Ako zaista želite sačuvati internet, morate razmišljati o kulturi na posve drugačiji način. Sve više shvaćam kako je internet krhak i kakva je iznimka u povijesti. Međutim, treba biti svjestan da bi industrija ipak mogla pobijediti
Magnus Eriksson došao je u Rijeku kako bi na Festivalu Republika govorio o organizaciji Piratbyran (Piratski biro), koja je djelovala u Švedskoj do 2010. godine, a poznata je po pokretanju debate o besplatnom dijeljenju sadržaja na Internetu, ali i isho dišnom točkom osnivanja The Pirate Baya i Piratske stranke Švedske.
Mi u Hrvatskoj često gledamo na Švedsku kao ideal kojem treba težiti, zemlju u kojoj je sve lijepo i dobro te nema nikakvih problema. Iz vaše se prezentacije ne čini da je tako.
– Da, stanje u Švedskoj se promijenilo otkad je Piratbyran počeo s djelovanjem. Kad smo počeli, glavna naša zamjerka i kritika bila je da se ništa ne događa u Švedskoj, da građani iskazuju manjak imaginacije. Zato smo htjeli napraviti provokativne, ali opet zabavne, lijepe i cool video klipove kako bi potaknuli ljude da razmišljaju »outside the box«.
Danas bih dao drugačiji odgovor na pitanje o Švedskoj. Zemlja kakvu ste poznavali i sve ono po čemu je bila čuvena više ne postoji. U proteklih dvadeset godina dogodilo se puno političkih i ekonomskih promjena. Primjerice, Švedska je danas jedna od zemalja u kojoj se najviše osjeća razlika između siromašnih i bogatih. U posljednje vrijeme dosta državnih kompanija je privatizirano. Imidž Švedske, onakav kakvog većina ljudi ima u glavama, više nije realan.
Plaćeni volonteri
U vašem izlaganju govorili ste o akcijama koje ste pokrenuli za plaćanje volontera na venecijanskom Biennaleu. Volontera ima i na Republici. Mislite li da bi i oni trebali biti plaćeni?
– Mislim da ne postoji izravan odgovor na to. Venecijanski Biennale samo je slika načina na koji djeluje cijeli svijet umjetnosti, gdje se ograničava pristup mladim ljudima. Kako bi dobili plaćene poslove u svijetu umjetnosti mladi moraju proći dugo razdoblje besplatnog rada i iskorištavanja. Moraju se prvo dokazati na taj način. No, Biennale je događaj na kojem puno ljudi zarađuje jako puno novca. Smatrali smo da je nepravedno što se cijeli Bienalle održava na plećima ljudi koji ne dobivaju nikakav udio u cijeloj toj priči. U tome je razlika od volontiranja na festivalima poput Republike. Ljudi naravno mogu jedni drugima pomoći, bez da to uključuje novac, i to je jako lijepo. Ni mi nismo plaćeni za ovo predavanje, kao što nismo tražili novac za niz drugih predavanja i akcija koje smo radili diljem svijeta. Nije stvar u tome da te plate za sve što učiniš.
– Ako čitate pravne tekstove kao »upute za korištenje«, sve na suđenju bilo je pogrešno. Od toga kako su potpuno pogrešno, ili uopće nisu htjeli razumjeti ulogu Pirate Baya, nadalje. Zapravo nikad nije bio dokazan glavni krimen, a to je da je Pirate Bay pomagao u dijeljenju ilegalnih sadržaja, jer sve je ostalo samo na pretpostavkama. Isto tako prihode Pirate Baya prikazali su puno višim nego što su bili. Puno je toga bilo pogrešno, ali zapravo nije bilo neočekivano da će od Pirate Baya pokušati napraviti primjer za sve ostale.
Pirate Bay je i dalje online, nisu ga uspjeli ugasiti, unatoč svim pokušajima. Cijela je priča ipak upropastila živote nekim ljudima. Kao što smo već pričali, svijet nije mogao nastaviti na istom putu, a da sustav ništa ne poduzme oko Pirate Baya. Strašan je bio pritisak filmske i glazbene industrije da se Pirate bay i ljudi oko njega kazne.
Dotaknimo se pitanja internetskog piratstva i besplatnog dijeljenja glazbe, filmova i drugih kulturnih dobara. Kako bi primjerice neki književnik koji piše i objavljuje priče ili romane, a želio bi podijeliti svoj rad s drugima, ali mu je za život isto tako potrebna hrana i odjeća, trebao biti plaćen? Koje je vaše rješenje?
