Više od 50 posto ispitanika ne zna tko je bombardirao Dubrovnik, za samo 12,8 posto je poznato da je opsada Sarajeva trajala duže od tri godine, a čak petina tvrdi da Sarajevo uopće nije bilo pod opsadom
BEOGRAD U povijesnu superiornost srpskog u odnosu na druge balkanske narode vjeruje čak 68 posto građana Srbije! Nadalje, čak 39 posto njenih žitelja smatra da su Srbi oduvijek živjeli na Balkanu, a 29 posto da su tu bili prije Hrvata.
Da su na Balkan došli istovremeno kad i Hrvati točno je odgovorilo 22 posto anketiranih, a osam posto o tome ne zna ništa. To su rezultati nedavnog istraživanja grupe profesionalnih povjesničara objavljenih u knjizi »Novosti iz prošlosti«, nastaloj pod okriljem respektabilne nevladine udruge Beogradskog centra za ljudska prava.
Spomenuto istraživanje pokazalo je još niz zanimljivih podataka o (ne)razumijevanju prošlosti, znaju i neznanju, uporabi i zlouporabi povijesti.
Povijest kao poslušan učenik
Na području bivše Jugoslavije u posljednja dva desetljeća 20. stoljeća protutnjala je, kako ukazuju autori, čitava najezda različitih »povijesti« koja je pratila, ali i svesrdno pripremala nastale oružane sukobe.
Tako se ponovo dokazalo da je povijest nazvana »učiteljicom života«, zapravo »poslušan učenik« za nove lekcije sročene iz navodno viših i važnijih interesa.
Neznanje i politizacija povijesti teške su bolesti jednog naroda, posebno jer su njene klice lako prenosive s generacije na generaciju. Na primjer, pitanje državnosti i njene starosti pripada korpusu omiljenih »takmičarskih disciplina«, navode autorice ovog istraživanja.
Dakle, čak 62 posto ispitanika nije se moglo sjetiti da su u školi naučili da je Hrvatska u srednjem vijeku imala svoju kraljevinu. »Svijest o hrvatskoj državnosti u Srbiji najmanje ima najmlađa generacija, što je posljedica njenog odrastanja u osamdesetim i devedesetim godinama, kada su iz školskog sustava Hrvati kao neprijatelji bili izbačeni, a stereotipi o hrvatskoj inferiornosti razvijani u najvećoj mogućoj mjeri«, navodi se u knjizi »Novosti iz prošlosti«.
Inače, najbolje znanje i poznavanje povijesti Hrvatske (i balkanskih naroda uopće) pokazali su pripadnici srednje generacije, što je uglavnom posljedica obrazovanja u posljednjim desetljećima bivše Jugoslavije.
Prema rezultatima ovog istraživanja, pored toga što 63 posto ispitanika pogrešno vjeruje da su Solun i Beograd bili u sastavu Dušanovog carstva, 45 posto je u zabludi da je Dubrovnik tijekom povijesti bio dio srpske države.
U obilje ilustrativnih primjera »neugodnih istina« koje nisu u skladu sa željenim viđenjem povijesti spadaju i odgovori o događanjima devedesetih godina prošlog stoljeća.
Tako više od 50 posto ispitanika ne zna tko je bombardirao Dubrovnik, za samo 12,8 posto je poznato da je opsada Sarajeva trajala duže od tri godine, a čak petina tvrdi da Sarajevo uopće nije bilo pod opsadom.
Stav da su Srbi uvijek »good guys« i vječiti pobjednici podržava ogromna većina, pa čak 70 posto stanovništva misli da je Srbija uvijek samo opravdano sudjelovala u ratovima, a 51 posto je mišljenja da je u svim ratovima koje je vodila u posljednjih 200 godina bila na pobjedničkoj strani.
Žmiri se otvorenih očiju i u pogledu vlastite (srpske) odgovornosti za raspad bivše Jugoslavije, a ključnu ulogu u tome 35 posto anketiranih dodijelilo je međunarodnoj zajednici. Kada se kao krivci imenuju pojedinačni narodi, pored Hrvata (70%), Slovenaca (33%), Muslimana (12%) i Srba (9%), za nestanak bivše SFRJ krivi su i Amerikanci (9%), Nijemci (2%) i Englezi (1%).
Krist prošao gore od Hitlera
»Pored zabluda u vezi s vlastitom poviješću, rezultati svjedoče i o snažnom etnocentrizmu ispitanika, mišljenje je povjesničarke Dubravke Stojanović, jedne od autorica istraživanja. Ispitanici, kaže ona, uvijek vide vodeću poziciju vlastite nacije i spremni su »naučene« podatke o prošlosti zaboraviti i prilagoditi takvom viđenju svijeta.
Takav način viđenja odnosa mi – drugi jasno otkriva obrazovni autizam koji stvara etnocentričnu predstavu o svijetu. Kao uvjerljivo najupečatljiviji rezultat koji tome govori u prilog, Dubravka Stojanović navodi odgovore ispitanika na pitanje koga smatraju najznačajnijom ličnošću u povijesti svijeta.
Iako je bilo posebno postavljeno pitanje o najznačajnijoj ličnosti u povijesti Srbije, najveći postotak kaže da su dvije najznačajnije svjetske ličnosti Nikola Tesla (21%) i Josip Broz Tito (10%). Adolf Hitler (8%) je trećeplasirani, dok je Isus Krist dobio samo pet posto glasova, što je poražavajući rezultat za srpsko društvo koje sebe vidi kao vrlo religiozno.
Ovi podaci dobiveni su na osnovi istraživanja Beogradskog centra za ljudska prava koji su obuhvatili 1.086 punoljetnih građana Srbije i objavljeni su u publikaciji spomenutog indikativnog naslova »Novosti iz prošlosti – znanje, neznanje, upotreba i zloupotreba povijesti«. Direktor ovog centra dr. Vojin Dimitrijević naveo je u predgovoru naslova »Istorijska muka od istorijske istine« da je ekipa profesionalnih povjesničara nastojala na najobjektivniji način usporediti neupitno utvrđene povijesne činjenice s onim što ispitanici misle da je istina. Inače, autorice istraživanja su povjesničarke: Dubravka Stojanović, Radina Vučetić, Sanja Petrović Todosijević, Olga Manojlović Pintar i Radmila Radić.
Prema spontanim odgovorima (dakle bez ponuđenih varijanti) najveći broj ispitanika smatra da su za ratove 1991. – 1995. najodgovorniji Slobodan Milošević (31 posto) i Franjo Tuđman (28 posto). Najstrašniji zločini počinjeni su u Srebrenici za 21 posto anketiranih, a slijede akcija Oluja i NATO bombardiranje. Na upit što se dogodilo na Ovčari devet posto ispitanih odgovorilo je »masakr Srba«, a pet posto »ubijanje i masakr Hrvata«.
