Svoje klijente potičem da razmišljaju o takozvanim »zadanim istinama«, da se kritički postave prema svakom od mitova koji su prisutni u njihovom vjerovanju i da bez oklijevanja i osjećaja krivnje odbace sve one koji za njih »ne drže vodu«. Potičem ih da osjete što je dobro i pravo za njih, a ne što je društveno prihvatljivo ili što se trenutno, ili trajno, promovira u nekim medijima.
Nedostatak komunikacije
Oboje naših sugovornika osuđuje trivijalan tretman tema seksualnosti u domaćim medijima, gdje uglavnom nema promoviranja zrelijeg govora o ovoj temi. Istina je da se u našem društvu javno o seksualnosti najviše govori senzacionalistički, uglavnom u žutom tisku.
Sigurna sam da neće biti lako prekinuti lanac trivijalnog govora o seksualnosti, ali mislim da se moramo pomiriti s malim koracima i pomacima. Vjerujem naravno da je uloga medija u tom procesu jako važna, pa se tako nadam da će se o seksualnosti početi pisati i govoriti ozbiljnije i zrelije.
Seks nije nešto što pozovemo poput taksi službe koja dođe, vozi nas i bude nam ugodno, a onda nestane sve dok ponovo ne pucnemo prstima
Svjedoci smo da su mediji svojom upornošću uspjeli nametnuti neke teme u našem društvu, pa se nadam da bi se to moglo postići i s govorom o seksualnom zdravlju. Nažalost, za sada je u medijima prisutno »sex sels«, i to na najžutiji mogući način.
Zanimalo nas je što, konkretno, nudi jedna seksualna psihoterapija potencijalnom klijentu?
– U terapiji koristimo različite terapijske tehnike koje imaju cilj uspostaviti i unaprijediti individualno seksualno zdravlje i seksualno zdravu vezu, odnosno ublažiti posljedice poremećaja seksualnog zdravlja i omogućiti lakše nošenje s njima. Vrlo skraćeno, mogu reći da se radi na savjetodavnoj i terapeutskoj razini. Pod savjetodavnu razinu spadaju edukacija i informiranje, bihevioralne vježbe i poticanje kvalitetne komunikacije.
Pod terapeutsku razinu spadaju kognitivno restrukturiranje osobne koncepcije seksa i seksualnosti, kao i psihoterapija traumatskih ili neugodnih osobnih seksualnih iskustava. Ono što određuje kvalitetu veze je komunikacija, razgovor s partnericom ili partnerom.
Tvrdoglav sam. Odbijam prihvatiti da bi ono što se pokazalo dobrim za mlade Nizozemce ili Šveđane, škodilo mladima u Hrvatskoj – prof.dr. Aleksandar Štulhofer
Seks nije nešto što pozovemo poput taksi službe koja dođe, vozi nas i bude nam ugodno, a onda nestane sve dok ponovo ne pucnemo prstima. Razgovor nije uvijek jednostavan niti ugodan. Ne razgovarati, s druge strane, znači tonuti u nevoljnost, besperspektivnost u vezi. Ne razgovarati znači odbaciti toliko nam drag seksualni naboj, okrenuti leđa početnoj vatri koju se može ponovo upaliti.
Isto tako, ne-razgovor vodi i u seks izvan zajednice u kojoj živite. A to opet vodi prema kraju veze ili braka. Zašto? Jer niste razgovarali.
Dijalog može biti, a najčešće i jest, velika i pozitivna prekretnica u odnosu, može pokrenuti zajednički rad na osvježavanju seksualnog odnosa u vezi i, zašto ne, isprobavanju nečeg novog, kaže psihoterapeutkinja Barolin Belić, koja napominje da bi, osim medija, u promoviranju govora o seksualnom zdravlju, seksualno zdravijim pojedincima, a s time i vezama, mogli puno učiniti i obrazovni programi u školama, kao i zdravstveni programi u lokalnim zajednicama.
Kad je riječ o školskim obrazovnim programima, prijedlog nacrta za program seksualnog odgoja u našim školama je još godine 2004. odbijen od strane našeg Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, uz obrazloženje da se radi o »previše liberalnom« nacrtu. Profesor Štulhofer bio je jedan od konzultanata tog nacrta, odnosno koncepcije programa.
– Taj je prijedlog programa bio odbijen iz više razloga. Prvi je bio taj da su mladi ljudi u njemu tretirani kao seksualna bića, a objekti jednog moralnog plana obnove. Drugi, taj što smo smatrali, a to i dalje smatram, da se zdravlje mladih ljudi može zaštititi samo tako da ih se osposobi za donošenje odgovornih odluka – nikako da se pretpostavi da su bespolni anđeli koji o seksu počinju misliti tek nakon ulaska u brak.
Treći je razlog bio u tome što smo sve seksualne orijentacije tretirali kao jednakopravne i jednako normalne, zdrave i prihvatljive.
Četvrti se razlog krio u činjenici da smo smatrali da se svi mladi ljudi ne osjećaju jednako ugodno u svome spolu, osobito kad ih nastoje ukalupiti u tradicionalno definirane spolne uloge, te da to nije njihov problem već prije problem društvene rigidnosti. I dalje sam tvrdoglav i odbijam prihvatiti da bi ono što se pokazalo dobrim za mlade Nizozemce ili Šveđane, škodilo mladima u Hrvatskoj, objašnjava Štulhofer.
