Za razliku od čelnika samoborske tvrtke, vlasnik »Jadranskih ulaganja« Nenad Končar bio je suzdržaniji u komentarima sastanka, kazavši samo da je protekao u radnoj atmosferi te da je »dobar znak« već i po tome što su dvije strane konačno sjele zajedno za stol.
– Vidjet ćemo što će biti. Još uvijek se ništa ne može reći sa stopostotnom sigurnošću, odgovorio je Končar mlađi na naš upit očekuje li da će sve završiti potpisivanjem kupoprodajnih ugovora.
Bez obzira na pozitivnu obojenost, istina, prilično šturih i diplomatskih izjava aktera sastanka, put do potpisivanja privatizacijskih ugovora za ova četiri škvera, koji na sebe vezuju oko dvadeset tisuća radnih mjesta, posut je »nagaznim minama«, počev od onog prvog i osnovnog – što će koja strana preuzeti od obveza te čime će za to jamčiti.
Naši sugovornici iz brodogradnje skloni su tumačiti da je sve ovo još jedno kupovanje vremena uoči krojenja državnog proračuna i teške borbe za održavanje kreditnog rejtinga Hrvatske. Predsjednik HUS-a Ozren Matijašević ustrajno ističe kako ovaj krug privatizacije predugo traje. Prema njemu, stvar je vrlo jasna. – Ili jesi ili nisi, nema tu puno »mudrovanja«. Zna se koji su bili uvjeti natječaja koje su ponuditelji trebali zadovoljiti i to potkrijepiti valjanim bankovnim jamstvima. Ako toga nema, nema se više što dalje pričati. Bilo kakvo mijenjanje uvjeta natječaja sada bilo bi protuzakonito, rezolutan je Matijašević.