Nakon više valova napada krstrećim projektilima saveznici su u nedjelju u prijepodnevnim satima prestali s napadima na vojne ciljeve u Libiji, izvještavaju strane novinarske agencije. To je dobar trenutak za obaviti vojno-tehničku analizu prvog dijela napad na Gadafijeve snage u Libiji. Ovo vrijeme prekida napada saveznici vjerojatno koriste da satelitima i izviđačkim avionima ispitaju razinu štete koju su napravili Gadafijevoj vojsci u prvoj noći.

Prvi udar izveli su Francuzi u dubotu poslijepodne s ukupno 17 aviona, od kojih je šest bilo zračnih tankera i jedan E-3F, narodski poznat kao AWACS. Borbeno su djelovali u istočnom djelu Libije, gdje su protuzračne mogućnosti Gadafijevih snaga ipak slabije nego li kod Tripolija.Pravi napad uslijedio je tek poslije zalaska Sunca, kako se moglo i očekivati. Zapovjedni brod američke Šeste flote Mount Whitney (koji je bio i u posjeti Splitu) preuzeo je zapovjedništvo operacijom koja je dobila ime “Odisejeva zora”. S njega je koordinirana akcija ispaljivanja krstarećih raketa Tomahawk s američkih i britanskih brodova i podmornica. Ovakvom akcijom do sada su Amerikanci uvijek započinjali svoje operacije, jer je cilj krstarećim raketama uništiti radarska postrojenja i protuzračne postrojbe. U prvom valu je ispaljeno između 110 i 150 Tomahawka, a prema izvještajima iz Libije gađani su svi avionski radari, pa čak i oni na civilnim aerodromima. Pored toga, glavna meta svakako su bile i baterije protuzračnih raketa SA-5 ruske proizvodnje, a koji su najopasniji dio libijskog arsenala za savezničke avione.

Par sati nakon napada krstrećim raketama s brodova i podmornica uslijedio je drugi val napada, koji su obavili britanski avioni Tornado. Oni su uz pomoć zračnih tankera izveli najdulji borbeni let još od rata za Falklande te su negdje nad Mediteranom ispalili krstareće rakete Storm Shadow. Za pretpostaviti je kako su u drugom valu napada krstarećim projektilima mete bili protuzračni sustavi.

Napadi Tomahawk raketama nastavljeni su i u nedjelju ujutro te se čini kako saveznici ne namjeravaju slati zrakoplove nad Tripoli sve dok ne budu sigurni kako su libijski protuzračni kapaciteti gotovo uništeni. U međuvremenu je sve više aviona više država raspoređeno po bazama na Mediteranu. Pored Francuza, Britanaca i Amerikanaca koji vode glavnu riječ, za operacije su pripremni danski i norveški F-16 koji su sletjeli u baze na Siciliji, a i Katar je poslao šest aviona. Prema nekim dojavama, Amerikanci dio svojih zračnih snaga iz Aviana na sjeveru Italije sele u bazu na Siciliji. Iako Italija za sada ne djeluje operativno, svi njihovi avioni u južnim bazama od jučer su opremljeni “bijelim” naoružanjem, odnosno borbenim. 

Ono što bi mogao biti problem saveznicima je mogućnost brzog djelovanja. Naime, iako baze na Siciliji nisu relativno daleko od Libije, avioni ipak trebaju neko vrijeme da dolete u slučaju iznenadnog napada Gadafijevih snaga bilo po pobunjenicima, bilo po plovnim putevima na Mediteranu. No, tome su doskočili Amerikanci, a uskoro će im se svojim rješenjem pridružiti i Francuzi. Iako na službenim stranicama američke mornarice stoji kako je nosač Enterprise još uvijek u sjevernom djelu Crvenog mora, više je egipatskih medija donijelo informaciju kako je “Big E”, kako glasi nadimak tog broda, još 7. na 8. ožujak prošao kroz Sueski kanal i uplovio u Sredozemlje. Uostalom, među brodovima koji su sinoć ispaljivali rakete na Libiju su i razarači koji su inače u pratnji Enterprisea, a nosači nikad nisu daleko od svojih razarača koji su im glavna protuzračna i proturaketna obrana. Prema Le Mondu, jutros je iz Tolouna isplovio i francuski nosač Charles de Gaulle, tako da bi se uskoro pred libijskom obalom trebale naći dvije uzletne palube sposobne za brzo reagiranje. Ta dva broda zajedno nose više od 100 borbenih aviona. Kurtoazan podatak – Enterprise je i 1986. godine bio nosač koji je vodio bombardiranje Libije, i taj je put također doplovio iz Crvenog mora u Mediteran. 

Što se tiče libijske mogućnosti odgovora, ona je već sada na izuzetno niskim granama i stremi ka nuli. Libijsko zrakoplovstvo nije moderno te im je ponajbolji avion ruski MiG 23, koji je nedostatan za borbu protiv aviona kojim raspolažu savezničke snage. Kako je za očekivati da Amerikanci danas ili sutra u borbu puste i bespilotne letjelice, libijska PZO sigurno će srušiti neke, jer dio njih je u dometu klasičnog niskog protuzračnog oružja, odnosno topova i ručnih raketnih sustava. Libija ima Strijele, koje su se i u Domovinskom ratu pokazale efikasnima protiv nisko letećih zrakoplova.

Ostaje ono veliko pitanje je li Gadafi dovoljno lud da upotrijebi kemijsko oružje, kojeg Libija, prema brojnim vojnim analitičarima, posjeduje. Takav scenarij, nebitno bi li se oružje upotrijebilo protiv pobunjenika ili saveznika, vjerojatno bi dovelo do sustavnijeg i žešćeg uništavanja Gadafijevih snaga. Jasno, konvencionalnim oružjem, jer saveznici bilo što drugo i ne žele, a zbog vojnog nesrazmjera niti ne trebaju za nadvladavanje Gadafijevih snaga.