"Guslač" je prošlost i sadašnjost, povijest koja se ponavlja

To je priča u kojoj će se prepoznati svatko, bez obzira na vjeru i nacionalnost, bez obzira na vrijeme u koje se igra. »Guslač« je prošlost i sadašnjost čovječanstva, povijest koja se, na žalost, ponavlja

Već gotovo pola stoljeća priča o mljekaru Tevjeu i njegovih pet kćeri – u muzičko-scenskoj verziji poznata pod naslovom »Guslač na krovu/Fiddler on the Roof« – privlači publiku u kazališta diljem svijeta. Za golemu popularnost ovog mjuzikla, podjednako je zaslužna fabula koliko i sjajna glazba. Sholem Aleichem, autor originalne priče, poznat je po nostalgičnim opisima života u židovskim selima u Rusiji. 

Nešto prije početka snimanja filma, »Guslač na krovu« imao je svoju hrvatsku premijeru u kazalištu Komedija u Zagrebu, u režiji Vlade Štefančića. Prva je predstava izvedena u lipnju 1970. godine, a ostala je na repertoaru deset godina, obnovljena je 1980. i trajala još pet! Još jedna obnova je uslijedila 1990., posljednja je repriza izvedena u travnju 1993. godine. Ukupno je odigrano 360 repriza, predstave je vidjelo 166.297 gledatelja, a Tevje je u prvoj podjeli bio nezaboravni Ilija Džuvalekovski, a potom Damir Mejovšek. Ulogu Golde, Tevjeove žene, igrala je Sanda Langerholz. Predstavom su dirigirali Ferdo Pomykalo i Pero Gotovac, scenografiju originalne predstave potpisao je Željko Senečić, kostime Ljubica Wagner, a koreografiju Ray Harrison.  Prisjećajući se toga vremena i uzbudljive atmosfere u kojoj se rađao Komedijin »Guslač«, redatelj Vlado Štefančić, kaže: »Guslač« se rađao u radosnoj, prisnoj atmosferi. Svi smo stalno bili na sceni, ili u gledalištu – dogovarali se, izrađivali scene, pjevali, plesali… Naš kućni Amerikanac – Ray Harrison (koji je još od »Manche« ostao u Zagrebu) donio je na Kaptol brodvejski štih. A Ilija Đuvalekovski zvan Ličko, inače član ansambla HNK-a, svojim raskošnim talentom je stvarao Tevjea kao životnu ulogu!    Partnerica mu je bila naša prvakinja Sanda Langerholz. Sjajno! Njihove kćeri Lukrecija Brešković, Lela Margitić, Nevenka Petković i Slavica Fila – toliko različite, a svaka na svoj način izvrsna! Uloge kao da su pisane za njih.   Kako se predstava igrala više od deset godina, dolazilo je do smjene generacija, jedino je Slavica Fila (Mendina sekretarica) igrala djevojčicu do svoje šezdesete! U predstavi su bili angažirani gotovo svi članovi dramskog i glazbenog ansambla Komedije. Zbor je bio izvrstan – kao nikad do tad! Zato sam iskreno vjerovao da imamo snage za uspješnu realizaciju ovog svjetskog hita, što će označiti novo doba Komedije!… Dalibor Foretić je tada zapisao: »Tko iole drži do sebe i svoje kulture, ne smije zaobići kuću na Kaptolu!« A Igor Mandić u svojoj kolumni: »…mala siromašna kuća na Kaptolu vuče kola hrvatskog glumišta«. 

Tako je i u Anatevki, gdje se siromašni žitelji u borbi za preživljavanje grčevito drže tradicije. No rastom antisemitizma Židovi iz Antevke – uključujući i obitelj mljekara Tevjea – odlučuju se za novi život u Sjedinjenim Državama. Upravo zbog ovog »iseljeničkog motiva« u Americi je »Guslač« bio pravi hit. 