– Trebali ste živjeti u Švedskoj prije dvadeset godina (smijeh). Stvar je u tome da trebate postavljati veća pitanja. U poprilično uskoj perspektivi sve se svodi na to plaćaju li vas dovoljno ili puno za konzumiranje vaših radova? Veće pitanje tiče se organizacije našeg društva, tipa aktivnosti i kulture kakvu potičemo, te toga što ljudi u takvom društvu moraju raditi kako bi se prehranili? Nisam siguran imam li specifičan odgovor na probleme jednog književnika, ali ono što smo mi u Piratbyranu htjeli istaknuti jest da se nalazimo u specifičnoj i posebnoj situaciji u kojoj ljudi masovno dijele datoteke, filmove, glazbu, knjige i ostalo putem interneta, kao tad nove tehnologije, i ova nova situacija nam je ujedno i velika šansa da postavimo velika i značajna pitanja. Kako želimo organizirati naše društvo? O čemu bi ljudi trebali biti ovisni kako bi si priskrbili za život? Primjerice, jedna od stvari o kojoj smo mi u Piratbyranu puno govorili jest da umjesto da si postavljamo pitanje kako mogu preživjeti od svoje glazbe, a većina glazenika u tome ionako ne uspijeva, zanimljivije bi pitanje bilo: kako mogu živjeti i stvarati glazbu u isto vrijeme?
Masovni nadzor
Piratbyran razvio se u velik forum za raspravljanje o pitanjima intelektualnog vlasništva i autorskim pravima. Koja je najznačajnija ostavština njegova sedmogodišnjeg rada?
Međutim, postoji i druga priča, koja možda nije tako poznata, ali se uhvatila među određenim grupama ljudi. Vidljiva je i na Balkanu, jer ovdje smo provodili puno vremena. Mislim da je to i zanimljivija priča, a odnosi se na koncepte i pitanja koja smo se trudili postaviti i istaknuti. Pitanja na koja smo odgovorili, zapravo su pitanja koja su nam postavili drugi ljudi. Je li u redu dijeliti sadržaje putem interneta? Što to podrazumijeva i koje su posljedice? Bila su to medijska pitanja na koja smo morali odgovoriti, za razliku od pitanja koja smo mi postavljali, ali nismo do kraja na njih mogli dati odgovor. Zanimalo nas je kakvu će novu kulturu stvoriti Internet, kakve će nove odnose među ljudima uspostaviti, kako će se sve to odraziti na stvaranje umjetničkih djela? Sve su to pitanja na koja zapravo ne možete dati definitivan odgovor. Nadam se da je to naša druga ostavština na kojoj još valja raditi.
– Ovi su problemi posljedica krivog, zastarjelog pogleda na kulturu. U počecima Piratbyrana puno smo se bavili novim, fantastičnim prilikama koje nam je donio Internet, sjajne dostupnosti svih mogućih sadržaja i znanja online, te konzumiranju kulture putem ovog novog medija. No, naravno prava kulturna pitanja i odnosi znače puno toga više od puke prilike za skidanje i slušanje gomile nove glazbe. Ovime smo se u Piratbyranu bavili sve više. Primjerice, kako će Internet promijeniti i utjecati na različita kulturna iskustva, kao što su koncerti ili druga »živa« kulturna događanja, gdje ste na istom mjestu s puno drugih ljudi i dijelite zajedničko iskustvo. Počeli smo sve više isticati takva pitanja. Primjerice, Internet je više-manje individualno iskustvo, svatko ga može koristiti kao svoju privatnu knjižnicu, glazbenu ili filmsku kolekciju. No, kad ste s drugim ljudima i pokušavate zajedno nešto učiniti, morate postići dogovore, razriješiti sukobe i sve druge stvari kojih nema kad ste sami na internetu.
Naravno ideja kulture, pokretane ekonomijom te autorskim i drugim intelektualnim pravima ide u sasvim drugom smjeru i to vas dovodi do nadgledanja ljudi na internetu. U osnovi nadzor je potreban kako bi se sačuvao copyright. Ne znam kako to zaustaviti, ali ono što smo mi pokušali učiniti jest uspostaviti drugi tip kulture. Ne postoji rješenje za pitanje, ako je pitanje postavljeno na način, kako mogu sačuvati copyright na internetu, kako možemo osigurati da su svi plaćeni za sve sadržaje konzumirane na internetu? Ako je pitanje postavljeno tako, pravog odgovora nema. Postoji samo zaista užasan odgovor da je potrebno uspostaviti masovni nadzor svega što se događa na internetu, koji u potpunosti mijenja sve na čemu se taj slobodan medij dosad razvio.
