Tako je  u Muzeju suvremene umjetnosti izgledao performans »Simultani govor« kojim Dalibor Matanić reprizira izvedbu iz Uni Teatra u Regensburgu 2008. godine. Prevoditelji, ustvari, ne čitaju prijevod teksta što ga je Martinis izrekao za govornicom, nego svaki od njih čita jedan od tekstova koje je umjetnik iskolažirao za ovaj performans. Marinettijev »Futuristički manifest« govoren je na svahiliju, Gandijev govor na njemačkoj, onaj Josepha Beuysa na hindiju, Duchampovo predavanje na kineskom, izjava Osame bin Ladena na španjolskom, a tu su još iskazi Warhola, Mao Ce-tunga, Martina Luthera Kinga i drugih ličnosti koje je teško dovesti u vezu. Povezuje ih jedino činjenica da su govore, u različitim povijesnim trenucima i prigodama, održali slavni umjetnici i politički lideri 20. stoljeća. 

    Nakon izvedbe, u MSU-u je predstavljena i knjiga »Simultani govor« koja prati performans, daje naputke za njegovu režiju, izbor izvođača, tehničku izvedbu i scenografiju (poželi li ga tko opet postaviti na scenu), ali koja se može čitati i kao priručnik, arhiv, antologija, dokument i zagonetka. 

    – Knjiga je i nešto poput Kule babilonske, mjesto na kojemu se miješaju jezici sa svih strana svijeta i koju zbog toga nitko ne može u cijelosti pročitati, kaže Martinis, kojemu su u osmišljavanju projekta bili važni i njegovi izraženi muzički elementi.   

Manipulacija

»Simultani govor« je dio Martinisovog dugogodišnjeg ciklusa »Dana recovery« (povrat podataka), u kojemu proučava pitanja pokidanih kontekstualnih spona između određenih sadržaja, pitanja kolektivne amnezije i manipulacije značenjima. 

    Zanimljivo je da je izvorna izvedba ovog performansa u Regensburgu imala još jednu dimenziju koja se ticala imigrantskog pitanja, budući da su ondje na probama sudjelovali doseljenici s različitim stupnjem integriranosti u njemačke ekonomske i socijalne prilike.