Ovo je rekordna godina Festivala igranog filma u Puli

Gledanost hrvatskih filmova u Puli sve je veća: prosječna posjećenost domaćeg filma u Areni lani je bila 4.222 gledatelja po filmu. Dokazali smo da hrvatski film može biti gledan, ali iza toga stoji puno rada u pripremi, promociji, organizaciji, ostalim filmskim programima, popratnim događanjima i osmišljavanju festivala kao privlačnog kulturnog događaja

Prvi dio festivala je iza nas, ali dio koji je zapravo još uvijek za mnoge pravi početak startao je sinoć u Areni. O onome što je prikazano proteklog tjedna na Kaštelu i u kinu »Valli« a sada se prikazuje u Rijeci te što nas sve u tjednu koji slijedi očekuje u Areni i oko nje razgovarmo s umjetničkim ravnateljem festivala Zlatkom Vidačkovićem, koji je u toj ulozi već duže vrijeme i koji je najodgovorniji za ponuđeni program.

   Koje su glavne značajke Nacionalnog programa?

   – Ovogodišnji Nacionalni program rekordan je po broju hrvatskih filmova. S 11 filmova u glavnoj sekciji Nacionalnog programa hrvatska je kinematografija definitivno prešla na dvoznamenkastu godišnju produkciju dugometražnih igranih filmova. Osim sedam filmova nastalih po scenarijima odobrenima na redovnim natječajima, tu je nakon dugo vremena i film koji je u cijelosti financirala Hrvatska radiotelevizija – inače koproducent šest domaćih ostvarenja – te tri nezavisna filma, među kojima je i prvi hrvatski film snimljen u 3D tehnologiji.    Filmovi su ove godine žanrovski vrlo raznoliki – od romantičnih komedija do ljubavnih drama i krimića – i treba se nadati da će se takav trend i nastaviti. Od 11 ovogodišnjih filmova samo su četiri režirala redatelji koji imaju dugometražni igranofilmski opus: Papić, Schmidt, Ostojić i Žmegač. Svi ostali su za Pulu redateljski debitanti: Vorkapić, Mirković, Čučić, Patljak i Rukavina te mladi redatelji u dvama omnibusima koji svoj samostalni debi uglavnom još iščekuju.

   Kako komentirate tezu da »faktički postajete neformalni povjerenik za izbor filmova« i očekujete potporu HAVC-a za filmove koje selektirate?

   – Izbor filmova je temelj dužnosti umjetničkog ravnatelja festivala, formalno i faktički. Svi su producenti sami prijavili filmove za prikazivanje na festivalu u objavljenom roku do 1. svibnja, a moja je dužnost bila da ih pogledam i odabrani program predložim Festivalskom vijeću. Nekad je selekcija postojala samo u Međunarodnom programu, ali rastom nezavisne produkcije to već nekoliko godina nije slučaj.    Ove i prošle godine u prijedlog programa Festivalskom vijeću nisam uvrstio po pet prijavljenih filmova, i to zato što su bili eksperimentalni ili amaterski. No, odbijeni se filmovi imaju pravo natjecati na Danima hrvatskog filma u konkurenciji igranog ili eksperimentalnog filma, što su neki od njih i iskoristili.    Što se tiče očekivanja potpore nezavisnih filmova, njihovo je legitimno pravo da traže potporu HAVC-a u kategoriji snimljenih filmova koja je posve legalna i oduvijek predviđena pravilnikom HAVC-a. Filmove potom gledaju umjetnički savjetnici, a zatim prolaze još dva vijeća – Umjetničko i Hrvatsko audiovizualno. Dakle, HAVC sam odlučuje koje će filmove poduprijeti. No, nema sumnje da Pula pozitivno utječe na povećanje filmske produkcije jer da prošle godine nije uvršteno, ali i financijski poduprto pet nezavisnih filmova, ne bi ove godine imali rekordan broj naslova.

