Big Brother u svemiru

Ideja iskrcavanja na Mars uspješno je obavljena i posada je upravo na povratku na Zemlju. Ovako bi ukratko trebao izgledati kratki raport priče o međunarodnoj posadi. Treća završna faza, koja će trajati još sedam mjeseci izolacije, počela je u lipnju 2010. u simulatoru pokraj Moskve

Svemir, krajnja granica. Ovo su putovanja zvjezdanog broda »Enterprise« i njegova stalna misija – istraživati čudne nove svjetove, tražiti novi život i nove civilizacije, hrabro kročiti tamo gdje još niti jedan čovjek kročio nije.

   Iz sezone u sezonu ovako se otvarala svaka od mnogobrojnih epizoda jedne od najpoznatijih tv-serija u povijesti – »Zvjezdanih staza«. Djelomično zbog nadahnutog »intra« kreatora serije Genea Roddenberryja, a djelomično zbog dobro složenih SF priča, gotovo da nije bilo fana »Star Treka« koji nije bar jednom zamišljao kako stoji na palubi »Enterprisea« i zaneseno gledajući u ogromni ekran sa zvijezdama otkriva nove svjetove u bespućima svemira.

Istraživanja na članovima misije Mars500

      – Testiranje i razvoj alata za učenje specifičnih zadataka i vještina u svemirskoj letjelici   – Efekti plavičastog svjetla na budno stanje i spavanje   – Efekti grupne dinamike i usamljenosti na kognitivnu i emocionalnu adaptaciju na ekstremne uvjete života   – Evaluacija razine stresa i utjecaj na imunitet   – Utjecaj fizičke aktivnosti i specifične prehrane na organizam, te njihova implikacija na performanse i raspoloženje   – Povezanost mikrobiološke ekologije izoliranih ljudskih nastambi i ljudskog zdravlja   – Neuro-imino-endokrini i metabolički efekti dugotrajne izolacije   – Kompatibilnost članova posade i individualna adaptacija vezana za osobne stavove o misiji    

Tko pripada ESA-i

      Članice Europske svemirske agencije su Austrija, Belgija, Češka, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Luxemburg, Nizozemska, Norveška, Portugal, Španjolska, Švedska, Švicarska i Velika Britanije, dok je Kanada uključena u neke od projekata kao partner. Mađarska, Rumunjska, Poljska, Estonija i Slovenija i dalje imaju status »država suradnica«. Osim cen-trale u Parizu, ESA svoje istraživačke centre i zvjezdarnice ima u njemačkim gradovima Darmstad i Cologne, te Madridu, Rimu, Noordwijku u Nizozemskoj, Harwellu u Velikoj Britaniji, dok je glavna »lansirna« rampa u Francuskoj Gvajani.    

Veličina letjelice

      Letjelica koja ekipu Marsa500 vozi do orbite Crvenog planeta i natrag se sastoji od tri dijela. Prvi je tzv. medicinski modul veličine 3.2×11.9 metara u kojem su dva kreveta, toalet, mini laboratorij i medicinska oprema. Drugi dio je glavni život prostor posade veičine 3.6×20 metara, a sastoji se o 6 individualnih odjeljaka za članove, kuhinje i blagovaonice, dnevnog boravka i toaleta. Osobni odjeljci članova posada veličine su 2.8 do 3.2 četvorna metra, te sadrže krevet, stol, stolicu i ladice. Treći dio letjelice je mini šatl pričvršćen za letjelicu koji se koristi tijekom 30-dnevnog boravka posade na površini Marsa. Njegova veličina je 6.3×6.17 metara, što dozvoljava boravak tri člana posade, te sadrži tri kreveta, dvije radne platforme, toalet, kontrolnu ploču s računalnim sustavom, te mini skladište i prostor za skladištenje vode.

   Istraživački nagon svakako je jedna od pokretačkih snaga čovječanstva, bilo da se radi isključivo o bezgraničnoj znatiželji ili pak o razornoj osvajačkoj želji. Danas kad više nije ostalo baš puno mjesta na Zemlji koje ljudska noga nije dotakla, sf serije više nisu fikcija. Čovječanstvo je spremno – stoji na stranicama Europske svemirske agencije – da krene u novu povijesnu eru: širenje ljudske prisutnosti izvan Zemljine orbite. A u doba kada cijeli niz američkih, japanskih, kineskih, ruskih i inih sondi već putuje svemirskim bespućima i izvan naše galaksije, letovi prema Međunarodnoj svemirskoj stanici samo što nisu postali posve komercijalni, a dijelovi Mjeseca prodaju se kao najobičnije ratarsko zemljište u Slavoniji, jedan od glavnih ciljeva je slanje ljudske posade na neka daljnja odredišta. Prva »lokacija« nakon Mjeseca koja se trenutno čini najpogodnijom za potencijalni ljudski boravak na površini svakako je Crveni planet Mars.   

