Da je u Rijeci potrebno veće prihvatilište za beskućnike, ne govori samo iskustvo postojećeg Prihvatilišta na Kozali, već i ravnatelj riječkog Zavoda za socijalnu skrb Karlo Balenović.

»Beskućnika u Rijeci ima, i svakakvih su sudbina ti ljudi, nekima je to stjecajem različitih okolnosti postao i stil života, ali bi svima trebalo pružiti priliku za resocijalizaciju kako to rade u Prihvatilištu »Ruže sv. Franje«. Prihvatilište za beskućnike u Rijeci moralo bi biti veće od ovoga na Kozali i imati bar 20 mjesta, uz postojeće prihvatilište, i da u tom kapacitetu bude i nekoliko mjesta za žene. No, trebalo bi o tome otvoriti raspravu i vidjeti koliko veliko bi prihvatilište u Rijeci stvarno trebalo biti. Pritom treba reći da je Grad Rijeka odavno otvorio nužni smještaj jer da se to nije dogodilo, u Rijeci bi bilo stotine beskućnika. Treba reći da ni u tom smještaju slobodnih mjesta nema te da za nj postoji lista čekanja. Smatram da Rijeku treba rasteretiti i da bi skrb za beskućnike trebala postojati i u drugim većim mjestima u PGŽ-u, kao i u drugim županijama«, komentira Balenović.

    Novi Zakon o socijalnoj skrbi kaže da su veliki gradovi i gradovi sjedišta županija obvezni, sukladno financijskim mogućnostima, poticati i osigurati građanima na svojem području pomoć poput prehrane u pučkim kuhinjama, privremeni smještaj beskućnika u prihvatilište, smještaj osoba koje primaju pomoć za uzdržavanje u socijalne stanove… Isto tako, kaže da ukoliko to spomenuti gradovi nisu u mogućnosti, da u financiranju tih pomoći trebaju sudjelovati županije, u skladu sa svojim financijskim mogućnostima. U tim odredbama zakona je i odgovor na dramu koja se u Rijeci događa s beskućnicima koji sada, po zahtjevu riječke gradske uprave, trebaju napustiti Crveni križ, ili ostanu li tamo platiti 70 kuna po noćenju, kako im je to objasnila Maja Pudić Šarar iz gradskog socijalnog odjela. 

   Povratak u normalan život

Prihvatilište za beskućnike »Ruže sv. Franje« koje je na Kozali u prostoru Riječke nadbiskupije prije pet godina otvorio Franjevački svjetovni red, takoreći od samog početka rada upozorava da kapacitet od 13 mjesta nije dovoljan za potrebe koje se u Rijeci stalno pokazuju. Ekstremna hladnoća početkom veljače to je i potvrdila dovevši u Crveni križ 30-ak riječkih beskućnika od kojih, prema informacijama riječkog Centra za socijalnu skrb, samo njih šest nema prebivalište u Rijeci. Vilma Mlinarić, voditeljica »Ruže sv. Franje« i sada potvrđuje da je Prihvatilište i prije ove velike hladnoće upozoravalo da je beskućnika sve više, da su među njima i mladi ljudi bez posla i stana, i da treba nešto učiniti. Poručuje da je bit cijele te priče koja je sada izišla na vidjelo da se pogleda socijalnu sliku grada i vidi je li Rijeci potrebno veće prihvatilište za beskućnike. 

    – Mi iz iskustva možemo reći da je potrebno i mi bismo to radili, na način na koji radimo i sada, a naravno mogu to raditi i drugi. Cilj je da se ljudima koji dospiju u beskućništvo pomogne da se resocijaliziraju, da ostvare svoja prva iz socijalne skrbi, u zdravstvu, mirovinska prava, iz radnog odnosa, da se zaposle i krenu ponovo u normalan život. Mi to s njima radimo.   

Kamo sa ženama?

U pet godina rada je kroz ovo prihvatilište s ukupno 13 kreveta, prošlo 300 ljudi i njih 70 posto se uspješno resocijaliziralo. Nisu beskućnici, žive teško, ali žive normalan život. U pet godina rada bilo je dosta slučajeva kada nismo imali nikakvog rješenja za smjestiti nekoga – tada bismo u dogovoru sa Zavodom za socijalnu skrb toj osobi platili noćenje u Crvenom križu, 71 kunu, a kasnije bi nam to Zavod refundirao, kaže Mlinarić. 

    U Prihvatilištu na Kozali jučer je naša novinarska ekipa upoznala blijedu i premršavu 28-godišnju djevojku, beskućnicu koja je zbog neadekvatne skrbi svojih roditelja odrasla u dječjim domovima, a čiji je otac također beskućnik i donedavni korisnik toga prihvatilišta. Ona je i samohrana majka, a njezino je dijete zbog raznih okolnosti sada smješteno u dom. Za proteklih hladnoća sklonište je imala u Crvenom križu, a od kada su je od tamo otpravili, u Prihvatilištu na Kozali uspjeli su za nju na pod jedne uzane sobice ugurati madrac na kojem spava. Valja podsjetiti da je to prihvatilište smješteno u vrlo skučenom prostoru, da za muškarce postoje dvije spavaonice s 13 kreveta, ukupne veličine oko 20 kvadrata, a da mogućnosti za primiti žene Prihvatilište gotovo i nema.