Praizvedba na Broadwayu bila je 1964. godine, a »Guslač na krovu« postao je prvi naslov izveden više od tri tisuće puta. Nije manje važna ni informacija da je na svaki uloženi ova predstava zaradila 1.574 dolara i do danas spada među petnaest najizvođenijih mjuzikala u povijesti Broadwaya. »Guslač« je dobio devet nagrada Tony, doživio četiri obnove na Broadwayu i filmsku adaptaciju 1971. godine. 

Chagall

Izvorno, mjuzikl je trebao nositi naslov »Tevje«, baziran na priči »Tevje i njegove kćeri« (u nekim izdanjima »Mljekar Tevje«) Sholema Aleichema, koja je objavljena na jidišu 1894. godine. Naslovu koji je odabran u konačnici, kumovala je poznata slika Marca Chagalla »Guslač«, jer je upravo violinist metafora za preživljavanje Židova u nesigurnim vremenima, držanjem do tradicije i slavljenjem života.

Originalna produkcija na njujorškom Broadwayu započela je život, dakle, 1964. u Imperial Theatreu, potom je 1967. preseljena u Majestic Theatre, a 1970. u The Broadway Theatre, gdje je dosegla rekordnu brojku od 3.242 reprize. Bila je to posljednja režija i koreografija slavnog Jerome Robbinsa, scenografiju je – u stilu Marca Chagalla – osmislio Boris Aronson, a u ulozi mljekara Tevjea nastupao je slavni Zero Mostel. 

U Londonu je »Guslač na krovu« započeo igrati 1967. godine u Her Majesty’s Theatreu, gdje je izveden 2.030 puta! Ulogu Tevjea u originalnoj West End produkciji igrao je Chaim Topol, koji je bio Tevje i u filmskoj verziji mjuzikla. Topol je igrao Tevjea i u australijskoj produkciji »Guslača na krovu« 2005. godine, a tijekom četiri sezone predstava je odigrana u gradovima Sydney, Brisbane, Melbourne, Perth, Wellington i Auckland. 

Lustig

Prije uspjeha na pozornicama Broadwaya i West Enda, doduše uz mnogo manje svjetskog glamura ali jednako omiljen, »Guslač« je postavljen u Izraelu, i to 1960. na hebrejskom jeziku. Ubrzo je predstava postala toliko popularna, da ju je producent odlučio igrati i na jidišu, koji je u Izraelu razumjelo više židovskih doseljenika. A nakon uspjeha na svjetskim pozornicama, snimljena je i filmska verzija mjuzikla »Guslač na krovu«.

U beogradskom Pozorištu na Terazijama, »Violinista na krovu« postavljen je 1972. godine, a suvremenici se sjećaju i političkih strahova koji su pratili premijeru. Postojala je, naime, bojazan da će spominjanje ruskih pogroma nad Židovima uvrijediti Ruse, da će arapski student – kojih je u tadašnjoj Jugoslaviji bio znatan broj – postaviti bombu u teatar u kojem se afirmativno spominju Židovi. Sve se to nije dogodilo, a predstava je odmah nakon premijere postal hit! U prvoj podjeli Tevjea je igrao legendarni Mića Tatić. Nove generacije, međutim, u ulozi Tevjea pamte Zafira Hadžimanova, koji ga je igrao devet sezona u SNP u Novom Sadu, a jednu i u Bostonu (SAD).    »Do toga je došlo slučajno«, kaže Zafir Hadžimanov u jednom intervjuu.    – Na proslavi diplome sina Vasila Hadžimanova u Bostonu, zamolili su me da za društvo otpjevam Tevjeovu ariju. Nisam imao pojma da je tu i direktor jednog bostonskog teatra koji upravo počinje probe za »Fiddlera«. Ukratko, sutradan su me pozvali na probu i angažirali da igram Tevjea! 