Prije dvije godine

Europska svemirska agencija, međunarodna organizacija sa sjedištem u Parizu, koja okuplja 18 zemalja članica iz Europe, već se dugo godina nastoji nametnuti kao ravnopravan »faktor« u istraživanju svemira. Buduće misije na Mjesec i Mars dva su glavna dugoročna ESA-ina cilja, pa je agencija u suradnji s ruskim Institutom za biomedicinske probleme sa sjedištem u Moskvi, prije dvije godine pokrenula ambiciozni projekt MARS500. Smisao neobične »misije« pokušaj je da se na Zemlji simuliraju sve okolnosti budućeg leta i slijetanja na Mars s ljudskom posadom, te istraže potencijalni psihofizički problemi koje bi takva misija mogla stvoriti njenim sudionicima.

Iako nisu mogli kreirati »repliku« bestežinskog stanja, znanstvenici se nadaju da će 520-dnevna simulacija rezultirati mnogobrojnim informacijama o fiziološkim i psihološkim efektima koje tako duga izolacija može izazvati kod astronauta. Razina stresa, regulacija hormona i stanje imuniteta, kvaliteta spavanja i promjene raspoloženja, te dinamika izolirane grupe, samo su neki od faktora na koje su se fokusirali istraživači.   

Probnih 105 dana

Šest odabranih kandidata različitih zanimanja vezanih za astronomiju, najprije je tijekom 2009. godine obavilo »testni« izolacijski period od 105 dana, nakon čega su u lipnju 2010. godine ušli u posebno uređenu komoru – simulaciju letjelice koja bi ih trebala odbaciti do Marsa, smještenu u blizini Moskve. Tijekom proteklih osam mjeseci sudionici misije Mars500 s vanjskim su svijetom komunicirali putem video veze, s dvadesetminutnim zakašnjenjem koje je karakteristično za svemirske letove.

Članovi posade sami su si organizirali život, obavljali medicinska mjerenja jedni na drugima, održavali sustav, te čistili »letjelicu« i pri tome svake sekunde bili promatrani od strane »zemaljske« ekipe u bazi, u realnosti smještene tek prostoriju do njihove. Ovaj pravi svemirski »Big Brother« tijekom posljednjih osam mjeseci, nakon početnog medijskog odjeka, pomalo je izašao iz fokusa javnosti, no mediji su se ponovo za njega –zainteresirali nakon što je početkom ovog mjeseca ekipa napokon izašla na površinu Marsa.

Slijetanje mini letjelice s već pripremljenom komorom za boravak na površinu Crvenog planeta, odnosno točnije – u treću eksperimentalnu prostoriju ruskog Instituta, odvijalo se po planu, pa su mediji prenijeli fotografije Rusa Aleksandra Smolevskiog, Talijana Diega Urbina, te Kineza Wang Yuea kako u smjenama, vozeći mali »rover« ili hodajući, prikupljaju podatke s pješčane površine Marsa. Ostatak posade, Francuz Romain Charles, te Rusi Sukrob Kamolov i Aleksej Sitev za to vrijeme su ostali u orbiti. Ekipa s površine Marsa završila je svoj posao, te se mini-šatlom vratila do ostatka posade u »matičnoj« letjelici, gdje će u karanteni prije druženja s ostalima, ostati još tri dana. Za njih je upravo započeo, treći i završni dio misije koji će trajati još sedam mjeseci.

   Koliko god se cijeli ovaj bigbrotherovski svemirski show činio neobičnim, obzirom da realnost situacije teško može biti postignuta bez svijesti o realnim rizicima koje nosi odlazak u svemir i ljudima posve nesvakidašnjih uvjeta života koje nosi bestežinsko stanje, kraće znanstvene studije izolacije već su ranijih desetljeća ukazivale na efekte koje ona ima na imunitet, te funkcioniranje ljudskog organizma. Upravo će ponašanje posade zatvorene više od godinu dana u prostor ne duži od 20 metara i širi od 4 metara, tvrde mnogi, biti jedan od najvećih izazova budućih svemirskih misija, do kojih – predviđaju stručnjaci – neće doći još najmanje deset godina.