Ispada da je automatski kriv svatko tko je bio na tom području. To znači, jedini nam je izbor bio da pobjegnemo iz ove zemlje?! A oni te napadaju, gađaju sa svih strana…
MOSTAR / ŠIROKI BRIJEG Dan uoči haške presude za Herceg-Bosnu, kratki intervju našem listu dao je bivši visoki dužnosnik Herceg-Bosne Vladimir Šoljić. Nakon što se pridružio molitvi u središtu Širokog Brijega, odgovorio nam je na nekoliko pitanja, ustvrdivši kako se u ratu sve dogodilo onako kako se moralo dogoditi.
– S tim ljudima proveo sam cijeli rat. Duže vrijeme bio sam zamjenik premijera Prlića. Nijedna sjednica vlade Herceg-Bosne nije bila tajna, nijedan dnevni red nije govorio o bilo kakvom zločinu, o bilo kakvoj namjeri da se zločin počini, ni o bilo čemu sličnome. Mi smo se jednostavno branili. To se može lako dokazati, i politički, i vojno, i na svaki drugi način. Jer, mi, kao najnemoćniji i najmalobrojniji narod, bez sustava, nismo imali druge nego se samoorganizirati.
Zašto su postojali logori?
– Hrvati su imali neusporedivo najmanje logora, i neusporedivo najmanje ljudi poginulo je u sukobu s Hrvatima. U Hrvata nema nijedna masovna grobnica. To malo tko u Hrvatskoj zna. Na prostoru Herceg-Bosne nema nijedne masovne grobnice. A svi Hrvati koji su poginuli, poginuli su na crti Herceg-Bosne.
U Hrvata nema nijedna masovna grobnica, a to malo tko u Hrvatskoj zna
Nitko od Hrvata nije poginuo na teritoriju gdje su Bošnjaci ili Srbi većina.
Kako biste komentirali osuđujuću presudu?
– Pratio sam suđenje i rad Haškoga suda. Prvostupanjske presude uglavnom budu oštrije, i uglavnom služe za daljnje, ne bih rekao manipulacije, ali ucjenjivanja i političke poteze raznih vrsta. Volio bih vidjeti što se Prliću, kao humanistu i vrhunskom intelektualcu, može pripisati. Nije učinio, nije zapovijedio, nije inicirao…
Nisam pravnik, inženjer sam, i ne mogu ući u predmet s pravne strane, ali ne znam po čemu bi on mogao biti kriv. Za one koji su bili neposredno u vojsci, ne znam. Ispada da je automatski kriv svatko tko je bio na tom području.
To znači, jedini nam je izbor bio da pobjegnemo iz ove zemlje?! A oni te napadaju, gađaju sa svih strana… Vidite, ja sam tada bio direktor firme Feal, najveće u zapadnoj Hercegovini. Bio u kući, jutro, četiri sata, a sve se trese! Avioni tuku Široki brijeg, bez ikakvog povoda! Pogodili su općinu, pogodili civilne zgrade, ubili mi jednog radnika… Pogodili tvornicu obuće… I što smo mi trebali u takvoj situaciji?
Ravno palo, pao Vukovar, Hrvatska gori, Sarajevo blokirano… Što smo trebali? Jedino nam je preostalo da se samoorganiziramo. To je bio jedini način da preživimo.
Drugim riječima, držite da ljudi iz vrha HVO-a nemaju razloga ni za kakvo preispitivanje?
– Ni za kakvo. U drugom dijelu rata bio sam ministar obrane Herceg-Bosne. Pješke sam hodao i po Banjoj Luci i po Sarajevu. To je najbolji dokaz da nikome nismo ništa krivi. S druge strane, dobro je zabilježiti i ovo: poslije sukoba s Muslimanima, za koji sad odgovara, Prlić je postao ministar obrane Federacije BiH, znači ministar obrane i muslimana i Hrvata!
A nakon toga, ministar vanjskih poslova BiH, znači zastupao državu u inozemstvu. Pa gdje je tu logika?
