Riječki distributer plina Energo u godini na izmaku nije izvršio ni jedno jedino iskapčanje s plinske mreže zbog dugova. Od 20.615 domaćinstava, koliko ih Energo opskrbljuje plinom, njih čak 75 posto svoje račune, putem sustava objedinjene naplate koju provodi Ri-stan, plaća u roku dospjeća računa. Daljnjih 13 posto to učini u roku od 30 dana, četiri posto u roku od 60 dana, a još tri posto u roku od 90 dana
RIJEKA Strašno! – jednom je riječju poskupljenje centralnog grijanja opisala Jelka Lukarić, stanarka zgrade u Krautzekovoj ulici na Vojaku. Prema odluci Gradskog vijeća Grada Rijeke, računi za centralno grijanje od 1. siječnja će prosječno narasti za četrdeset posto, no u sezoni grijanja koja je u punom jeku ti će računi u većini slučajeva biti veći za više od pedeset posto u odnosu na dosadašnje. Susjedi Jelke Lukarić, većinom umirovljenici, prema njenim će riječima teško podnijeti takvo novo opterećenje svojih tankih kućnih budžeta. I ona i njen suprug žive od samo jedne mirovine, a režije im zimi već sada dosežu iznos od oko 1.800 kuna.
Energo već duži niz godina, u suradnji s Gradom Rijeka, podupire socijalni program za najugroženije građane. Taj program trenutačno koristi 564 domaćinstava, korisnika plina, za koje je tijekom prvih jedanaest mjeseci 2011. godine Energo izdvojio 135.790 kuna vlastitih sredstava.
– Svjesni smo da svako poskupljenje sa sobom nosi i socijalne posljedice, ističe Kirigin, dodajući kako je za najugroženija kućanstva u proračunu Grada Rijeke osigurano oko milijun kuna za subvencije troškova centralnog grijanja u idućoj godini, dok će Energo iz vlastitih sredstva za socijalno ugrožene korisnike subvencionirati troškove plina.
– S novom cijenom grijanja režije će nam se popeti na više od dvije tisuće kuna. U zgradi ima umirovljenika s niskim mirovinama pa se bojim kako će oni to preživjeti. Energo je svoj zahtjev za poskupljenjem grijanja opravdao gubicima u razlici cijene energenata i toplinske energije, ali ja sam bila predsjednica kućnog savjeta pune 34 godine, od 1967., kada smo uselili u zgradu pa sve do 2001. godine, i znam da su oni uvijek bili u gubitku, a te gubitke su, kao i u ovom slučaju, pokrivali građani, kaže Lukarić.
Energovi gubici, tvrdi ona, ne nastaju samo iz razloga koje gradski distributer službeno navodi. Velik dio gubitaka, objašnjava, nastaje zbog slabo usklađenih kapaciteta toplana s potrebama korisnika, a još više zbog loše izgrađenih i još gore izoliranih toplovodnih cijevi što iz toplana vode prema zgradama priključenima na sustav opskrbe toplinskom energijom. Da bi potkrijepila svoje tvrdnje, s balkona nam pokazuje oko metar široke pravocrtne linije na tlu, na kojima su rijetke vlati trave potpuno isušene, za razliku od okolnog zelenila, a protežu se od toplane Vojak, smještene tik do njene zgrade, prema okolnim zgradama u naselju.
– Ne treba biti veliki stručnjak da bi se vidjelo o kakvoj je izolaciji riječ. Nakon što padne kiša tlo iznad toplovodnih cijevi se odmah osuši pa možete točno pratiti trase cijevi od toplane do Orijentovog igrališta na jednoj i Dvorane mladosti na drugoj strani. Još bolje se to moglo vidjeti prošle i pretprošle godine kada je pao snijeg. Sve je bilo bijelo, osim tla iznad cijevi. Sjećam se kada je dobar dio tih cijevi postavljan, samo su ih postavili u iskopane kanale, zasuli pijeskom i zatrpali. Tako da toplana sad dobrim dijelom grije zemlju, a kako je na nju naknadno priključen veći broj zgrada od predviđenog, mi u stanu možemo dobiti temperaturu od maksimalno 20 stupnjeva i to kad se kuha. Ali zato uredno plaćamo i ono što potrošimo i abnormalne gubitke u prijenosu. S novim cijenama to će za one koji i sad jedva plaćaju račune značiti da će biti doslovce gladni. To je socijalna katastrofa, a s novim zakonom o ovrhama sad će valjda tim jadnim ljudima ako ne plate na vrijeme plijeniti prihode i imovinu, kaže Lukarić.
