(Izvor: Narodni zdrastveni list; www.zzjzpgz.hr)

1. Dogovor

Dogovor je najbolji način rješavanja sukoba ili »problema«. Međutim, da bi se ljudi mogli dogovoriti, trebaju postojati zajednički ciljevi, kojih sukobljene strane često nisu svjesne. Primjerice, u sukobima unutar obitelji (sukobi između partnera ili roditelja i djece) uvijek postoje zajednički ciljevi, a objektivna (prijatelj) ili stručna (psiholog, psihoterapeut, bračni savjetnik) osoba ih je svjesna i može pomoći u brzom i kvalitetnom rješavanju sukoba. 

2. Uvjeravanje

Uvjeravanje je način rješavanja sukoba kod kojih postoje razlike u ciljevima sukobljenih strana, ali te razlike nisu fiksirane i moguće ih je promijeniti. Taj je način rješavanja sukoba čest kod sukoba na poslu, gdje »mirotvorca« obično odigra nadređena osoba, koja bi trebala riješiti sukob na način da obje strane donekle podjednako promijene i usklade svoje ciljeve. 

3. Cjenkanje

Cjenkanje je način rješavanja sukoba kad postoje velike razlike u ciljevima sukobljenih strana, koje se ne mogu promijeniti, ali zato postoje ustupci koje moraju prihvatiti i napraviti obje sukobljene strane. Kod cjenkanja uvijek postoji mogućnost da strana koja se osjeća »moćnije« procijeni da joj ustupci koje radi »ugrožavaju moć« i prekine rješavanje problema. Taj se pristup rješavanju sukoba najčešće provodi kod političkih, vjerskih, rasnih i teritorijalnih sukoba, a ishod mu je često nesiguran. 

4. Borba

Borba je najlošiji način rješavanja sukoba. Ako je riječ o manjim zajednicama (partneri, obitelj, prijatelji), najčešće se svodi na neki oblik fizičkog ili psihičkog nasilja, ili pak na potpuno prekidanje veza (npr. rastava). U nešto većim zajednicama (radna sredina), »slabija« sukobljena strana često biva izložena stalnom stresu i ugnjetavanju (mobbing), uza sve posljedice za zdravlje (neuroze, psihosomatske bolesti), ili društveni status (degradiranje ili otkaz). Kod sukoba većih društvenih zajednica (npr. sukobi među državama), borba zapravo predstavlja rat.