RIJEKA U 56. minuti karlovačkog ogleda Kristijan Čaval je povukao jednu loptu s lijevoga boka prema središnjem dijelu domaće polovice. Iskusni lijevonogi branič podigao je glavu i dobro uočio utrčavanje veznjaka Ivana Močinića u kazneni prostor između dvojice karlovačkih braniča.

Uslijedio je rezantan ubačaj na prvu vratnicu, naoko previsok za 180 centimetara visokog veznjaka »bijele«. Močinić se, međutim, vinuo u zrak i trazajem glave loptu smjestio u gornji desni kut do tada nesavladivog vratara Kalinića. Trenutak kasnije jedan dječački san se ispunio. Močinić je potrčao iza gola, ususret navijačima »Rijeke« koji su slavili početak riječkoga preokreta na gostovanju kod novoga drugoligaša i nastavka jedne obećavajuće igračke karijere.

– Konačno pobjeda! – bile su prve Močinićeve riječi nakon što je izašao iz svlačionice noseći u rukama dvije sportske torbe. U jednoj je bila njegova oprema, u drugoj klupski rekviziti. Prvoligaški prvijenac ne znači da jedan od najmlađih igrača u momčadi ne mora poštivati uhodanu klupsku praksu i dati ruku ekonomu Rustemu Gashiju.

Samopouzdanje

Riječani su za razliku od utakmice protiv »Slaven Belupa« znali naplatiti dobru igru u samom finišu sezone nakon što su u većem dijelu proljeća svojim navijačima servirali »horor nogomet«.

– Sigurno da, kada odigraš jednu dobru partiju, stekneš određeno samopouzdanje i sam sebi kažeš – moram to ponoviti. Mi smo pogotovo u drugome poluvremenu u Karlovcu to ponovili. Važno je nastaviti tako iduće sezone. Šteta što je sezona došla kraju, možda bi nas sada krenulo onako kako svi priželjkujemo. Ništa, moramo se sad fokusirati na pripreme za iduću sezonu.

Ovom pobjedom »bijeli« nisu izbrisali gorak okus nakon sramotne sezone, ali su barem isprali ljagu s klupskoga grba i nitko neće moći reći da je »Rijeka« ostala u ligi zahvaljujući »Dugopolju«.

Sve se poklopilo

– Čaki me lijepo pogodio. Drago mi je zbog toga. Lijep je osjećaj zabiti pogodak. Nisam znao da je tako lijep osjećaj zabiti gol za »Rijeku«. Istina, često sam se nalazio u prilikama u posljednjim utakmicama, ali nisam najčešće reagirao na najbolji mogući način. Sad mi se sve poklopilo. Drago mi je što sam zabio barem u posljednjem kolu. Ima li pogodak posebnu posvetu? Posvetit ću ga svojoj obitelji.

Za Močinića i preostalu trojicu U-19 repreznetativaca Hrvatske s Kantride (Niko i Toni Datković, te Mato Miloš), nema odmora. Slijede pripreme uoči kvalifikacija za odlazak na EURO do 19 godina.

– U petak idemo u Tuhelj na pripreme. Slijede kvalifikacije i onda kratak odmor, pa pripreme za novu sezonu. Pokušat ćemo se pripremiti da se više ne ponovi ova sezona. Nadam se da će se ovoga ljeta na Kantridi okupiti dobra ekipa i da ćemo se boriti za vrh.

To je najmanje što oni igrači koji ostanu na Kantridi moraju pružiti navijačima u znak iskupljenja za sve ono što su proživjeli ove sezone. Uostalom, u Karlovcu je gotovo 300 pripadnika Armade bodrilo momčad. Unatoč pljusku i otužnoj sezoni.

– Hvala im na podršci tijekom cijele sezone. Drago mi je da smo uzvratili ovom pobjedom – zaključio je jedan od živih dokaza da u svakoj nesreći ima nešto sreće. »Rijeka« je promašila sezonu, ali je dobila nekoliko mladih igrača od kojih se idućih sezona može očekivati puno više.