Umjesto igre

Balet je bio i ostao mit za Talijane, tim više ne začuđuje pažnja i nacionalno obožavanje koje se danas upućuje Eleonori Abbagnato, prvoj Talijanki koja je prvakinja Baleta Velike pariške opere, a njenu široku popularnost sigurno ne umanjuje činjenica da je supruga nogometne zvijezde Palerma, Federica Balzarettija, iz kojeg je braka, početkom ove godine, rođena djevojčica Julia.

Nacionalna zvijezda internacionalnog sjaja meta je medija diljem Europe – o njenom se životu snimaju TV emisije, ona nosi odjeću poznatih kreatora, sudjeluje u javnim »eventima« – pa ipak, u svakoj prilici, ističe da je baletna umjetnost njena intimna i najdublja opsesija.

Eleonora Abbagnato znala je još kao djevojčica da će biti balerina. S tri je godine počela pohađati baletnu školu u Palermu, s četiri godine – umjesto igre – opsesivno gledala video snimke velikih balerina i plesala glavne role – pred ogledalom u svojoj sobi. Sa sedam godina već je sudjelovala na televizijskom natjecanju mladih talenata, a s nepunih 11 godina vidio ju je Rolad Petit, koji je tražio Auroru za svoju turneju »Trnoružice« i – preporučio školovanje u Francuskoj.

Gubitak vremena

Eleonora Abbagnato bila je glavna zvijezda baletne predstave pod anslovom »Risvegli/Buđenje« ovogodišnjeg Mittelfesta. Umjetnički direktor Antonio Devetag dočekao ju je s cvijećem na konferenciji za novinare u Cividaleu, gdje se mnogo govorilo o baletnoj umjetnosti u Italiji i što to nedostaje talijanskim školama da konačno počnu »proizvoditi« vlastite plesače klasičnog baleta.

Ne želeći optuživati, Abbagnato je sažela svoje iskustvo u nekoliko rečenica koje govore o tome kako je sustav školovanja baletnih plesača u Italiji manjkav, a najgorim smatra uvjerenje da paralelno s plesnom školom djeca moraju pohađati općeobrazovnu nastavu, poput budućih studenata medicine ili bilo koje druge znanosti.

– Između dviju škola gubi se snaga i dragocjeno vrijeme – nikada neću zaboraviti kako sam kao djevojčica dva puta dnevno putovala s kraja na kraj Milana – od samostana časnih sestara gdje sam živjela do redovne škole, a onda na satove baleta… To se u Parizu ne radi! Ako ste izabrali balet kao profesiju, onda u baletnoj školi dobijete i opće znanje, i muzičko obrazovanje – sve što je potrebno jednom plesaču, a 7-8 sati dnevno provodite u baletnoj dvorani!

Govorilo se i o stidljivoj pojavi talijanskih koreografa – za baletnu gala večer na Mittelfestu odabran je plesni ansambl teatra iz Torina, koji djeluje pod umjetničkim vodstvom mladog koreografa Mattea Levaggija. Kada se konačno pojavio jedan Talijan s koreografskim darom – jedan od rijetkih teatara u Italiji sa stalnim plesačkim ansamblom – otvorio mu je vrata.

Profesija producent

Dakako, te večeri ne bi bilo da se u Italiji ne rađa i profesija baletnog producenta. Nekada plesač, ali s izrazitim darom za organizaciju predstava, Daniele Cipriani je jedini poznati talijanski producent – s njim je Antonio Devetag dogovorio koncept gala večeri na Mittelfestu – hommage ruskom baletu i njegovim velikanima koji su promijenili sliku ove umjetnosti u Europi u 20. stoljeću!

Najljepše duete na glazbu Bizeta, Debussyja, Laloa, Ravela, De Falle, Korsakova i Saint-Saensa gledali smo u izvedbi para prvaka Hamburške opere – Silvia Azzoni i Oleksandr Ryabko, zatim gostiju iz Francuske – Benjamin Pech i Jean-Sebastien Coleau koji su bili partneri plesačici koja je dupkom napunila Teatro Nuovo Giovanni da Udine – Eleonori Abbagnato.