Ustav propisuje da Sabor mora raspisati referendum ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača u Hrvatskoj. Tim se dokumentom također definira da biračko pravo imaju svi hrvatski državljani s navršenih 18 godina. Svi punoljetni hrvatski državljani vode se u registru birača, među njima su i birači iz takozvane dijaspore kao i oni bez važeće osobne iskaznice, te su njihovi potpisi valjani kao potpora referendumskoj inicijativi. 

  Dvije kategorije

Na dan kad su ljudi iz »U ime obitelji« počeli prikupljati potpise, dakle, 12. svibnja, u registru birača bilo je upisano 4.514.984 birača. Sukladno tome, deset posto birača koji moraju potpisati zahtjev za ustavno reguliranje braka je 451, a ne 375 tisuća. 

Dovoljan samo glas

Tako će na predstojećim lokalnim izborima moći sudjelovati 3.758.638 birača, koliko je 19. svibnja, kad je Vlada raspisala te izbori, bilo punoljetnih hrvatskih državljana s prebivalištem u Hrvatskoj i važećom osobnom iskaznicom. 

   Ako inicijatori referenduma prikupe dovoljno potpisa i Sabor ga raspiše, onda će nadležna tijela utvrditi koliko birača može sudjelovati na referendumu. Ta će brojka vjerojatno biti manja nego što u registru ima birača jer se neće računati oni bez važeće osobne iskaznice. Takav je slučaj već nedavno bio prilikom dubrovačkog referenduma o golfu na Srđu. Tada je za broj potpisa vrijedio registar birača, a za odaziv na referendum referentan je bio popis birača. 

   No, za eventualno neposredno izjašnjavanje o braku, ne bi bilo važno koliko bi birača izašlo na birališta jer za nacionalni referendum odaziv nije važan. Dovoljno bi, dakle, bilo i da samo jedan birač sudjeluje na referendumu, a on bi uspio ako bi većina izašlih birača podržala zahtjev koji su istaknuli »U ime obitelji«. Ishod nacionalnog referenduma je obavezan i saborski zastupnici, premda nemaju imperativan mandat, moraju postupiti u skladu s voljom birača izraženom na referendumu.