Promišljanje sustava
Što se može učiniti kako bi se osiguralo slobodno korištenje interneta kao novog medija?
– Ako zaista želite sačuvati Internet, morate razmišljati o kulturi na posve drugačiji način. Sve više shvaćam kako je internet krhak i kakva je iznimka u povijesti. Ako pogledate same početke interneta, mogao je otići u toliko različitih smjerova. Mogli smo imati puno više kontrolirane mreže, koje bi glazbenoj i filmskoj industriji služile samo kao kanali za dostavu sadržaja. Sve se to moglo početi događati već u devedesetima. Internet se razvio u iznimnu stvar, za koju se jako vrijedno boriti. Međutim, treba biti svjestan da bi industrija ipak mogla pobijediti. Mogli bi povući paralelu sa Švedskom, gdje su svi mislili da je socijalna država nedodirljiva i da ćemo je uvijek imati. Sad shvaćamo da je to bila posebna, fantastična stvar za koju su se ljudi borili. Pomalo je tužno da neke stvari koje smo uzimali zdravo za gotovo sad postaju povijesne iznimke. Možda ćemo i na internet u budućnosti gledati kao što sad gledamo na 1969. godinu, kao na vrijeme velikog eskperimentiranja i slobodne ljubavi. Međutim, bilo bi sramotno da na tako nostalgičan način počnemo gledati na internet.
– Ono što je tu problematično, ali ujedno i jako zanimljivo jest da ako zanemarite to prvo pitanje, jer samo ćete morati postaviti niz drugih pitanja, na koncu ostajete na tome da nam treba sasvim drugi tip ekonomije. Možda i zapravo nešto sasvim drugo umjesto ekonomije. Moramo organizirati društvo na sasvim drugačiji način. Naša društva trenutno se nalaze na jednodimenzionalnom putu prema još većem ekonomskom rastu i činjenju svega mogućeg da se ostvari još više tog rasta. Takva je situacija loša na više načina, i društveno i kulturno, ali i po pitanju zaštite okoliša, jer to je put koji vodi u slijepu ulicu. Međutim, da bi izašli iz toga morate propitati mnogo stvari. Nije dovoljno samo učiniti samo promjene u ekonomiji, morate ponovno promisliti cijeli sustav.
U Piratbyranu pokušali smo polako potaknuti ljude da si postave ta, druga pitanja. Dijeljenje sadržaja na internetu bilo je nešto čime su se mnogi bavili svakodnevno i mogli su se pronaći u tim pitanjima. No, ova je debata ujedno omogućila ljudima da se s problema filesharinga okrenu većim i važnijim pitanjima.
Pirate bay bio je jedan od projekata Piratbyrana. Jeste li mogli pretpostaviti da će sajt postići takav uspjeh i da će preko njega, samo nekoliko godina od pokretanja milijuni ljudi razmjenjivati takvu gomilu različitih sadržaja?
– Ne, nikako nismo mogli zamisliti da će Pirate Bay postati tako velik i utjecajan. Pirate Bay bio je u početku samo jedna od stvari kojima smo se bavili. Zanimao nas je više koncept bitttorrent tehnologije, jer zapravo nikad s drugima ne razmjenjujete informacije pod copyrightom, već samo dijelove i dijeliće od svake uključene osobe, koji se kasnije spajaju na krajnjem odredištu. Dakle, zanimao nas je pravni status takve razmjene? Zapravo ne kršite copyright, jer u razmjeni datoteka, cijela datoteka nikad nije prenesena, već samo njezini dijelovi.
Za rast Pirate Baya najviše je bilo zaslužno to što su veliki američki trackeri zatvoreni pod prijetnjama sudskih tužbi. No, sve je to bilo jako neočekivano u početku. Kad su prvi Amerikanci i drugi stranci počeli dolaziti na Pirate Bay cijeli je sajt još uvijek bio samo na švedskom i imao je poprilično lošu vezu za ostvarivanje nekog većeg prometa. Sve se dogodilo iznenada.
