Na izložbi sudjeluje četrnaesetero autora, a njihovi radovi većinom su dio muzejskog fundusa, premda je izložba dopunjena i djelima nekolicine pozvanih umjetnika
RIJEKA U riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti otvorena je izložba »Upali svjetlo, mrak je« koja se koncentrira na umjetničke radove koji kao radni materijal koriste svjetlo. Na izložbi sudjeluje četrnaesetero autora, a njihovi radovi većinom su dio muzejskog fundusa, premda je izložba dopunjena i djelima nekolicine pozvanih umjetnika.
U efektnome postavu kojeg osvjetljavaju sami eksponati tako možemo vidjeti djela Alena Floričića, Ivane Franke, Aleksandra Garbina, Dalibora Martinisa, Zdravka Milića, Gorana Petercola, Nike Radić, Davora Sanvincentija, Aleksandra Srneca, Damira Stojnića, Silva Šarića, Gorana Škofića, Bojana Štokelja i Mirjane Vodopije.Djelomično, ili u potpunosti oslonjeni na njega, radovi s različitih pozicija koriste učinke medija svjetla u formi lightboxa, instalacija s reflektirajućim i transparentnim materijalima, običnih žarulji, neona ili LED-ica, ekstenzija u fotografiji i videu, sve do sjene – od svjetla neodvojive pojave. – Svjetlo je u umjetnosti prisutno od početka 20. stoljeća, a nas je zanimalo s čime se sve ono povezuje, kako mu umjetnici pristupaju i kako ga povezuju s drugim medijima poput zvuka, pokreta ili prostora i kako se to provlači kroz instalaciju, video, fotografiju. Napravili smo dosta širok raspon koji nije nikakva reprezentacija, u smislu pregleda te umjetnosti u Hrvatskoj od početka do današnjih dana, ili nekog njenog segmenta, već pokazujemo jedan spektar koji je određen radovima u fundusu, ali i odabirom koji nam se čini zanimljiv za publiku - kazala je kustosica Ksenija Orelj.
Najstariji rad na izložbi je luminokinetički objekt Aleksandra Srneca iz 1973. godine, koji u doticaju s ostalima, nastalim od 90-tih godina nadalje, izgleda posve suvremeno. Radi se o ekranu koji izgleda poput kubusa, a unutar kojega se pokreću svijetleće žice u fluorescentnim bojama. Zanimljivo je da je ovaj rad prije muzealizacije krasio interijer nekadašnje slastičarnice »Šestica« na Korzu kojeg je oblikovao arhitekt Igor Emili. Između ostalih, tu su i dva rada predstavljena na Venecijanskim bijenalima - instalacija »Stormtellers« koju je Dalibor Martinis u Veneciji izložio 1997. godine i segment instalacije »Latency« s kojom je Ivana Franke na Bijenalu gostovala deset godina kasnije. Martinisova instalacija sastoji se od stolova s lampama i zvučnika ispunjenih vodom čija površina se mreška i vibrira uslijed vibracija njegova glasa. Kod Ivane Franke riječ je o velikoj metalnoj kocki koju iznutra obasjava dvije tisuće treperavih LED-ica koje se pale i gase u određenim intervalima, izazivajući hipnotički učinak i halucinantne senzacije.