Nepošten odnos
Njen susjed Ivo Kitarović, umirovljeni profesor riječkog Pomorskog fakulteta kaže kako je svjestan da cijene energije rastu, ali ističe da prije svega treba korisnicima omogućiti pravedan sustav mjerenja potrošene energije. U njihovoj zgradi nisu ugrađeni razdjelnici potrošnje toplinske energije pa svi plaćaju jednaku cijenu grijanja po kvadratu bez obzira na potrošnju.
– Da postoji sustav mjerenja, ljudi bi se racionalnije ponašali, štedjeli bi. Isto tako sve gubitke plaćamo mi, a ne distributer, što nije pravedno. Novac plaćen za instaliranu snagu distributer mora ulagati u održavanje i poboljšanje svojih sustava, a ne da gubitke u poslovanju svaljuje na naša leđa. Na žalost, bojim se da ne postoji pošten odnos između distributera toplinske energije i potrošača, ističe Kitarović.
Da su građani, unatoč sve lošijem životnom standardu, najuredniji platiše svih obaveza i nije neka novost, no podatak da riječki distributer plina Energo u godini na izmaku nije izvršio ni jedno jedino iskapčanje s plinske mreže zbog dugova ipak zvuči gotovo nevjerojatno.
U vremenima kada većina jedva spaja kraj s krajem Riječanima i stanovnicima okolnih naselja plaćanje režija očito je i dalje visoko na listi prioriteta, a za ostale životne potrebe – što ostane. Ako uopće ostane, jer nakon podmirenja računa za vodu, struju, plin, telekomunikacije, tv pretplatu, grijanje, odvoz smeća, pričuvu i drugo, od prosječne mirovine ili plaće ostaju tek mrvice za hranu i odjeću, dok zadovoljavanje kulturnih, društvenih, rekreacijskih i inih potreba, po kojima se život razlikuje od životarenja, prečesto ostaje u domeni lijepih želja.
Tako od 20.615 domaćinstava, koliko ih Energo opskrbljuje plinom, njih čak 75 posto svoje račune, putem sustava objedinjene naplate koju provodi Ri-stan, plaća u roku dospjeća računa. Daljnjih 13 posto to učini u roku od 30 dana, četiri posto u roku od 60 dana, a još tri posto u roku od 90 dana. To znači da ukupno čak 95 posto kućanstava račune za plin plaća najkasnije u roku od tri mjeseca. Tek nešto više od jedan posto svih računa, prema službenim podacima Energa, rješava se sudskim putem, nakon čega, u većini takvih slučajeva, sud izdaje pravomoćno rješenje o mogućnosti naplate potraživanja izravno s računa korisnika, putem Fine.
Podaci o naplati u 2011. godini, ističu u Energu, kreću se u istim okvirima kao i u proteklih nekoliko godina, što govori da korisnici i dalje savjesno plaćaju svoje račune.
– Tijekom 2011. godine Energo nije zabilježio ni jedno skidanje plinomjera zbog neplaćanja računa, što još jednom ukazuje na korektan i častan odnos koji Energo ima s korisnicima plina, stoji, među ostalim, u odgovoru gradskog distributera plina na naš upit o naplati potraživanja od građana.
Upravo oni, građani koje se nerijetko naziva običnim, ostaju svijetli primjer poštenog i odgovornog podmirivanja svojih obveza, u zemlji u kojoj svi ostali – tvrtke, institucije pa i država sama, svoje obaveze i račune plaćaju po sistemu što možeš učiniti danas – ostavi za sutra. Da stvar bude gora, sudovi, poreznici i druge »institucije« u takvim slučajevima ne reagiraju ni približno brzo kao kada je riječ o »običnim građanima«, izdajući pravomoćna rješenja o blokadama, ovrhama i slično ili barem izričući mjere koje bi spriječile stvaranje novih dugova. Nije ni čudo da »obični« u takvim okolnostima uredno plaćaju svoje račune, u strahu od ovrhe zbog nekoliko tisuća kuna, dok »neobični« nekažnjeno gomilaju milijunske dugove koje nerijetko na kraju, na ovaj ili onaj način, opet plate »obični«.
U pokušaju da svoj položaj u odnosu na distributera poprave mogućnošću kontroliranja barem dijela troškova grijanja, većina stanara nebodera na drugom kraju grada, u Čandekovoj 23a, ugradila je na svoje radijatore termostatske ventile i razdjelnike troškova. Na razini zgrade štednjom su, prema riječima ovlaštene predstavnice Snježane Buterin, uspjeli smanjiti potrošnju toplinske energije za prosječno trideset posto. Sve što uštede sada će im »pojesti« poskupljenje i još će morati dodatno platiti.
