U obitelji je bilo puno glazbenika, i s majčine i s očeve strane, no ja sam prvi orguljaš. Kad sam vidio crkvene orgulje, naprosto su me oduševile – znao sam što želim studirati
PULA Pierpaolo Turetta, orguljaš iz jedne od najpoznatijih crkvi na svijetu, one venecijanske Crkve svetog Marka, gostovao je u Puli, gdje je u Katedrali održao koncert u sastavu manifestacije Organum Histriae.
Turetta (1964), poznati je talijanski orguljaš. Nakon što je diplomirao orgulje i skladanje glazbe za orgulje na glazbenom konzervatoriju »F. A. Bonporti« u talijanskom gradu Trentu, nastavio je usavršavanje pri ženevskom Conservatoire de Musique (Haute Ecole de Musique). Neprestano se usavršava u zemlji i inozemstvu.
Kako je uopće došlo do inicijative da nastupite u pulskoj katedrali?
– Iz direkcije festivala Organum Histriae zvali su me da sudjelujem na ovoj manifestaciji za valorizaciju glazbe napisane za orgulje te za same orgulje. Budući da nikada nisam bio u Puli, pristao sam i oduševljen sam – gradom, njegovom bogatom kulturno-povijesnom baštinom, kao i orguljama u Katedrali. Ujedno, na svakom gradskom koraku vidim puno elemenata Venecije, svugdje je zorno da su se ova dva grada prožimala kroz povijest te da imaju značajnu kulturu i umjetnost. Orgulje iz Katedrale su fantastične, oduševile su me.
Pierpaolo Turetta umjetnik je koji u posljednjoj fazi svoje karijere preferira moderne orgulje i u skladu s time bavi se glazbom novijeg datuma. Pulsku publiku počastio je djelima iz različitih glazbenih razdoblja – od klasike preko romantizma pa sve do takozvane nove glazbe 20. stoljeća.
Odnjegovanim glazbenim stilom, preciznošću te nadahnutom muzikalnošću pokazavši zavidnu tehniku i vrlo strastveno muziciranje. Turetta je odsvirao djela W. A. Mozarta, F. Liszta, Ch. M. Widora, C. Francka i O. Messieanea, a pažljivoj je publici pokazao vrhunske domete orguljaškog muziciranja te izniman talent, dočaravši svu raskoš orgulja i to kako mogu zvučati i epski, i lirski. Na kraju svoje izvedbe ispraćen je dugotrajnim aplauzom publike koja je itekako dobro znala prepoznati njegov talent i nadahnuće.
– U obitelji je bilo puno glazbenika, i s majčine i s očeve strane, no ja sam prvi orguljaš. Dolazim iz jednoga malog sela iz Veneta, i kada sam vidio crkvene orgulje naprosto su me oduševile, znao sam što želim studirati. Supruga je isto bila orguljašica, no kasnije se posvetila u potpunosti muzikologiji. Djecu ne forsiram – kćerka se bavi glazbom, sin se traži, no još su mali, imaju cijeli život da se pronađu u onome što im leži.
Zasigurno je veliki prestiž postati orguljašem crkve sv. Marca?
– Meni je to velika čast, oduvijek sam bio zaljubljen u orgulje. Trenutno smo dvojica orguljaša u toj crkvi, no kolega će uskoro u mirovinu i tada ću vjerojatno ostati jedini orguljaš. Donedavno sam predavao i na venecijanskom konzervatoriju »Benedetto Marcello«, ali Venecija, odnosno njezine kulturne ustanove su prilično zatvorene što se tiče glazbene inovacije, i općenito, na sve se gleda jednostrano.
Iziskuju li Vaš nastupi puno vježbanja?
– Svakodnevno vježbam po nekoliko sati, nije lako, ali to je moj poziv. I kod kuće imam malene orgulje, a vježbam dosta i na klaviru, jer se i na taj način pripremam za nastupe na orguljama. Budući da volim podučavati, od iduće ću godine to činiti na padovanskome sveučilištu. Svirati orgulje nije lako – sve to iziskuje dugotrajna vježbanja i pripreme.
