CIVIDALE DEL FRIULI  Sve može biti kazalište ako su protagonisti uvjerljivi! Ovu tezu potvrdile su dvije izvedbe u Cividaleu koje ne vezuje ništa do činjenice duboke uvjerljivosti njihovih protagonista. 

   Prva je održana u crkvi Santa Maria dei Battuti pod naslovom »Kažem vam, Italija će pobijediti!« Riječ je, dakako, o nogometu! 

   Povod predstavi je proročanska izjava predsjednika nogometne federacije afričke države Mali, koju je dao sportskom novinaru Mariju Sconcertiju 1982. godine, uoči utakmice u Madridu.

Iz knjige priča o Italiji koju je kasnije napisao Sconcerti, nastala je ova uzbudljiva predstava koja govori o talijanskoj nogometnoj pobjedi u Svjetskom kupu te godine, donoseći radio komentare, među ostalim i nezaboravni glas novinara Bruna Pizzula – »Zoff, Bergomi, Cabrini, Collovati, Gentile, Scirea, Oriali, Conti, Graziani, Rossi, Tardelli, Tardelliiiiiii… GOOOOOOOL!« 

  Okrutno stoljeće

Nogometni komentari protkani su, vjerovali ili ne, čitanjem poezije Verlainea, Nerude, Byrona i Alcea. I taj osamdesetminutni prikaz je pravo kazalište! 

   Jednako kao i čitanje vlastitog teksta ikone talijanske filmske komedije Line Job Wertmüller, koja se – »ozbiljnim godinama« unatoč ili baš zato (u kolovozu će napuniti 87!) – prihvatila inventure dvadesetog stoljeća.

Talijani vole javna čitanja, a kako vidim i vole javno čitati! Što bi inače navelo slavnu redateljicu i spisateljicu – bila je prva žena redateljica nominirana za nagradu Oscar (1976. godine) – da napiše i režira predstavu čiji je ujedno i glavni protagonist? 

   Ne i jedini! Na klaviru ju prati Andrea Bianchi, a songove koji ilustriraju tekst pjeva Nicoletta Della Corte. 

   Inventura počinje ubojstvom nadvojvode Ferdinanda i njegove trudne žene Sofije u Sarajevu, svođenjem bilance Prvog svjetskog rata, ali i naoko bezbrižnim vremenom koje je uslijedilo: »Stoljeće je još bilo mlado, nije stiglo razviti sve svoje mogućnosti« – konstatira Lina Wertmüller.

U njenoj reviziji mjesto nalazi Josephine Baker, slikari futuristi, ali odmah uz njih Mussolini, D’Annunzio – njegova poezija i ludosti… Malo talijanske kraljevske povijesti i već smo na pragu Drugog svjetskog rata – Hitler i Eva Braun, Staljin, pogromi Židova… 

   Kako se može istrijebiti narod koji je dao jednog Mojsija, pa kralja Salamona, Isusa Krista, Marxa, Freuda, Einsteina? – pita se Lina Job Wertmüller, prelazeći potom na strahote Hirošime i Nagasakija, ali i diktatorskih režima Pola Pota i Mao Zedonga… 

Šarmantno i šokantno

Ono što čitanje Line Job Wertmüller čini kazalištem nije tekst, već ona sama. Ta dama u crvenoj haljini, sniježno bijele kose, s velikim naočalama blistavo bijela okvira, govori više od sata o strahotama dvadesetog stoljeća na samo njoj svojstven način – nonšalantno, s primjesama ironije, ponekad i s nešto šale ali najčešće cinizma – šarmantno i šokantno…

Njezin duboki glas, raspona od alta do basa, čista je muzika riječi koju možete slušati s napetošću čak iako ne razumijete jezik. U taj vatromet misli izgovorenih u dahu savršeno se uklapaju songovi koje je također napisala Lina Wertmüller, a izvodi ih pjevačica vrlo slična glasa njenom. Tako su songovi »produžena ruka« njena govora, samo što interpretatorica pripada novom stoljeću. Ovom koje je započelo ubojstvima u ime vjere. 

   Dama u crvenom završava svoju inventuru nježnim cinizmom – ipak tom dvadesetom stoljeću pripada njen život i ona ga voli svemu unatoč – zato za kraj uzima nostalgičnu pjesmu Louisa Armstronga »What a wonderfull world«. 

   No stoljeće je još mlado…