Grobinšćina poslije kiše

Obitelj Stanka Hlače iz Podkilavca nevrijeme dovelo do ruba živaca: Vode nam je puna pipa!

Slavica Mrkić Modrić

Morali smo smanjiti i broj ovaca, a mi od ovaca živimo. Vidite sami, u štalama je desetak centimetara vode. Opet se ponovilo ono s čime se susrećemo posljednjih godina, očajna je Anica Hlača



PODKILAVAC  Dočim zaredaju kišni dani, obitelj Stanka Hlače iz Podkilavca sa strepnjom liježe, i sa strepnjom se budi. Razlog je jedna od brojnih pritoka Rječine – potok imena Gonjuša, što višak vode izlijeva uvijek na isto mjesto, a to su štale i dvorište obitelji Hlača.


S tim se problemom suočavaju već godinama, a posljednjih pet godina problem je postao mega problem. Naime, Gonjuša osim što im plavi štale i okućnicu, potkopava im i temelj kuće, pa kad kiši oni prestravljeni slušaju njezin huk u zidovima. 


  – Ovo stanje nas je dovelo do ruba živaca. Morali smo smanjiti i broj ovaca, a mi od ovaca živimo. Stado je naša egzistencija. Vidite sami, u štalama je desetak centimetara vode. Opet se ponovilo ono s čim se susrećemo posljednjih pet godina. Dočim meteorolozi najave jače kiše, mi stado moramo preseliti gore u šumu jer znamo da opet slijedi poplava. Ovce će se početi janjiti za mjesec, dva dana, i ne možemo riskirati ostavivši ih u toj vodi, vidno uznemirena kaže Anica Hlača i dodaje kako ni to preseljenje nije najsretnije rješenje.  

Pomoći niotkuda


Naime, stado je odvedeno na lokalitet Kozica, oko tri kilometra udaljen od kuća, ali kako je nevrijeme razorilo prilazni bijeli put, oni do stada mogu jedino pješke i to u brdo. 




  – Imamo i džip, i kamion, ma morete se slikat jer je to z druge strane brda i ni druge nego oprtit ruksak na hrbat pa put Kozice. A moramo poć i to ne jedanput dnevno, aš nan je delavac tamo, a čovik mora jist, moramo poć prekontrolirat, vrag ne spi, nikad ne znaš ča se more gore dogodit, kazuje Anica i konstatira kako im je sad gore nego li u 19. stoljeću jer je tada ruksak na leđima čobana bio normalna pojava, a u 21. stoljeću bogme nije. 


  I tako stado je odsječeno od doma, dom poplavljen, a pomoći niotkuda, jer doznajemo, istina doći će djelatnici Hrvatskih voda, slikat će situaciju, ispumpavat će vodu, možda nekad i poslati bager koji će odstraniti dio onog što je Gonjuša nataložila u svom koritu, ali sav trud uzalud. Već sljedeće jače kiše dogodit će se ista stvar. 


  – Općina Jelenje ima uistinu puno razumjevanja za naš problem, ali niš od toga jer nam oni mogu pomoći jedino time što će pozivat Hrvatske vode. Ovo nije problem koji je u nadležnosti Općine, a Hrvatske vode mogu ga riješiti samo na jedan način, a to je da prodube korito do dubine kakvo je nekad na ovom mjestu imalo, a dovoljno je to što ću vam reći da su ispod ovog mosta koji je sad poplavljen nekad mogli proći konji s vozom punim drva. Potom treba riješiti i potporne zidove, i tek onda će sve doći na svoje, kaže Anica i ponavlja kako im je vode doslovno puna pipa. 



Zbog poplave kao posljedice obilne kiše u utorak je zatvorena cesta na dionici Podhum – Soboli. Poplavilo je područje s lijeve i desne strane Autoceste Rijeka – Zagreb kod nadvožnjaka Soboli. Voda je toliko visoka da je stigla gotovo do sela Soboli.



Djelatnici Hrvatskih voda u utorak nisu bili na terenu te stoga nisu mogli komentirati problem obitelji Stanka Hlače na Podkilavcu. Na naš službeni dopis o tome kako planiraju riješiti taj problem, Hrvatske vode očitovat će se u srijedu. (Lj. H.) 



Vodostaj Rječine u odnosu na stanje zabilježeno u ponedjeljak na pojedinim je mjestima i za pola metra niži. Povukla se iz mnogih vrtova i s livada, tako da se situacija polako smiruje. Potvrdio nam je to u utorak i Mladen Zaharija, stanovnik mjesta Drastin koji je kazao kako je prekjučer bilo »škakljivo«, no ni blizu onoga što je Rječina Drastinu priredila za Božić prije tri godine.   – Danas je već fanj dobro, je vode tu još malo po vrtih, ma niš strašno, kazao je Zaharija.   Mjesto gdje pritoke Rječine još uvijek ne popuštaju je Grobničko polje. No, ukoliko ne bude jačih kiša i jačeg priliva vode sa slovenske strane i tamo bi se uskoro situacija mogla normalizirati. 


 


Dignuti ruke od svega


– Ovo ljeto dok su ovce bile na ljetnoj ispaši na Platku, skoro su poumirale od žeđi. A to bi se bilo i dogodilo da nije bilo dobrih ljudi iz Šumarije koji su nam dozvolili da koristimo njihove resurse. Sad se pak tope u vodi i nikad na zelenu granu. Va planini se bojimo vuka i medvida, a tu poplave. Kad ih peljemo na pašu na Poje, tamo se pak jedva branimo od pasi i njihovih vlasniki, aš to Poje više ni Poje od čobani i stada nego je to sad šetalište pasi. Ma, kako god da obrnemo ni od ovoga više kruha. Sa sih te stran ćepaju. Rado bimo mi imeli i prasci, ma kako ćeš ih va vodu, nogi da polome. Eto, tu nutri va ovoj štalici nan je koza Slavica i tri kozice, to j’ nemoguća misija doć do njih za dat njin jist. Stanku j’ već preko glave da sako leto mora nanovo delat jasli jer zagnjile od vode. Sve češće mislin kako j’ najbolje dignut ruke od sega i neka sve gre vrit. Gledajte, mi ne tražimo nikakvu odštetu, a štete su nam velike, samo da konačno riješe naš problem. Ako su mogli rješiti sve slične ne ovom potezu, zašto ne učine i s našim? Jasno nam je da prioritet ima onaj u kojem su ugroženi ljudi, kao što je to bilo stotinjak metara niže, ali i mi smo ugroženi jer ako ovako nastavi nit’ ćemo imati od čega živjeti, nit’ ćemo imati gdje živjeti, završava Anica i napominje kako su oni htjeli i sami »dopeljat bager i kamion ali se to ne sme, to mora obaviti nadležna služba«. Nadamo se da hoće, i to što prije, jer zbilja »ovca ni riba« da bi joj pasalo život u vodi, a obitelji Hlača već je dosadilo »uho držati na vremenskoj prognozi«, a pogled uprt u nebo.