   I ove godine nedostaju neki filmovi, a »Belli Biondini« to se ponavlja već drugi put?

   – Svih pet nezavisnih filmova koje sam selektirao, a Festivalsko vijeće potvrdilo, podržali su umjetnički savjetnici HAVC-a Ognjen Sviličić i Goran Tribuson. No, tri od pet odbila su ponuđenu potporu HAVC-a od 140.000 kuna smatrajući je premalom. Treba ovdje spomenuti da manjinskim koprodukcijama Hrvatska kao 10 posto učešća u proračunu filma daje između 700.000 i 1.500.000 kuna, a svim nezavisnim hrvatskim filmovima zajedno ponuđeno je ukupno 700 tisuća kuna! Nije sve u lovi i »Bella Biondina« tako se neće naći u Puli, a Jozo Patljak odlučio je da će prikazati »Slučajnog prolaznika« iako je odbio potporu. Producenti niskobudžetnih filmova »Pismo ćaći« i »Košnice« odlučili su prihvatiti ponudu HAVC-a i dolaze u Pulu.

   Kad ćemo onda konačno vidjeti te filmove?

   – Umjetnički savjetnici HAVC-a su ih prepoznali kao kvalitetne, kao i pulski festival, a to su im i preporuke za prijavu za redovni natječaj HAVC-a, kada se također mogu prijaviti snimljeni filmovi. Nadam se da ćemo ih vidjeti na 60. Puli. Autor »Belle Biondine« Danijel Marušić nažalost nije doživio dovršenje filma, a producent u taj je film, koji dočarava epohu Drugog svjetskog rata u Splitu i u kojem su glumili velikani hrvatskih glumišta svih generacija, uključujući i preminule Ivicu Vidovića i Predraga Vušovića, uložio ukupno osam milijuna kuna. Stoga me nimalo ne čudi da je odbio ponudu HAVC-a.

   Što publika može očekivati iduće godine, po najavama i po onome čije je snimanje u tijeku?

   – Već su snimljeni »Svećenikova djeca« Vinka Brešana, »Obrana i zaštita« Bobe Jelčića, »Šuti« Lukasa Nole, »Oproštaj« Dana Okija, »Visoka modna napetost« Filipa Šovagovića i koprodukcija »Most na Ibru« Mihaele Kezele, a snimaju se i »Kauboji« Tomislava Mršića i »Most na kraju svijeta« Branka Ištvančića. Inserte ili teasere svih ovih filmova vidjet ćemo u subotu, 28. srpnja u programu Filmovi u nastanku u kinu Valli.

Možete li pojasniti svoj odabir filmova za Međunarodni program?    – Međunarodni program ove je godine, u kojoj je Hrvatska primljena u Europsku uniju, potpuno europski, s naglaskom na Francusku koja je zemlja prijatelj festivala. I jedno i drugo nije bilo unaprijed planirano, nego su se europski, a osobito francuski filmovi, nametnuli zanimljivošću i kvalitetom. Međunarodni program »Europolis« već je tradicionalno prikazan pod zvjezdanim nebom na Kaštelu, dok će redateljski debi Ralpha Fiennesa o rimskom vojskovođi Koriolanu protresti antičku Arenu.    U »PoPularnoj Pulici« ponudili smo dva hita za mlađe generacije gledatelja u Areni. Mislim da svaki gledatelj može naći nešto za sebe, od krimića i trilera, preko komedija i ljubavnih filmova do jakih drama kakva je primjerice »Ljubav« Michaela Hanekea, nagrađena »Zlatnom palmom« u Cannesu.

   Zašto hrvatski film nema nikakve reklame nakon Pule pa odlični filmovi ostaju u zaboravu, a žutilo sapunica vrišti na ekranima i podilazi gledateljima?

   – Sve ono što je nakon Pule pitanje je za HAVC.

   Ne vodi li se svojevrsni rat na polju sapunica i TV-kuća, pa još samo da uđu u Arenu i eto onoga vremena kada su harale »Tesna koža« i »Žikina dinastija«?

