Život piše lijepe priče

Ferajevima konačno svanulo: Profesori i studenti s Teologije prikupili novac i uredili njihov stan

Mirjana Grce

Koncem prošle godine obitelj je od Grada Rijeke u najam dobila stan, a do tada je sa 16-godišnjim sinom Hamzom, oboljelim od dječje paralize, živjela u očajnim uvjetima. No dobiveni stan bio je u toliko derutnom stanju da ga je u cijelosti trebalo urediti.... 



RIJEKA Studenti i profesori Teologije u Rijeci učinili su veliko i humano djelo – siromaštvom i velikim zdravstvenim problemima pogođenoj riječkoj obitelji Elizabete i Murata Feraj pomogli su da živi u normalnim stambenim uvjetima.


Koncem prošle godine obitelj je od Grada Rijeke u najam dobila gradski socijalni stan, a do tada je s bolesnim djetetom, 16-godišnjim Hamzom oboljelim od dječje paralize, živjela u romskom naselju na Pehlinu u očajnim uvjetima.


No dobiveni stan bio je u toliko derutnom stanju da ga je u cijelosti trebalo urediti. Pomogla im je riječka Teologija i to tako što su profesori i studenti uspjeli prikupiti skoro 25 tisuća kuna i sami stan adaptirali. 





Akciju su pokrenuli studenti koji su čuli za situaciju obitelji Feraj. Prvi prilog bio je s dobrotvornog božićnog koncerta koji Teologija tradicionalno organizira, tijekom više mjeseci priloge su davali profesori i studenti, u korizmi je Teologija organizirala ciljanu akciju za stan Ferajevih, a bilo je i nekoliko anonimnih donacija. Krenuli su u adaptaciju, a donacije su se pomalo skupljale, jer kako se obnavljalo, tako su, kako to obično bude, i troškovi rasli.



  Majstor Goran


Tijekom više mjeseci i u više akcija Teologije skupljali su taj novac i vlastitim radom volonterski stan preobrazili u ugodan životni prostor. Naravno vrijednost adaptacije je ogromna, jer puno više od uloženih novaca vrijedi njihov rad, mnoga i mnoga radna popodneva i večeri.


Pridružio im se i jedan skromni mladi majstor Riječanin, Goran, i također radio mjesecima, isto sve volonterski. Promijenio je elektro i vodovodne instalacije i postavio pločice, u čemu mu je pomogao i jedan bogoslov.


Studenti, i laici i bogoslovi, a pridružili su im se povremeno i neki profesori, skinuli su stare podove i postavili laminat, uredili i ofarbali zidove, štokove, vrata i prozore; u cijelosti je preuređena kupaonica i prilagođena hendikepiranoj osobi, u kuhinji su morali srušiti jedan zid i sada je ona prostranija prostorija. Radili su od ožujka do kraja srpnja i napravili veliko djelo – jednoj obitelji dom. 


   Ukupno je u adaptaciju bilo uključeno 20-tak studenta i studentica, od kojih je desetak dolazilo raditi redovito, skoro svaki dan nakon svojih studentskih obveza.


Jedna je studentica kao da je profesionalac uredila sve grilje, a taj ih stan ima jako puno – odnijela ih je doma i radila na njima u slobodno vrijeme u radionici svoga oca. Obol tom velikom poslu dalo je i Bogoslovno sjemenište iz kojega je jedan bogoslov kolegama »majstorima« nerijetko donosio marendu. 



 – Stan smo na gradskoj listi čekali 15 godina, takoreći od Hamzina rođenja, a na Pehlinu smo živjeli čak bez struje i vode. Prepatila sam u životu malo previše, ali sad imamo božji mir. Hamzo je sad više smiren, voli biti doma, voli šetati i sada čekamo da Grad Rijeka ugradi lift za njega, ali taj lift košta čak 15 tisuća eura, kaže Elizabeta Feraj.    Obitelj Feraj i dalje treba pomoć, jer u stanu imaju tek ponešto namještaja, jer žive od socijalnih naknada i invalidnine, jer je otac obitelji već četiri godine bez zaposlenja, k tome bolestan, jer najam stana Gradu plaćaju 890 kuna mjesečno. 


  Bilo je teško


Nekolicinu tih studenata upoznali smo kada su u pratnji predstojnika Teologije dr. Božidara Mrakovčića posjetili obitelj Feraj i neki od njih su tada prvi put vidjeli kako u konačnici cijeli uređeni prostor izgleda. Na pitanje kako je bilo učiniti ovako obiman i zahtjevan posao, studenti su otprilike rekli: »Prije svega tu je Hamzo, nemoćan da sam sebi pomogne i njegovi roditelji koji nisu bili u mogućnosti obnoviti stan.


Predsjednik kućnog savjeta rekao nam je da je zgrada rađena prije 50 godina i da ovaj stan nikada nije bio obnavljan. I bilo je teško, jer stan je bio u lošem stanju, ali nije bitno – ljudima smo pomogli i bilo je dobro raditi zajedno. Bez majstora Gorana, puno toga bi bilo nemoguće, jer mnoge je poslove trebao izvesti profesionalac – radeći, on je tu proveo mnoge sate, popodneva i večeri. Zadovoljstvo je vidjeti da je ovoj obitelji sada dobro, da im je stan ugodan i topao, čist – to smo i željeli. Drugima smo pomogli, ali smo s tim zapravo više dobili: družili smo se, međusobno se više zbližili i učinili svi zajedno dobro djelo«. 


   »Hamzo je sad sretno dijete. A ovi mladi su nam postali kao obitelj, i od srca im zahvaljujem za sve što su učinili«, zaključila je susret Elizabeta Feraj, a predstojnik Mrakovčić odveo ih je kasnije sve zajedno na pizzu kako bi proslavili i tako zaključili taj velik i vrijedan posao.