Toplu i sjetnu priču o siromašnom židovskom mljekaru u carskoj Rusiji, kojemu su obiteljske tradicije poljuljane kad se njegove kćeri žele udati po svojoj volji , a opstanak ugrožen kad Židovima zaprijete pogromi i nadolazeća revolucija, na filmsko je platno prenio redatelj Norman Jewison 1971. godine. Film je sniman u Hrvatskoj, ponajviše u Lekeniku, te Maloj Gorici i Zagrebu, a dvostruki oskarovac Branko Lustig bio je direktor lokacija i najzaslužniji što se film upravo tu snimio. 

Poznavajući kompleksnu partituru mjuzikla, a posebno violinski part s virtuoznom kadencom, redatelj filma Norman Jewison maštao je o angažmanu Isaaca Sterna, smatrajući da to nitko ne može odsvirati bolje od njega. Bojao se, međutim, i maštati o tome – Stern se činio nedostižnim tumačem!

Na kraju je sve bilo jednostavnije nego je mislio: legendarni ga je violinist primio u najprijateljskijem tonu, pristao snimiti dionicu Guslača, koji ga je podsjećao na njegova ujaka, koji se pijan znao penjati na krov i tamo svirati violinu… Problem je samo bio kako »udjenuti« tri dana snimanja u Londonu u pretrpani raspored Isaaca Sterna. Termini su se nekako ipak poklopili i taj je dojmljivi snimak zabilježen na filmskoj traci. 

Stern

Isaac Stern je snimio violinsku dionicu s London Simphony Orchestra, tada jednim od vodećih orkestara u svijetu. Glazba Jerryja Bocka predstavlja u cijelosti poseban zalogaj ne samo za solista, već i za orkestar, što dakako uključuje i dirigenta – radi se o partituri baziranoj na židovskoj muzičkoj tradiciji i danas je opće mjesto ne samo mjuzikholske već i koncertne scene. Izazov za najveće violinske virtuoze! To nadalje znači da svi »znaju kako to treba zvučati«, čak i ako nisu nikad gledali mjuzikl ili film.

A snimak Isaaca Sterna s Londonskim simfonijskim orkestrom postavio je standard koji nije lako dosegnuti. 

»Guslač na krovu« jedan je od najpoznatijih, ali zasigurno i najzahtjevnijih mjuzikala u povijesti ovog žanra. Nema u njemu revijalnih nota ni lake glazbe, ali ni sladunjavih glumačkih replika. To je priča u kojoj će se prepoznati svatko, bez obzira na vjeru i nacionalnost, bez obzira na vrijeme u koje se igra. »Guslač« je prošlost i sadašnjost čovječanstva, povijest koja se, nažalost, ponavlja…

A uloga Tevjea u prvom je redu glumački zahtjevna, ali njen tumač mora biti i pjevač. I to ne bilo kakav! On mora biti pjevač s dušom. Jer ako nije tako – tko će mu povjerovati?

»Guslač na krovu«, u režiji Ozrena Prohića i pod ravnanjem Igora Vlajnića, premijerno će biti izveden 20. lipnja na Ljetnoj pozornici Opatija. Riječ je o koprodukciji HNK Ivana pl. Zajca – Riječke ljetne noći i Festivala Opatija.

U riječkoj su podjeli Bojan Šober (mljekar Tevye), Olivera Baljak (njegova žena Golde), Andreja Blagojević (kći Tzeitel), Leonora Surian (kći Hodel), Elena Brumini (kći Chava), Nuria Ricken /Arija Rizvić (kći Sprintze), Lara Grdinić/Leonarda Brnas (kći Bielka), a sudjeluju i Biljana Torić, Dario Bercich, Saša Matovina, Voljen Grbac, Nenad Vukelić, Anton T. Plešić, Marijan Padavić, Zdenko Botić, Mensur Puhovac, Anđelka Rušin, Marijana Prohaska, Bruno Nacinovich, Sergej Kiselev, Dmitri Andrejčuk, Krunoslav Marić, članovi zbora i orkestra Opere te članovi Baleta.

Scenografkinja je Dinka Jeričević, kostimografkinja Irena Sušac, koreografkinja Snježana Abramović-Milković, a oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović