Dokumentarni film o jedinom romskom teatru u Europi zapravo je posveta Naseru Sokoliju, čovjeku velike energije i entuzijazma, sanjaru i vizionaru koji je riječke Rome uspio uključiti u društveni život svoga grada
RIJEKA Nekoliko desetaka stolica, možda i stotinu, nedostajalo je u Art-kinu »Croatia« da bi svi zainteresirani, onako udobno zavaljeni, mogli pogledati dokumentarni film »Teatar Chaplin – tragikomedija u četiri čina« riječkog dokumentarista Zorana Kreme. Doduše, vjerojatno nitko nije slutio da će premijera jednog dokumentarca koji ipak »samo« govori o romskom kazalištu, dakle o »Teatru Chaplin«, okupiti toliki broj gledatelja. Valja preduhitriti sumnjičave i naglasiti da se u Art-kino nije »spustio samo Pehlin«, već je Kremin film okupio gledatelje iz svih riječkih gradskih četvrti. Također, stigli su gosti i iz drugih gradova, pa i Londona.
– Puna kino dvorana uvijek iznenadi; bio sam sumnjičav – da nije mama pozvala sve kolegice iz penzije!? Drago mi je da ipak nije bilo tako, već da je publika šarolika, što je i poruka ovog filma – kazao nam je Zoran Krema koji se nada da će svojim dokumentarcem ponukati romsku zajednicu da nastavi s »Teatrom Chaplin«.
– Velika je još uvijek tuga zbog odlaska Nasera Sokolija, ali vjerujem će teatar uskoro nastaviti s radom – smatra Krema.
Sokolijeva misija
Kako bilo, dvosatna premijera, tijekom koje nije nedostajalo »ciganskog ugođaja«: puno pjesme »Pehlin Kingsa« i Orhana Salija, smijeha i suza, doduše nisu se mogle vidjeti i čuti kokice i slične grickalice, tako je u jednoj večeri ujedinila Rome i nerome. Ujedinila ih je komično-tragična priča o velikom sanjaru i vizionaru, zapravo o riječkom Gandiju – Naseru Sokoliju. Naime, misija Nasera Sokolija bila je da svoje Rome ujedini i uključi u društveni život svoga grada. U umjetnosti, posebno onoj kazališnoj, Sokoli je pronašao katalizator.
Sedamdesetominutni Kremin film tako nam priča o »Teatru Chaplin« koji je Naser Sokoli osnovao 2004. godine. U samo nekoliko godina svog postojanja Sokoli je na svoj način ujedinio, motivirao i naučio svoje Rome glumiti, pa je teatar postao ne samo atrakcija na prostoru bivše države, već i diljem Europe. Međunarodnim uspjehom Sokoli je poručio da Romi nisu manje vrijedni, a upravo tu činjenicu, i to na vrlo suptilan način, svojim dokumentarcem želi naglasiti i Krema.
Smijeh i suze
Jasno, poručuje nam Krema, uspjeh »Chaplina« bio bi nezamisliv bez ustrajnosti, posvećenosti i širokogrudnosti Nasera Sokolija, čovjeka kojem osmijeh s lica nikad ne silazi, pa ni onda kada izlazi iz sobe za kemoterapiju. Kako je kazao Krema prije prikazivanja, dokumentarac je zapravo posveta Naseru Sokoliju.
– On je bio glavni mehanizam teatra koji je vodio na neki svoj način. Meni je i danas smiješno da su članovi »Teatra Chaplin« na put u Makedoniju krenuli bez putovnica. Međutim, kada bolje razmislim, nije to samo romska odlika. Ali moć Nasera Sokolija bila je u tome da se znao snaći; uspio je u policiji isposlovati da velika većina teatra na vrijeme dobije svoje putovnice, prisjeća se Zoran Krema.
– Film mi se doista svidio, lijepo je napravljen. Meni je najviše žao što nas film podsjeća na vrijeme kada smo se lijepo družili. Zahvalan sam Naseru što nas je trpio i puno toga naučio. Žao mi je jedino što je tako rano otišao, a nadam se da će netko od nas nastaviti njegovim stopama, da ćemo naći vremena za teatar – kaže Behram Dipriani, jedan od članova »Teatra Chaplin«.
