Riječ je o prozi više na tragu filozofskog romana nego feminističke proze i zahtijeva višestruka čitanja
RIJEKA Kad bi se netko udubio i pokušao razumijeti, umišljam da bi mogao prepoznati kako sam se ovom knjigom približila poeziji, premda poeziju ne volim i nikad je nisam pisala. Naprotiv, sadististički uživam u kompliciranom načinu pisanja i znam da nisam ugodna za čitatelja. U ovoj sam knjizi ubila jednog muža, jednu državu, jednog mačka i jednu kujicu, a u svemu se našlo mjesta i za kuhinjske recepte, ali više iz poruge prema podjeli na žensko i muško pismo, na koju ne pristajem. Ako me želite na brzinu razbjesniti, samo me smjestite u tu ladicu i vidjet ćete kako mi para šišti iz ušiju.
Tako o svome pisanju i novom romanu pod naslovom »Žeđ«, nedavno objavljenom u izdanju Izdavačkog centra Rijeka, govori autorica Nevena Šegota. Riječ je opsežnom proznom tekstu na više od 400 stranica, koji dolazi kao drugi roman autorice koja je u »Adamiću« prethodno objavila i roman »9.57«.
Prema riječima urednika Milana Zagorca, riječ je autorici vrlo zahtjevnog diskursa, teškoj, ali istodobno i vrlo zanimljivoj. Njezina proza više je na tragu filozofskog romana nego feminističke proze i zahtijeva višestruka čitanja.
– »Žeđ« govori o ženi u dubokoj zrelosti koja na 50. godišnjici mature doživljava cijeli niza susreta koji će pokrenuti lavinu različitih asocijacija i podsjećanja. Priča je duboko intimno motivirana, a kroz muku i smrt vodi do preobražaja – kazao je Zagorac.
Prema riječima Amira Muzura, Nevena Šegota vrlo specifično piše i zapravo se na suvremenoj hrvatskoj književnoj sceni nema s kim usporediti.
– Danas smo preplavljeni literaturom koja je banalna i preslikava stvarnost koja vjerojatno nije zanimljiva ni onome tko piše, a kamoli čitatelju. Međutim, ovo je nešto posebno, fenomen koji upada u oči kao nešto što bi Nijemci nazvali zahtjevnom literaturom. To nije literatura za laku noć, za relaksaciju, literatura s kojom ćemo pobjeći od realnosti. To je literatura bodljikava poput ježa, koja toliko toga provocira. Možda bi je najlakše bilo usporediti sa strujom svijesti – smatra Muzur koji potpisuje i pogovor knjizi u kojemu između ostalog bilježi:
– Bježeći od patosa kao vrag od tamjana, Nevena Šegota prodaje karte za izlet u nepoznato i sadržajem hermetično, povremeno pseudobanalno, odabirom banalnih situacija koje se nimalo banalno komentiraju i proživljavaju. Ukratko i pošteno, ja ne znam što je »Žeđ« Nevene Šegote ali znam da, čitajući je, nisam ostao žedan.