   – Mislim da je pozitivno što se nakon HRT-a i NOVA TV upustila u snimanje igranog filma, kao i to da televizijske kuće doprinose jačanju navike odlaska u kino.

 Kako sada izgleda sastav Festivalskog vijeća i koliki je uopće utjecaj ravnatelja u odabiru i stvaranju programa – od želja do mogućnosti, jer program je obično ono što se pozove.

   – Umjetnički ravnatelj predlaže cjelokupni filmski program, a usvaja ga Festivalsko vijeće koje čine predstavnici Ministarstva kulture, Grada Pule, Istarske županije, HAVC-a, HRT-a, društava filmskih redatelja i filmskih djelatnika te ravnatelj i umjetnički ravnatelj festivala. Vijeće je dosad uvijek prihvatilo cjelokupni program koji bih predložio.

   Pitanje gostiju i važnih imena je ključno za Pulu i odjek u javnosti pa se stječe dojam da ako nema njih, kao da festivala nije ni bilo. Ni program Sarajeva nije razlog odlaska tamo, ali i tamo se sve vrti oko gostiju. Kad će u Puli mediji konačno proključati? Manje filmova, više gostiju?

   – Za razliku od Sarajeva naš je prioritet promocija nacionalne kinematografije. Ako i dođe neka zvijezda, dolazi zato da predstavi svoj film u natjecateljskom ili retrospektivnom programu. Filmovi su nam uvijek na prvom mjestu.

    Kako postići da hrvatski film bude gledan?

   – Gledanost hrvatskih filmova u Puli sve je veća: prosječna posjećenost domaćeg filma u Areni prošle je godine bila 4.222 gledatelja po filmu. Dokazali smo da hrvatski film može biti gledan, ali iza porasta broja gledatelja stoji jako puno rada u pripremi, promociji, organizaciji, ostalim filmskim programima, popratnim događanjima i osmišljavanju festivala kao bogatog i privlačnog kulturnog događaja. Drago mi je da je to publika prepoznala i da je u posljednjih nekoliko godina ukupni broj gledatelja četverostruko povećan.

   Kako surađujete s Vijećem?

   – Odlično. Na sastancima Vijeća živo se i demokratski raspravljalo, iznosilo argumente za i protiv nekih rješenja, ali je na kraju Vijeće podržalo sve moje prijedloge.

   Što kažete na prijedlog o ukidanju umjetničkog ravnatelja?

   – Nisam čuo da je netko predložio snimanje filmova bez redatelja i orkestre bez dirigenta. Takav prijedlog govori o potpunom nepoznavanju načina rada festivala. Umjetnički ravnatelj selektira i Vijeću predlaže nacionalni program, međunarodni program odabran s nekoliko svjetskih filmskih festivala, program hrvatskog kratkog filma, retrospektivu velikih svjetskih redatelja, detaljan raspored svih projekcija, žiri nacionalnog i međunarodnog programa, glavni je urednik svih festivalskih publikacija (katalog, novine, web stranica), vodi međunarodnu suradnju festivala, dogovara i predlaže strane goste od selektora i kritičara do redatelja i glumaca, predstavlja festival u javnosti po svim programskim pitanjima, dogovara gostovanja festivalskog programa u drugim gradovima…

   Do kada traje vaš mandat umjetničkog ravnatelja?

   – Moj mandat kao umjetničkog ravnatelja, kao i mandat ravnateljice Zdenke Višković Vukić traje do 2014. i nadam da ćemo ga zajedno odraditi do kraja. Mislim da smo se dokazali kao uspješan tandem, svatko od nas poštuje onog drugog i radi svoj dio posla, odlično surađujemo na zajedničkim poslovima i mislim da je upravo sinergija naših napora i vizija digla festival do razine na kojoj se sada nalazi.

Ovo je rekordna godina Festivala igranog filma u Puli

Lidlova super ponuda