Steven Rodrig od ostataka starih kompjutora izrađuje skulpture kao što su WC školjka, grudnjak, štikle, banana, kornjača, pauk..., a čipovi i računalne komponente sve se češće koriste i u izradi modnih dodataka i korisnih svaštarija
Umjetničke duše poznate su po tome što doslovno od svega mogu napraviti nešto. Za njih moto »mašta može svašta« doista ima istinsko značenje. Stoga nimalo ne čudi što se četrdesetosmogodišnji umjetnik Steven Rodrig upustio u avanturu koja je rezultirala nizom zanimljivih kreacija. Koristeći stare dijelove računala i čipove stvorio je predmete koji ne mogu proći nezamijećeno. Rodrig je proveo godinu dana usavršavajući tehniku izrade koju je sam osmislio kako bi pospajao dotrajale dijelove kompjutora. Stvorio je tako osebujnu WC školjku, grudnjak, štikle, bananu, kornjače, paukove…
Danski inovatorski dvojac osmislio je traperice opremljene tipkovnicom, mišem i mikrofonom. Riječ je o novitetu iz dizajnerske kuće »Nieuwe Heren« koju predvode Erik de Nijs i Tim Smit.
Traperice su spojene na računalo uz pomoć USB sticka, koji omogućava korisniku da se kreće i istovremeno tipka tekst i komunicira posredstvom kompjutora. Miš je spojen na hlače elastičnim kabelom.
Dvojac je hlače osmislio iz sebičnih razloga, odnosno za svoje potrebe, a do ideje su došli tako što su se željeli kretati i istovremeno imati kontrolu nad računalom.
– Traperice nisu teške jer je tastatura fleksibilna i napravljena je od laganog materijala, kao i miš i omanji mikrofon. Hlače su malo teže od uobičajenih, kazao je de Nijs za WebProNews.
– Ideja je nastala zbog potrebe da se logiram na računalo bez da moram sjesti za stol. Traperice su posebno dizajnirane te imaju dodatne džepove od kojih se u jedan sprema miš. Inovatorski dvojac je istaknuo i kako će se traperice, ako ih odluče staviti na tržište, koštati oko 250 funti.
Rodrig, rodom iz New Jerseya, koristio je pri izradi navedenih umjetničkih kreacija škare, nož, kliješta ne bi li sastavio dijelove koji su od prilično nefleksibilnih materijala. Na nekim je kreacijama radio po nekoliko dana, a za izradu pojedinih djela trebalo mu je i do sedam mjeseci rada.
– Pitao sam se je li moguće stvoriti trodimenzionalne skulpture koristeći se ovim nesvakidašnjim materijalom, kazao je o svom radu Rodrig kad su ga novinari pitali o tome kako su nastali njegovi radovi. Između ostalog je ispričao i kako se dosjetio koristiti stare dijelove računala prilikom posjeta jednoj tvrtki koja se bavi proizvodnjom kompjutora.
Eksperimentirao je skoro godinu dana i pritom je u radu koristio različita ljepila i metode spajanja komada računala, ne bi li pronašao idealno rješenje. Priznao je kako mu to nije bio nimalo lagan zadatak s obzirom da nitko prije njega nije radio takvo što, te da na internetu nije mogao pronaći nikakav koristan savjet o tome kako pospajati dijelove računala potrebne za izradu skulptura. Dodao je i kako uz dizajniranje treba imati majstorsko umijeće u spajanju pojedinih dijelova. Kako je sam priznao u nekim se situacijama koristio ljepilom, a u drugim posebnim načinom mehaničkog spajanja dijelova.
– Nakon skoro godinu dana eksperimentiranja tijekom kojeg sam otkrio i usavršio način spajanja bio sam u mogućnosti proizvesti organske forme koristeći se neorganskim medijem. Stvaram predmete koji me inspiriraju i koje mi predstavljaju izazov. Nemam plan nego se povodim za trenutačnom inspiracijom, koju dobivam od stvari koje me okružuju u svakodnevnome životu.
Osim Rodriga i drugi su se kreativci pozabavili ostacima računala, te su se tako upustili u kreiranje modnih dodataka poput torbica, ogrlica i drugog nakita, ali i korica planera, privjesaka za ključeve… Slične kreacije moguće je pronaći i u pojedinim trgovinama u Hrvatskoj, što dokazuje da nimalo ne zaostajemo za svjetskim trendovima.
