Laura Marchig, ravnateljica Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, upoznala nas je sa sadržajem pisma koje je uputila predsjedniku izvršnog odbora Talijanske unije Mauriziju Tremulu i predsjedniku Narodnog sveučilišta u Trstu Silviju Delbellu. Uz dio koji se tiče aktivnosti i financiranja Talijanske drame, Marchig posebno skreće pažnju na temu o kojoj je raspravljala Komisija za koordinaciju aktivnosti u korist talijanske manjine u Hrvatskoj i Sloveniji u prosincu prošle i u ožujku ove godine. Komisija, naime, preporuča da se repertoar Talijanske drame temelji samo na djelima talijanskih autora, te da na njemu eventualno budu zastupljeni i hrvatski autori u prijevodu na talijanski jezik. 

U svojem pismu Laura Marchig izražava zabrinutost zbog takve preporuke, ističući da Talijanska drama ne kani dopustiti da je zatvore u kavez, već, suprotno tome zahtijeva da se sve više otvara dijalogu, da uspostavi veze i razvija vlastitu osobitost u ozračju radosne i inteligentne mješavine. 

 Sloboda stvaranja

Što po vašem mišljenju stoji iza ovakve preporuke? Je li to samo usmeni naputak ili o tome postoji službeni dokument?

  Kao ravnateljica Talijanske drame, koja kreira repertoar, pozvana sam da na to reagiram, jer me to dira i kao intelektualku i umjetnicu talijanske manjine. Ovakva preporuka ne ostavlja nam slobodu i izraz je nepovjerenja u našu mogućnost rasuđivanja. Ove sezone, na primjer, postavili smo komad »Osam žena i jedna zagonetka« francuskog autora Roberta Thomasa, ali se kroz cijelu predstavu provlači talijanska glazba i elementi talijanske kulture. Isto tako kad smo postavili hrvatskog dramatičara Miru Gavrana i njegovu komediju »Sve o ženama«, Neva Rošić je zajedno s našim glumicama napravila adaptaciju talijanskog prijevoda Silvija Ferrarija. One su tekst prepjevale na istrijansko-fijumanski dijalekt, a Gavranove likove povezali smo s našim ambijentom. Već dugo radimo na iščitavanju našeg konteksta, naših egzistencija, našeg bivanja sada i ovdje. To je bitno za našu publiku, kojoj želimo reći neke stvari i uspostaviti dijalog. Zadaća Talijanske drame je poglavito ta da stvara kulturu, kulturu na talijanskom jeziku, ali i kulturu »tout court«. 

 Tradicionalno i konvencionalno

Stoji li možda iza spomenute preporuke Europska unija?

  – Politička volja, ne samo u Italiji, nego u čitavoj Europi je takva da se nacionalna kazališta pretvore u provincijalna kazališta, a kazališta manjina u minorna kazališta. U ovom trenutku tendencija je u Europi da se sve anomalije i razlike izjednače, smanje, ograniče, da se stvore situacije koje ne uznemiruju. Mislim da to nije Europa koju smo svi sanjali – Europa razlika, mješavina jezika, kultura, država, nacija… 

  Današnja Europa usmjerena je na novac. To je Europa banaka, velike Njemačke i Francuske te malih država koje stenju i plaču. Danas imamo Europu koja je postavila novac iznad kulture. Kultura je postala nešto što smeta i što košta. U toj Europi razlike se pokušavaju eliminirati na razne načine – od toga što se malim lokalnim tradicijama ne dopušta da opstanu. Tako su uništili tradiciju lova bakalara u Portugalu i lova tune u Italiji. Zato neka ljudi budu sretni što kod nas još mogu naći papaline na tržnici, jer se bojim da ni toga uskoro neće biti. 

 Dobivaju li slične preporuke i druga manjinska kazališta u Europi? 

Pravo na razliku

Navodno ste dobili primjedbe i na predstavu »Passegiada Istriana«, koja promovira djela autora talijanske manjine?

  – Riječ je o odabiru književnih djela autora talijanske manjine, koja su na visokoj razini. Svi ti autori mogli bi biti u rangu bilo koje nacionalne književnosti. Međutim, opet je primjedba bila da zašto ne igramo Pirandella? Prije nekoliko godina postavili smo i Pirandella, a ove sezone Goldonija, ali ni on prema nekima izgleda nije dovoljno talijanski.

  Izvoditi samo djela talijanskih autora značilo bi ukalupiti se i izgubiti pravo na razliku i stvaranje. Talijanska drama je dio talijanske kulture, ali smo i jedan specifikum. U ovom trenutku imamo i puno problema u pogledu ansambla. On je sada strukturiran tako da imamo više glumica i nekoliko glumaca, pa ne možemo postaviti dosta tekstova koji pripadaju talijanskoj kazališnoj tradiciji. U Goldonijevoj »Umišljenoj bolesnici« glumice su morale igrati i neke muške likove. Često smo prisiljeni tražiti tekstove s više ženskih likova, pa je ovaj uvjet da igramo samo talijanske autore praktički nemoguće ostvariti. 

 Zato ponekad morate angažirati i goste, kao u predstavi »Kafka Project« koju upravo pripremate za Riječke ljetne noći.

Susret

Je li igranje samo talijanskih autora i uvjet za financiranje rada Talijanske drame?

  – To se može tako protumačiti, pa smo za sljedeću sezonu predložili dva talijanska i jednog hrvatskog autora. 

  – Mislim da bi se trebali koordinirati. Mogli bismo napraviti susret svih manjinskih kazališta u Europi, a Rijeka bi za to bila idealno mjesto. Važno je da se predstavnici manjinskih kazališta nađu, upoznaju i rasprave probleme. Mogao bi se napraviti i festival manjinskih kazališta. Po Europi ima dosta manjinskih kazališta i trebali bismo krenuti sa zajedničkim inicijativama.