Umirovljenicima najteže
– Efekt ugradnje razdjelnika bit će apsolutno poništen. Do sad smo štedjeli zatvarajući ventile na radijatorima u pojedinim prostorijama i dok smo na poslu, a sad nam još jedino preostaje da ih potpuno zatvorimo i smrzavamo se u stanovima. Najgore od svega je što će opet najteže pogođeni biti umirovljenici i ljudi s malom djecom koji najviše vremena provode kod kuće. Mi koji radimo možemo barem zatvoriti ventile dok smo na poslu, a oni ne mogu čitav dan provesti u hladnim stanovima pa će im dolaziti i najviši računi za grijanje. Pritom alternative nema, jer plina nemamo, nemamo ni dimnjak, a kad bi svi prešli na grijanje na struju preopteretili bi instalacije zgrade. Možemo jedino sve zatvoriti i smrzavati se, plaćajući pritom za smrzavanje jednake račune kakve smo prije plaćali za grijanje, kaže Buterin. Energo, ističe ona, navodi gubitke na cijeni toplinske energije, ali ne i što je s novcem koji korisnici uplaćuju cijele godine za instaliranu snagu. Njena obitelj za stan od osamdeset kvadrata plaća svakog mjeseca više od 200 kuna fiksnog dijela računa. Na razini zgrade to je, prema podacima kojima raspolaže, više od trideset tisuća kuna, svakog mjeseca, cijele godine.
– Isto plaćaju i svi ostali korisnici u cijeloj Rijeci. To su milijunski iznosi pa me zanima kako onda Energo može biti u tolikim gubicima o kakvima govore. Stalno se pozivaju na gubitke. Mislim da bi rukovoditelji takvih tvrtki, ako ne znaju raditi svoj posao, trebali odstupiti i prepustiti ga drugima koji bi možda malo racionalnije raspolagali sredstvima i imovinom. Ali lakše je neprestano posezati u džepove građana, zaključuje Buterin.
Nagomilani gubici
Gubici Energa u sektoru toplinarstva koji su u zadnjih sedam godina premašili iznos od 60 milijuna kuna, objašnjava s druge strane direktor tvrtke Sanjin Kirigin, nastali su isključivo zbog toga što Hrvatska energetska regulatorna agencija(HERA) i Ministarstvo gospodarstva nisu radili svoj posao, odnosno zbog toga što su godinama odbijali toplinarima postupno povećanje cijena u skladu s cijenama energenata.
– HERA već pet godina ne funkcionira. Niti jedan distributer svo to vrijeme nije dobio suglasnost za usklađivanje cijena toplinske energije s cijenama energenata. Primjerice HEP Toplinarstvo, distributer toplinske energije u Zagrebu, je u razdoblju od 2006. do 2010. godine nagomilalo preko 100 milijuna eura gubitaka. Samo su oni to rješavali tako da su gubitke nadoknađivali s dobiti iz proizvodnje i distribucije električne energije, odnosno iz matičnog HEP-a, što znači da je čitava Hrvatska plaćajući račune za struju plaćala gubitke na grijanju u Zagrebu. Gubitke Energa, s druge strane, nema tko pokriti. Tih izgubljenih 60 milijuna kuna nitko nikad neće moći vratiti iz poslovanja pa smo pokrenuli i sudski spor protiv države za naknadu štete. Sadašnja cijena toplinske energije samo će spriječiti nastajanje novih gubitaka. Dakle, kad zbrojimo prihode od varijabilnog dijela, odnosno isporučene energije i fiksnog, odnosno instalirane snage, s ukupnim troškovima energenata, održavanja, ljudstva i ostalog u sektoru toplinarstva bit ćemo na nuli, tvrdi Kirigin.
Što se troškova održavanja i gubitaka u proizvodnji toplinske energije tiče, oni su u Energu, prema riječima Sanjina Kirigina, svedeni na minimum. U toplane je u zadnje tri godine uloženo 20 milijuna kuna za plinofikaciju, čime su znatno smanjeni troškovi goriva, a smanjen je i broj zaposlenih.
– Učinkovitost naših toplana je modernizacijom i plinofikacijom dovedena do razine od 76 posto, što je u granicama europskog prosjeka. Da nismo uveli plin kao gorivo samo u 2011. godini bi izgubili dodatnih deset milijuna kuna na razlici cijene plina i lož ulja koje smo prije koristili kao energent. Već godinama smanjujemo broj zaposlenih, a prosječna plaća u Energu je ispod prosjeka Republike Hrvatske. Sve radove na održavanju izvodimo sami, tako da smo po troškovima cijelog sustava došli na donju granicu mogućeg. Što se toplovoda tiče, svjesni smo da tu postoje određeni gubici no oni sigurno nisu toliki da bi znatno utjecali na cijenu grijanja. Naravno da mjesta za poboljšanja ima jer je riječ o instalacijama starim trideset i više godina i sigurno je da ćemo ubuduće raditi na njihovoj zamjeni novim, bolje izoliranim toplovodima, poput onih ugrađenih u Kampusu na Trsatu, kaže Kirigin.
